Grad

Mirta Mataija

e-knjiga

„Roman o rocku, matematici i hrabrosti da se počne ispočetka.“

„Možeš li napisati veliku priču ako se bojiš riječi ljubav? Između riječkih rock klubova osamdesetih i sunčanih dubrovačkih zidina danas, Mirta otkriva da najteža jednadžba u životu nije ona matematička, već ona koja vodi do slobode.”

Naruči svoj primjerak

O knjizi:

Rijeka, kraj osamdesetih. Na Staru godinu grad pulsira u ritmu rocka, a mlada Mirta i njezine tri nerazdvojne prijateljice vjeruju da je svijet njihov. Dok Dunja i Vlasta sanjaju o glazbi, Mirta skriva mračnu priču u džepu, uvjerena da pravi umjetnici ne pišu o ljubavi. Tri desetljeća kasnije, život izgleda sasvim drukčije: Mirta je profesorica matematike sa sigurnim poslom i stabilnim brakom, ali osjećaj neispunjenosti guši je poput tišine.

Jedna potisnuta melodija iz mladosti budi u njoj krizu i hrabrost koju nije znala da ima. Ostavlja sve – kredu, faks i sigurnost – kako bi u Dubrovniku napokon završila svoju knjigu. Tamo, pod svjetlima Libertasa, Mirta shvaća da ključ uspjeha nije u buntu, nego u ljubavi prema životu koju je godinama potiskivala. Ovo je roman o prijateljstvima koja blijede, snovima koji čekaju i trenutku kada odlučimo prestati disati na škrge i napokon prodisati punim plućima.

Naruči svoj primjerak

– Ne valja ti ovo – prekinuo me bubnjar, vrativši mi moj papir.

Valjda sam ga ostavila na stolu, a on ga je bezobrazno i bez pitanja uzeo i pročitao što sam napisala i sad mi još bezobraznije, umjesto čestitke i lijepih želja govori da mi priča ne valja. Odmahnula sam rukom.

– Ne, ne, super je napisano, ali ne pišeš o ljubavi!

Sad mi se učinio još više bezobrazan i nametljiv. Zašto bih ja uopće njemu odgovarala o čemu pišem. On nije odustajao:

-Ako već stvaraš svjetove, onda piši o ljubavi, a ne o smrti i jadu. Ljubav će te jedino odvesti tamo kamo želiš ići. I da, sretna ti Nova godina!

– Ulomak iz romana Grad

Komentar autorice:

U osamdesetima, na ulicama Rijeke, pravila su bila jasna: ili si rocker ili si “šminker”. Ja sam bila rockerica. Nosila sam oklop od buntovništva, vjerovala da se o ljubavi ne piše i da su velike emocije rezervirane za nekog drugog. Rock je bio tu da ruši – zidove, predrasude, stare sustave.

Ali, dok sam prolazila kroz kišnu Rijeku, u ušima mi je odzvanjala melodija koju “nisam smjela” voljeti. Glas Tereze Kesovije.

Tada to nisam htjela priznati, ali trideset godina kasnije, dok sam kao profesorica matematike tražila smisao u jednadžbama koje više nisu davale rješenje, shvatila sam:

Rock je bio moj krik slobode, ali Tereza je bila smisao
Rock ruši, ali ljubav gradi.

Roman “Grad” je moje priznanje. To je priča o trenutku kada se Mirta, junakinja knjige (ali i ja sama), napokon prestane skrivati i prizna da bez te “zabranjene” glazbe, bez tog sklada i bez ljubavi prema životu – ne može disati.

U drugom dijelu knjige, pod svjetlima dubrovačkog Libertasa, nestaje strah od patetike. Ostaje samo čista istina: Možeš biti najveća rockerica na svijetu, ali ako ne dopustiš ljubavi da gradi, tvoj grad će ostati u ruševinama.

Dojmovi:

Grad se ne čita da prođe vrijeme, nego da se obogati duša… Jadranka K.

Počet ću od kraja. Kad sam završio čitanje, potekle su mi suze. Ne mogu možda točno objasniti kako i zašto, ali kad suze krenu same od sebe, mislim da je to najbolji komentar, pogotovo jer knjiga nije tužna, ali je nekako duboka i emotivna. Barem meni. Mi se ni ne poznajemo dobro, ali kao da sam te nekako baš dobro upoznao. Uopće mi više nisi samozatajna. Ti si za mene ful cool lik i prava frajerica. Baš sam nekako ponosan da se znamo. Sergio P.

Draga Mirta, bez laskanja ili pretjerivanja, oduševljena sam, bolje rečeno pročitala sam knjigu u dahu, doslovce gutajući. Hermina Z.

