U ovom brzom vremenu kad se fokus neprekidno mijenja s novog na novije, lijepo je vidjeti da postoje mjesta koja čuvaju svoju tradiciju, običaje i baštinu. Ne samo da čuvaju, nego se njome i diče, te je ponosno predstavljaju i sebi i gostima.
Jedan od takvih gradića je Bribir, stari hrvatski grad, smješten na uzvisini na jugoistočnom kraju Vinodolske kotline. Još je Dragutin Hirc krajem 19. stoljeća u knjizi Hrvatsko Primorje napisao: Bribirci su ponosni, kao nigdje žitelji u Primorju. Taj se ponos materijalizirao u Festivalu bribirskog prisnaca koji se sad već četvrtu godinu za redom održava ispred kule Turan, ispred nekadašnje škole, a danas knjižnice i baš pred nekadašnjim gradskim vratima.
Brojni posjetitelji iz Bribira, ali i njihovi gosti, članovi KUD-a Bribir, a posebno najmlađi među njima, jamac su da će se i tradicija i ponos na nju prenijeti dalje generacijama koje dolaze.
Uskršnji ponedjeljak u Bribiru već je četrvtu godinu za redom rezerviran za poslasticu kojom se Bribirci ponose. Riječ je o bribirskom prisnacu, tradicionalnom specijalitetu za koji se slobodno može reći da je dio ovdašnje baštine.
