Kada je i zašto postalo važno znati točno vrijeme i kakve to veze ima sa sigurnom plovidbom?
Tekst: Mirta Mataija
Fotografije: Goran Zaborac
Sjećate li se doba kad smo kao klinci znali zaustaviti prolaznika i pitati ga koliko je sati? Ako ste otprilike mojih godina, sigurno se sjećate. Ako nekoga nije bilo u blizini, a baš smo morali znati koliko je sati, zavirili bismo u automobil za koji smo znali da ima analogni sat unutra.
Točno vrijeme bilo je važno. Kad počinje sat, onaj školski, kad završava, za koliko kreće autobus, kad počinje film u kinu… Sjećate li se i ovoga: kad bi trebalo baš točno podesiti satove u kući, nazvali bismo broj 95, pa bi se prema dobivenoj informaciji podesili svi satovi u kući. Čak i oni ručni.
Postani pretplatnik i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Sve se to događalo – sad se čini davno – prije, čak u prošlom stoljeću. Kad smo počeli masovno koristiti mobitele, negdje početkom trećeg tisućljeća, odjednom je svatko točno vrijeme nosio sa sobom u džepu,
Kako se vrijeme mjerilo u davnim vremenima?
Čini se da je ljudima oduvijek bilo važno mjeriti vrijeme. O tome svjedoče brojni više ili manje uspješni pokušaji da se to učini: sunčani satovi, satovi na vodu, pješčani satovi… Svjedoče tome i astronomi čiji je zadatak bio pratiti prirodne cikluse i njihove mijene. Pritom mislim prvenstveno na izmjenu dana i noći i izmjenu godišnjih doba kao najlakše uočljivim pojavama. Neke druge astronomske pojave, ne tako očite kao ove dvije, također su se pratile. Tako su, na primjer u Egiptu astronomi imali zadatak pratiti i uočiti prvo jutarnje pojavljivanje Siriusa, najsjajnije zvijezde na Sjevernom nebu koja se nalazi u zviježđu Psa. To zviježđe, sasvim prigodno na nebeskom svodu vjerno prati zviježđe Oriona.
Izlazak Siriusa označavao je početak egipatske Nove godine.
Do industrijske revolucije, koja se u Engleskoj počela odvijati u 18. stoljeću, odakle se prelila na ostatak Evrope, većini ljudi znati baš točno vrijeme i nije bilo previše važno. Za trenutke koji su za njihov život bili važni, obavijest bi došla s crkvenog zvona. Crkve su, naime, jedine imale mogućnost mjerenja vremena i to za potrebe obreda koji se obavljaju kroz dan.
U 14. stoljeću, na crkvene se tornjeve počinju postavljati satovi. Međutim, oni su toliko neprecizni da ne postoje dva sata, na dva tornja u istom gradu koja bi pokazivala isto vrijeme.
Složeni satni mehanizam nije bio dovoljno precizan za potrebe sigurne plovidbe
Pomorci i točno mjerenje vremena – ima li veze?
Međutim, krajem 15. stoljeća, kada se pomorci odvažno otiskuju na more, kad se počinje razvijati pomorska trgovina koja je uključivala plovidbu daleko od obala, mjerenje baš točnog vremena, precizno s razinom pogreške koje se mjeri u djelićima sekunde, postalo je iznimno važno. Zašto? Kakve veze ima pomorstvo s mjerenjem vremena?
Svatko tko se otisnuo od obale barem jednom, zna da je za sigurno plovidbu ključno znati svoj položaj na moru. U moderno doba nebo iznad nas prepuno je satelita za geografsko ili GPS pozicioniranje, a mobiteli su toliko evoluirali da svaki, čak i jednostavniji modeli mogu bez problema pokazati točne koordinate na kojemu se čovjek nalazi. Zato se pitanje točnog pozicioniranja na bilo kojoj točki Zemlje ne čini teškim. Međutim, vratimo se malo unatrag, i zamislimo da se nalazimo na brodu u doba otkrića novih kontinenata (gledano iz Evrope) i pomorskih puteva do Indije. Tadašnji pomorci bez većih problema znali su odrediti zemljopisnu širinu na kojoj se nalaze, odnosno položaj u smjeru sjever – jug. To su činili pomoću nebeskih tijela – Sunca i zvijezda, pogotovo zvijezde Sjevernjače. Sjevernjaču je lako uočiti jer rudo Velikih kola uvijek pokazuje u njezinom smjeru, kako god da se ovo zviježđe tijekom noći rotiralo. Otkriće kompasa ovaj je zadatak učinio još lakšim.
Istovremeno zemljopisnu dužinu, položaj u smjeru istok – zapad, jednostavno nisu mogli odrediti. To je dovodilo do mnogih nesreća. Stoga je određivanje zemljopisne dužine za pomorstvo, a onda i trgovinu, postalo prvorazredno pitanje.
Vidjet ćemo da je za odgovor na to pitanje konstrukcija točnog sata bila ključna.