Evo, pročitah jučer Mirtinu knjigu… predobra, lagana, puna slika i osjećaja. Vratila me u neke prošle dane, slatke, pune “briga” Htjela sam je na kraju zagrliti. Nataša K.

Baš mi je drago da će taj osjećaj Grada, tj. Konta ostati ispisan na stranicama tvoje knjige (za neke nove generacije), a ne samo zapisan u srcima onih koji su to živjeli. Tatjana B.

Mirtinu knjigu (Grad) čitam u Beogradu, približila mi je Rijeku na topao iskren, podržavajući način. Međutim čitajući knjigu uopšte mi nije bilo bitno mesto radnje jer to sve može da se dogodi bilo gde na ovome svetu, ali eto, Mirta je rođena u Rijeci. Opisi mora, kamena, drveća, plodova, sunca, kiše, asfalta, planine… ispunjeni su ljubavlju. Ta lepota koju ona sagledava ističe lepotu unutrašnjosti autora knjige, Mirte Mataija, jer sagledava lepotom unutrašnjeg pogleda pojavnog u ovome svetu. A to može samo ako se bezuslovno voli svet. Izreka kaže da je lepota u oku posmatrača. Možda Mirta ne piše izravno o ljubavi, ali na svakoj stranici njena priča je prožeta ljubavlju koja izvire iz nje same kao posmatrača i zapisničara tih svih događaja. Predivna knjiga preporučila bih je svima. Dragica K.

Lipo pišete, ono ča se osjeća a čestoj teško prehitit na papir Vami to dobro uspjeva. Zlatko P.

Autorica o sebi:

Od egzaktnih jednadžbi do nelinearnog života

Rođena sam i odrasla u Rijeci, gradu koji me je oblikovao kroz svoj sivi asfalt, kišu i buntovni rock osamdesetih. Godinama je moj život izgledao točno onako kako je „trebao“: završila sam matematiku, ušla u svijet visokog obrazovanja i sljedećih dvadeset godina provela predajući na fakultetu. Brojke su nudile sigurnost, a akademska karijera stabilnost.

No, život se ne može uvijek svesti na formulu.

Dok sam studentima objašnjavala stroga pravila logike, u meni je tinjao onaj stari riječki nemir. Shvatila sam da disati na škrge u sigurnoj luci nije isto što i živjeti. Nakon dva desetljeća, odlučila sam napraviti korak od kojeg mnogi zaziru – dala sam otkaz. Zamijenila sam kredu i profesorsku katedralu za neizvjesnost kreativnog stvaranja.

Danas živim kao pisac i autorica dokumentarnih filmova. Je li put lagan? Nije. Je li uspješan prema tradicionalnim mjerilima? Još uvijek učim kako ploviti tim vodama. Ali po prvi put, baš kao i moja junakinja u romanu, radim ono što volim.

„Grad“ je moj treći roman. U njega sam utkala dio svoje riječke mladosti, svoje skrivene glazbene ljubavi, strahove i konačno priznanje da je ljubav prema životu jedina matematika koja na kraju ima smisla.

Naruči svoj primjerak

Iz recenzije

Temeljni dio romana posvećen je Rijeci koja je imenovana pojmom vezanim uz vrč iz njena grba, odnosno nazvana je nepresušnom (Indificienter), a iz niza stranica itekako se očituje ljubav prema rodnom gradu, koji je oživljen kroz epizode koje se odvijaju na već kultnim mjestima grada koji teče – Palachu, Kontu, Mrtvom kanalu, u luci, na Trsatu… a pri tim opisima neki su dijelovi ne samo sjajna sociološka analiza značenja pojedinih riječkih lokacija, već i čisto i vrlo lijepo ljubavno pismo svom voljenom gradu, posebno kad piše o Palachu i Kontu.

Središnja priča tog prvog djela zbiva se na Staru godinu, a glavni su joj akteri četiri sedamnaestogodišnje prijateljice (Mirta, Jelena, Vlasta i Dunja), kojima je te večeri najbitnije negdje ispratiti Staru i dočekati Novu godinu, a kroz autoričinu priču saznajemo puno o svakoj od njih, posebno, naravno, o samoj Mirti, koja nam prenosi – slično kao i u debitantskom ostvarenju »Težnja za slobodom – svoj život od ranog djetinjstva i vrtića pa sve do tih srednjoškolskih dana prepunih svega što čini to divno, ali često i ne baš jednostavno životno doba. U osnovi ovoj se djevojačkoj četvorci, kako to već biva u tom dobu, ne događa ništa, a u stvari se događa baš sve.

Marinko KRMPOTIĆ, prof.