U ovom brzom vremenu kad se fokus neprekidno mijenja s novog na novije, lijepo je vidjeti da postoje mjesta koja čuvaju svoju tradiciju, običaje i baštinu. Ne samo da čuvaju, nego se njome i diče, te je ponosno predstavljaju i sebi i gostima.
Jedan od takvih gradića je Bribir, stari hrvatski grad, smješten na uzvisini na jugoistočnom kraju Vinodolske kotline. Još je Dragutin Hirc krajem 19. stoljeća u knjizi Hrvatsko Primorje napisao: Bribirci su ponosni, kao nigdje žitelji u Primorju. Taj se ponos materijalizirao u Festivalu bribirskog prisnaca koji se sad već četvrtu godinu za redom održava ispred kule Turan, ispred nekadašnje škole, a danas knjižnice i baš pred nekadašnjim gradskim vratima.
Brojni posjetitelji iz Bribira, ali i njihovi gosti, članovi KUD-a Bribir, a posebno najmlađi među njima, jamac su da će se i tradicija i ponos na nju prenijeti dalje generacijama koje dolaze.
Uskršnji ponedjeljak u Bribiru već je četrvtu godinu za redom rezerviran za poslasticu kojom se Bribirci ponose. Riječ je o bribirskom prisnacu, tradicionalnom specijalitetu za koji se slobodno može reći da je dio ovdašnje baštine.
Kako bi ambijent bio na nivou, Festival se održava ispred kule Turan. To je ostatak nekada moćnog i velikog Frankopanskog kaštela. Simbolično, od kamena koji je bio ugrađen u zidine, Bribirci su sagradili zgrade u kojima se danas nalazie knjižnica i sjedište Vinodolske općine.
Festival su otvorili članovi sopilaške sekcije KUD-a Bribir. Sopile su jedan od najstarijih instrumenata vezanih za ovaj kraj. Pretpostavlja se da potječu iz 12. stoljeća.
Najmlađi članovi KUD-a Bribir predstavili su se plesnom točkom. Njihovje nastup bio uvježban i siguran.
Uz pratnju sopila malo starije, ali ipak vrlo mlade snage KUD-a Bribir pred okupljenim mnoštvom izvele su tradicionalni bribirski ples mazurku.
Veseli njihov interes za čuvanje običaja i nematerijalne baštine Bribira.
Na kraju su članovi sekcije odraslih izveli tradicionalni bribirski ples Bribirsko kolo.
Ples je to koji se od davnina izvodi u svim svečanim prilikama, a koji generacije čuvaju i prenose s koljena na koljeno.
Bila je to prilika da vidimo raskošnu bribirsku nošnju i da zaključimo kako ovaj primorski gradić, pomalo uspavan, pomalo zaboravljen i čuva svoje nasljeđe i baš zbog toga i te kako ima što za ponuditi svojim gostima.
A evo i jednog od brojnih štandova na kojima se mogao kušati specijalitet zbog kojeg smo se okupili ispred kule Turan u centru Bribira: prisnac.