Odbor za zemljopisnu dužinu i razvoj kronometra
Možda nam još uvijek nije jasno koliko je pitanje pozicioniranja brodova na moru, a time i sigurnosti plovidbe bilo važno. Možda će nam biti jasnije uz činjenicu da je engleska kraljica Ana 1714. godine osnovala Odbor za zemljopisnu dužinu. Odbor je okupljao najveće znanstvenike i izumitelje toga vremena, a imali su samo jedan cilj: razviti metodu za određivanje zemljopisne dužine. Onome tko problem riješi bila je namijenjena nagrada od 20000 funti, što bi danas bilo otprilike 3,5 milijuna dolara.
Autori na liniji nultog meridijana ispred Kraljevskog muzeja u Greenwichu u Londonu
Jedan od smjerova rješavanja problema koji je obećavao, bilo je konstruiranje točnog sata koji bi pomorcima omogućio da bilo gdje na moru očitaju koliko je sati doma, na nultom meridijanu Greenwichu. Odnosno da ponesu vrijeme na Greenwicu – Greenwich Mean Time, tj. GMT – sa sobom.
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Metodu određivanja zemljopisne dužine pomoću točnog vremena iznio je nizozemski astronom i matematičar Rainer Gemma Frisius već u 16. stoljeću. Ideja je jednostavna – usporediti vrijeme na nultom meridijanu, te pomoću nekog nebeskog tijela, na primjer Sunca, odrediti vrijeme na točki na kojoj se brod nalazi. Na temelju razlike između ta dva vremena i činjenice da jedan sat razlike odgovara 15° zemljopisne dužine, uz malo matematike odredi se položaj. Da bi se različita vremena mogla svesti na istu mjeru, bilo je potrebno izradit tablice položaja promatranog nebeskog tijela na Greenwichu po minutama. Taj zadatak dobili su astronomi Kraljevskog opservatorija.
Može se reći da je to bio lakši dio zadatka. Konstrukcija preciznog sata bio je teži dio.
Jednostavna ideja, ali teška realizacija.
Ideja nizozemskog astronoma i matematičara jest jednostavna, ali jednostavnost ideje ne znači jednostavnost njezine realizacije. Naime, u to vrijeme, a kako ćemo vidjeti, niti u godinama koje su uslijedile sat koji bi pokazivao točno vrijeme nije postojao. Dapače, satovi su uglavnom bili pokretani klatnom, a podrhtavanja broda, kao i promjena temperature i vlaga unutar plovila, tu su nepreciznost još povećavale.
Iz toga proizlazi da nije bilo moguće znati koliko je sati na Greenwichu, odnosno GMT. Međutim, to nije spriječilo inovativne umove, pa makar motivirane i raspisanom nagradom da se ne uhvate u koštac s izazovom konstrukcije dovoljno preciznog sata.
U tom se poslu posebno istaknuo John Harrison. Ne George Harrison, član slavne liverpoolske četvorke, nego John Harrison. Nakon nekoliko ne baš uspješnih pokušaja, 1761 pošlo mu je za rukom konstruirati revolucionarni kronometar H4 koji nalikuje na džepni sat. Originalni kronometar čuva se u Kraljevskom muzeju u Greenwichu u Londonu. Fotografija originala može se vidjeti na linku:
https://www.rmg.co.uk/collections/objects/rmgc-object-79142
Nakon H4 Harrison je konstruirao i kronometar H5 koji je gubio samo trećinu sekunde na dan što je bilo dovoljno precizno da služi svrsi zbog koje je nastao.
John Harrison nakon prezentacije kronometra pred Kraljevskim društvom zatražio je i dobio raspisanu nagradu, a pomorci na svim morima svijeta dobili su metodu pomoću koje su mogli odrediti svoj položaj u smjeru istok – zapad i time zapravo povećati si šanse za siguran povratak svojim domovima.
Kronometar H4*
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Harrison_H4_chronometer.jpg – Colonel Warden at en.wikipedia, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
Ali satovi nisu samo korisni, oni su od kraja 18. stoljeća postali i statusni simboli, te ukrasni predmeti. Taj aspekt satova, obradit ćemo u sljedećem tekstu u kojem ćemo se dodirnuti satova iz fundusa Pomorskog i povijesnog muzeja hrvatskog Primorja. Kako je zgrada rečenog muzeja trenutno u fazi obnove, umjesto u izloške, zavirit ćemo u katalog koji je pratio izložbu.
Pogledaj video “Nebeski labirinti” i pretplati se na naš YouTube kanal.
Još iz iste kategorije
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
“Čudiš se i diviš, možda vidiš nešto strašno” – park šuma Golubinjak
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 2. dio
Brodogradilište u Kraljevici 1. dio – Aurora i Stella Matutina
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola – rušenje Kaštela (4. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (3. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (2. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (1. dio)
Bubanj, muzika – složno udaraj!
Što povezuje Ljudevita Gaja i ovo primorsko mjesto?
Najduža rijeka koja izvire i uvire u Hrvatskoj
Dvorac, staklana i Selekcijska stanica za krumpir obilježili su ovo goransko mjesto
Nekadašnji grad kovača i rudara danas traži novu šansu za život
Ovo primorsko mjesto čuva stari božićni običaj
Od 1989. i stranci mogu na ovaj otok, ali se moraju držati jednog pravila
Kraj, gdje je romantika divlja, niema; gdje ćemo se diviti, pa prirodu bilo i strahom promatrati
Otok koji je admiral Persano smatrao Gibraltarom Jadrana i nikad ga nije osvojio
Najviše naselje u Hrvatskoj
