Put u planine

Mirta Mataija

e-knjiga

„Najveće visine ne mjere se metrima, već koracima kojima pobjeđujemo sebe.“

Put u planine nije samo zapis o planinarskim stazama Gorskog kotara, Kvarnera i Velebita, nego je i poziv da kroz svaki uspon otkrijete snagu za koju niste ni znali da je nosite u sebi.

Jer, na kraju dana, najvažniji vrh koji ćete osvojiti je onaj unutar vas.

O knjizi:

Put u planine intimno je putovanje kroz planine Gorskog kotara, Like i Velebita. Kroz opise staza na Risnjak, Snježnik, Bjelolasicu i druge vrhove, autorica nas vodi tamo gdje prestaje utabani put, a počinje suočavanje s vlastitim mislima.

Iako vrhovi ovih planina nisu tisućama metara visoki, izazovi koje pred nas stavljaju itekako su duboki i stvarni. Svaki uspon u knjizi služi kao metafora za unutarnji rast i pomicanje granica koje smo si sami postavili.

Autorica suptilno istražuje tišinu šume i surovost kamena, pronalazeći u njima odgovore na pitanja koja u gradskoj vrevi često ostaju neizrečena. Ovo je knjiga za one koji u prirodi ne traže samo rekreaciju, već i prostor za samorefleksiju i duhovni mir.

Čitatelj će otkriti kako se snaga ne mjeri visinom planine, već hrabrošću da se krene naprijed unatoč umoru i sumnji.

Naruči svoj primjerak

Većinu ljudi na planine donesu noge. Ali toga dana mene je na vrh Bjelolasice dovelo srce. Zbog čega uopće idem u planine? Zbog čega ljudi općenito idu u planine? Odgovoriti na ovo pitanje jednako mi je nemoguće kao i odgovoriti na pitanja o beskonačnosti. Jednostavno, čovjek ide zbog nečeg što je neopisivo i neprebrojivo, jednako kao što su neprebrojivi intervali u skupu brojeva. Razlozi, kako ih shvaćamo mi ljudi, nanizani su kao prirodni brojevi na brojevnom pravcu, razlozi su točke koje se mogu poredati u uredan red.

Planine za mene predstavljaju vezu između konačnog i beskonačnog, između omeđenog i neiscrpnog, one pružaju uvid u kaos iz kojeg je proizašlo stvaranje. Ljudski jezik stvoren je za opisivanje uredne konačnosti i kao takav jednostavno nedostatan da opiše nemjerljivo. Kada bih htjela imitirati velike pjesnike nekih prošlih vremena, rekla bih da je na vrhu svake planine ljudima ostavljeno nekoliko kamenčića tišine. One jednostavne i skromne tišine toliko potrebne u ovom svijetu prezagađenom disonantnom i neharmoničnom bukom.

– Ulomak iz Puta u planine

Ova knjiga je za vas ako:

• Volite planine: Želite doživjeti Risnjak, Snježnik, Bjelolasicu ili Visočicu kroz oči nekoga tko u njima vidi više od obične rekreacije.

• Tražite inspiraciju i motivaciju: Prolazite kroz vlastite životne uspone i padove i potrebna vam je potvrda da su granice tu samo da bi se prelazile.

• Cijenite introspektivnu književnost: Volite knjige u kojima su opisi prirode isprepleteni s dubokim unutarnjim promišljanjima i emocijama.

• Želite usporiti: Trebate štivo koje će vas podsjetiti na važnost prisutnosti u trenutku i ljepotu tišine.

• Planinari ste (ili to želite postati): Bez obzira na iskustvo, u ovim ćete zapisima pronaći bliskost s naporom, znojem i mirom koji donosi svaki dosegnuti vrh.

Dojmovi:

Draga Mirta, čitajući tvoju knjigu osjećam se kao da hodam bosa po mahovini. Divno pišeš! Barbara V.

…čitam knjigu…jutros sam spontano odlučila napraviti experiment, pa u vlaku umjesto vijesti po portalima, stručnih i znanstvenih visokoumnih tekstova i analiza i itd., čitati knjigu…. i dobro sam odlučila, već sam bila zaboravila dimenzije koje može donijeti jedan obična knjiga. I baš se dobro osjećam na početku dana… tvoj tekst podsjetio me na neke manje opterećene dane (ili se sada takvima čine?!) i na potragu za kvalitetom (a može se to i drugačije nazvati) iz Zena i umjetnosti održavanja motocikla, jednog sveučilišnog profesora… i hvala ti na tome. Tekst je prema mom skromnom mišljenju jako dobar… ali manje nisam ni očekivala. Tamara M.

