Svatko tko je ikada dijelio život s tornjakom zna da njihova tvrdoglavost nije hir; to je dostojanstvo koje zahtijeva poštovanje. Tu smo lekciju najslikovitije naučili na Risnjaku, u vrijeme kada je Cher bila još mlada i imala, za svoju pasminu, „samo“ dvadeset kila (tek kasnije će dosegnuti svojih impresivnih četrdeset i pet).
Puna entuzijazma i bezuvjetnog povjerenja, bez problema se popela za nama na sam vrh. No, kada je stigao trenutak za povratak, stijena tik ispod vrha odjednom je postala nepremostiva. Cher je sjela i ni makac.
Nikakvo nagovaranje, poticanje, čak niti najfinije poslastice nisu pomogle – njezina je odluka bila konačna i jasna. Zapečaćena dubokim, nepomičnim tornjačkim pogledom. Mala planinarka jednostavno nije htjela ni čuti za silazak niz stijenu. Koja se nama i nije činila tako visokom i strmom.
Na kraju, nije bilo druge: Goran ju je uhvatio i nosio od samog vrha pa sve dolje do Schlosserovog doma. Ona je prebacila prednje šape ležerno preko njegovih ramena, zadnjim se uprla o njegov pojas i za svaki slučaj ga svako toliko malo gricnula za uho.
Srećom po Cher, ali i po moja leđa, Goran je gorski spašavatelj, pa mu je vještina sigurnog transporta „unesrećenih“ na nepristupačnom terenu u opisu posla. Ta scena – HGSS-ovac koji niz stijene Risnjaka pažljivo spušta tvrdoglavo pseto od dvadeset kila koje se pravi da je sve u savršenom redu – postala je obiteljska legenda.
Prava čar suživota s njom ogleda se u tome što je Cher stvari radila isključivo onda kada bi ona procijenila da je za njih spremna, da su potrebne i da ih želi napraviti. Nekoliko godina kasnije, kada smo same otišle na istu tu stazu, ostavila sam je ispred doma i krenula prema vrhu, misleći da je tako sigurnije. No, Cher je imala drugačije planove.
Dok sam stajala na vrhu, odjednom sam ugledala poznatu siluetu: sasvim nonšalantno, bez imalo straha ili oklijevanja došetala se za mnom na najvišu točku. I isto tako, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, s potpunom lakoćom i elegancijom odraslog, samopouzdanog planinskog psa, sišla niz onu istu stijenu koja joj je nekada bila bauk.
Tog dana na Risnjaku, bez ikakvog gorskog spašavatelja u blizini, pokazala mi je da tornjak nikada ne zaboravlja svoje strahove – on ih samo pobjeđuje, ali uvijek pod vlastitim uvjetima.
13 godina kasnije, na livadi, kad smo se prisjećale naših zgoda, nisam joj to htjela spominjati. Putem se sretne i previše ljudi koji ne oklijevaju podsjećati nas na naše neuspjehe. Neuspjeh i poraz nisu isto, poražen je samo onaj tko odustane. Cher nije odustala.
Ako su vas nasmijale i dotakle Cherine avanture s Risnjaka, njezine najveće, najtvrdoglavije i najljepše životne epizode tek vas čekaju. Knjiga „To nije pas, to je Cher!“ toplo je, duhovito i duboko dirljivo svjedočanstvo o 14 godina suživota s jednom posebnom tornjakicom koja je Gorskim kotarom i Vinodolom koračala s dostojanstvom kraljice i tvrdoglavošću pravog planinskog psa.
Osigurajte svoj primjerak ove jedinstvene knjige i unesite dio planinskog duha u svoj dom.
