U predblagdansko vrijeme, tako je to, sa svih strana blješte reklame. Objašnjavaju, uvjeravaju, nagovaraju na kupnju. Uz pravi poklon, kažu, blagdani će biti nezaboravni.
Neću ulaziti u nepotrebno(?) moraliziranje oko toga što zapravo čini nezaboravnim blagdane, nego ću iskoristiti reklame da nas povedu u vrijeme 70-ih i 80-ih godina, kad smo se mi veselili poklonima, bez obzira jesmo li ih dobivali za Svetog Nikolu, Božić ili Novu Godinu.
Postani pretplatnik i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
U šarenim papirima, svjetlucavim ili mat, ukrašeni mašnicama i vrpcama, ispod bora bi se kao čudom pojavili paketi, dok bismo mi gledali vatromet koji bi priredili brodovi usidreni ispred grada. Nevjerojatno, ali Djed Mraz bi točno znao što želimo i što smo napisali u pismu uz obavezni dodatak da smo cijele godine bili dobri. Uglavnom su na popisu bile igračke.
Pa pođimo na putovanje u prošlost, prisjetimo se nekih od igračaka. Možda nisu sve došle ispod bora, ali zato je igra sa svakom od njih bila zabavna.
Čovječe ne ljuti se!
Ne znam za vas, ali mene je ova igra strašno ljutila! Ne kad bih pobjeđivala, nego kad bi me par koraka do kućice suigrač pojeo i poslao natrag na početak. Pa sad čekaj da dobiješ šesticu, izađeš van, napraviš cijeli krug po ploči... Svejedno, mislim da je bila korisna jer su uz nju igraču naučili odgoditi reakciju - kad bi najradije bacio ploču i figurice i kocke... sve kroz prozor, ipak bi ostao igrati do kraja.
Bojanka
Za razliku od Čovječe ne ljuti se!, bojanke su smirivale čak i takve netalente za crtanje kakva sam ja bila. Trebalo je odabrati crtež u knjizi, uzeti u ruke drvene bojice TOZ i kombinirati ih da se dobije lijepi crtež. Pritom se trebalo paziti da se boja točno do ruba, ne preko ruba, tako da je to bila i dobra vježba za finu motoriku. I nije bila jedina igračka koja ju je razvijala.
"Čavlići"
Ne znam je li to bilo službeno ime za ovu igračku koja se sastojala od pravokutne ploče s rupicama i plastičnih "čavlića" raznih boja i širokih glava. Slika bi se na ploči dobila ubadanjem čavlića u rupice. Nisu to bile baš jako profinjene slike, ali su se mogli dobiti cvijet, sunce sa zrakama, kućica, livada, možda čak i brod... Bilo je zabavno zabadati čavliće u male rupice, a pritom se razvijala - pogađate - fina motorika.
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Zvrk
Ipak, mislim da ništa nije zahtijevalo toliku koordinaciju u prstima kao zvrk. Trebalo ga je zavrtiti i dati mu dovoljno energije da se vrti čim duže. Pritom je mogao malo prošetati po stolu, ponekad naići na prepreku, udariti u nju i pasti. Tada ga je trebalo ponovo zavrtiti. Ne znam koliko je ova igračka išla na živce promatračima - čitaj odraslima, ali za igrača je bila čisti izvor zabave.
Kocke sa slikama
Bile su to jednostavne slagalice. U igrački je bilo devet kocki, a na svakoj od njih bilo je zalijepljen jedan dio slagalice. Okretanjem kocaka i njihovim postavljanjem u ispravan raspored, dobila bi se slika. Kako kocka ima šest strana, tako je bilo moguće složiti šest različitih slika. OK, možda smo kocke brzo prerasli, ali zato su ih zamijenile neke druge igračke.
Kaleidoskop
Dovoljno je reći kaleidoskop. Ništa ne vraća u bezbrižne dane djetinjstva kao plastična cijev u kojoj su šarena stakalca i nekoliko ogledalca mogli stvoriti nestvarno lijepe, fraktalne uzorke. Za mijenjanje uzorka, trebalo je samo okrenuti prsten na kraju cijevi. Ne znam zašto, mogla sam satima vrtiti prsten i gledati kroz okular, sve iščekujući da će se uzorak ponoviti, pa početi ispočetka.
Telefoni sa žicom
Ovo je spadalo u senzaciju. Dva prava pravcata telefona - dobro skoro prava, povezana žicom. Koliko je dosezala žica, toliko su igrači mogli biti udaljeni. Na primjer između dva kata u zgradi ili u susjednim sobama u stanu. Jedan bi vlasnik telefona pozvao drugog, pa bi u slušalici začuo glas prijatelja kao da priča na pravom telefonu. Tako je zvučalo, isprekidano, ponekad nejasno, ali poruka se mogla prenijeti. Jedina mana igračke bila je ta što je trebala baterije. Zbog skupoće baterija i njihovog kratkog vijeka trajanja, igra je bila ograničena samo na posebne trenutke. Na primjer za Novu godinu ili rođendan. Duracel tada nije postojao. Koristile su se baterije Croatia i Varta. Dodatan problem je bio taj što su baterije znale iscuriti ako se igračka duže vrijeme ne bi koristila. Ipak, u to vrijeme, kad niti svaka kuća nije imala telefon, ovo je bilo pravo čudo.
Elektro pionir
Ova igračka definitivno spada u čuda! Elektro pionir. Kutija u kojoj su se nalazili razni elementi poput pločice s rupicama, mikrofona, zavojnice, slušalice, bakrena i olovna pločica, žaruljice, otpornici, prekidači, zvono, izolirana bakrena žica, kompas, željezna jezgra, rotor... ma čudesno nešto. S priloženim elementima moglo se napraviti 160 pokusa. 160 pokusa iz područja magnetizma i elektronike. Sati su se mogli provesti uz ovu igračku. Jedina mana joj je bila ta što je - kao i telefoni - radila na baterije. A baterije su, sjećate se, bile skupe i vijek trajanja im je bio kratak. Svejedno, ne sumnjam da je baš igračka Elektro pionir usmjerila kasniji profesionalni put mnoge djece prema elektronici, fizici i inženjerstvu.
Evo, ja sam odabrala ovih osam igračaka koje su obilježile moje, a vjerujem ne samo moje, djetinjstvo. Kojih se ti sjećaš? Pošalji priču i fotku ako imaš, pa ćemo ih objaviti na našem FB zidu.