Knjiga koju ne želiš prestati čitati… Nena B.

…kao da pijemo kavu i pričamo… Antonija

Priznajem, danima sam gledala knjigu odloženu na kuhinjskom stolu i odlagala čitanje iz neke strepnje da “Težnju za slobodom” ništa ne može nadmašiti. Prevarila sam se! Uspinjući se strmim putevima Mirtinih misli činilo mi se da je vrhunac tu, odmah iza sljedeće stranice. Ali, kao što nas planina zavara blizinom svog vrhunca, tako i Mirta majstorski vodi neistraženim putevima čarobnih krajolika prosipajući usput svoju dušu kao neukrotivo planinsko cvijeće. Volim Mirtinu mudrost i svestranost lišenu mojih sanjarskih pogleda na život, a opet tako toplu, jednostavnu, blisku svima. “Put u planine” izvanredna je komparacija sa Mirtinim usponom prema vrhu spisateljstva, gdje i pripada. Ponosna sam na Mirtu, čast je biti svjedokom nastajanja velikih djela njezinog pera. Naše kafice ukradene svakodnevnim obavezama, kad često zanijemim pred njezinim pogledima na planinu života, čuvam u škrinjici najdražih uspomena. Magdalena K.

…osvježavajuće usporedbe, fora pridjevi, tako duboke strastvene, pozitivne opservacije o životu, smislu, Zemlji… Sabrina Š.

Lipo pišete, ono ča se osjeća a čestoj teško prehitit na papir Vami to dobro uspjeva. Zlatko

O autorici:

Mirta Mataija magistrica je matematike (PMF Zagreb) koja je egzaktnost brojeva zamijenila nepredvidljivošću planinskih staza. Njezin put u visine započeo je uz tadašnjeg dečka, a današnjeg supruga — dugogodišnjeg gorskog spašavatelja — koji joj je otvorio vrata svijeta u kojem vladaju tišina i mir

Iako se jednom popela na Triglav, autorica se u svom pisanju ne fokusira na ekstremne visine ni tehničke podvige. Iskreno progovara o vlastitim fizičkim ograničenjima, poput visinske glavobolje i nedostatka kondicije, koji su je usmjerili prema onome što smatra važnijim od same nadmorske visine: unutrašnjem doživljaju

Vjeruje da se istinska sloboda ne nalazi na najvišem vrhu svijeta, već u svakom koraku kojim pobjeđujemo vlastiti otpor. Put u planine njezina je druga objavljena knjiga od ukupno pet. U njoj traga za mirom koji se može pronaći samo daleko od gradske vreve.

Naruči svoj primjerak

Iz recenzije

…Tema je jasna već i iz naslova knjige, ali svi koji su pročitali njenu prvu knjigu dobro znaju da za nju ne vrijede uski tematski okviri, odnosno da se ona pisanjem trudi zahvatiti daleko šire i više od tematski postavljenih okvira.

Itekako je to uočljivo i u ovoj knjizi koja na osnovnoj razini govori o njenim iskustvima vezanim uz planinarenje po nekim hrvatskim vrhovima (Risnjak, Snježnik, Velebit, Bjelolasica, Zavižan, Klek…), ali se u podtekstu – ili je bolje reći nadtekstu – krije puno više od klasičnog opisa planinarenja. Naime, Mirta Mataija piše o planinarenju kao jednom od puteva u slobodu, svojevrsnom činu stapanja s prirodom, pronalaženju smisla života, jer bar na tren, kroz to sjedinjenje s prirodom u nečemu iskonski uživaš i dio si moćne prirode koja te okružuje dok planinariš.

Pri opisu svakog uspona ona ne piše samo o planini s kojom u tom trenutku dijeli postojanje, već govori i o sebi, svojoj prošlosti, svojim stavovima, idejama i pogledima na život, darujući nam time sliku same sebe kao osobe, individualke koja život ne prihvaća kao nešto slučajno i samo po sebi razumljivo, već kao bogatstvo koje je vrijedno svake pažnje, poštovanja i uvažavanja, a to znači i razmatranja, razmišljanja i traženja odgovora ne bezbrojna pitanja o smislu postojanja.

Marinko KRMPOTIĆ, prof.