Tekst: Mirta Mataija
Fotografije: Goran Zaborac
Nakon dvadesetak minuta vožnje i pažljivog praćenja putokaza, Goran je parkirao ispred hotela Biševo u Komiži. Za odgovoriti na pitanje da li je hotel dobio ime zato što mu iz soba pogled puca na otočić u blizini morali smo sačekati jutro. Mrak je zaogrnuo krajolik, tama je progutala more.
Uzevši naše osobne iskaznice, recepcionar je kimnuo:
“U redu, Zaborac, Vi imate rezervirano.”
Goran i ja smo izmijenili poglede – nismo imali ništa rezervirano, ali u jedanaest sati uvečer, nismo se bunili. Iza nas, uostalom, nikoga nije bilo, tako da ničiju sobu nismo zauzeli. Sljedećeg jutra, za doručkom shvatili smo da hotel i nije baš pun.
Pogleda na Komižu iz Muzeja ribarstva
Komiža – mjesto iz kojeg potječu falkuša i najstariji pučinski ribari
Od vremena antike, kad su Jadranom plovili grčki trgovci i ribari, preko dominacije mletačkih flota, pa sve do 19. stoljeća, ribari su se držali obalnih voda. Brodovi koje su imali, navigacijski sustavi i opasnost od gusara nisu dozvoljavali udaljavanje od poznatog kopna. Svi, osim komiških ribara.
Zašto su ribari iz Komiže mogli ono što nitko drugi nije? Odgovor je jednostavan – imali su falkušu.
Gajeta falkuša je drveni ribarski brod razvijen u komiškim brodogradilištima u davnim vremenima. Zanimljivo je da je u 16. stoljeću u Komiži bilo što privezano, što usidreno preko 70 falkuša. Danas su samo tri. Jedine tri na svijetu.
Ime je dobila po bočnim stranicama broda – folki – koje se mogu skidati. Na taj način ribari su imali dva broda u jednom. Niski – za ribarenje i visoki za jedrenje i prijevoz ulovljene ribe ili nekog drugog tereta. Što se jedrenja tiče, zaista su bile brze. Kad bi razvile jedra, mogle su dostići brzinu od 12 čvorova. Za usporedbu, trajekt Petar Hektorović kojim smo doplovili na Vis razvija putnu brzinu od 14 čvorova. Falkuša ima latinsko jedro i flok. Latinsko jedro je jedro trokutasta oblika ovješeno na kosi križ (lantinu) postavljen paralelno s uzdužnom osi broda1. Flok je pramčano jedro, također trokutastog oblika. Dva kraja trokuta privezuju se za glavni jarbol, a treći za baštun ili kosnik. To je dugačka drvena prečka koja viri preko pramca jedrilice. Na taj način se prednji rogalj glavnog jedra – kod falkuše je to flok – izbacuje preko pramca, te se tako može koristiti jedro veće površine. Flok falkuše ima površinu do 90 m2.2 To je veličina prostranog trosobnog stana. Zato falkuša može postići veliku brzinu.
Falkuša Comeza – Lisboa rezultat je jedanaestgodišnjeg istraživanja
Komiški su ribari stoljećima lovili ribu, uglavnom srdelu ispred Palagruže, otoka udaljenog 48 milja od Komiže. Kako je jedan čvor točno jedna pomorska milja na sat, jasno je da je družinama, pri idealnim uvjetima, kad bi mogli razviti maksimalnu brzinu, bilo potrebno četiri sata da dođu iz Komiže do Palagruže. Četiri sata, samo da dođu do mjesta gdje će loviti ribu.
Kao što svaki ribar zna, na svakoj lokaciji postoje pošte3. Tako i na Palagruži. Kako bi osigurali da svaki ribar ima jednake šanse da zauzme dobro mjesto, Komižani su osmislili zanimljivu utrku. Topovski pucanj iz gradske kule označio je početak. Tada bi sve falkuše isplovile iz komiške luke, razvile jedra i pojurile prema Palagruži. Družina koja bi stigla prva, mogla je zauzeti najbolje mjesto za ribolov, ostali – što im ostane. Tada je, vjerujem, u Jadranu bilo više ribe nego danas jer se nije toliko lovila, naročito ne na pučini, a nije bilo ni turizma sa svim negativnim utjecajima na more i živi svijet u njemu. Tako da su, vjerujem, i utješna mjesta bila dovoljno dobra za solidan ulov. Regata falkuša od Komiže do Palagruže, vjerojatno je najstarija na svijetu. Samo su motivi za održavanje i nagrada koja je išla pobjedniku bili drugačiji.
Kad se pogleda karta Jadrana, lako je uočiti da je Palagruža bliža Italiji (28 nautičkih milja), nego istočnoj obali Jadrana. Pa, ipak, upravo zbog stoljetne prisutnosti komiških ribara na tom području, otok je pripao Hrvatskoj4. Ako ni zbog čega drugoga, onda je zbog toga ova veličanstvena gajeta zaslužila biti simbolom hrvatske maritimne kulturne baštine, a iskustvo jedrenja na falkuši Ministarstvo kulture Republike Hrvatske zaštitilo je kao nematerijalnu baštinu.
Kako je gajeta falkuša nestala, pa ponovo zaplovila morem
Malo je nedostajalo da falkuša zauvijek nestane s površine mora. 30. kolovoza 1986. u velikom nevremenu tri su broda potonula u biševskoj uvali Porat. Jedna od njih bila je Cicibela, posljednja gajeta falkuša5. Srećom, skupina inženjera, znanstvenika i ribara okupila se u udruzi Ars Hilareutica6 za spas gajete falkuše.
Nakon punih 11 godina istraživanja, ponovo je jedna falkuša zaplovila morem. Bila je to Comeza-Lisboa. Prema nacrtima prof. dr. Velimira Salamona izgradio ju je trogirski brodograditelj Tonči Bakica. Govoreći o gradnji ove replike u HAZU izjavio da se “osjećao kao Stradivari koji gradi jedan predivan instrument“7. Danas komišku luku krase tri gajete falkuše. Hoće li ih biti više ili će ih opet neki inženjeri i znanstvenici morati spašavati od nestanka, odgovor će dati vrijeme.
Vis – zabranjen za strance do 1989.
Detalj mreže iz Muzja ribarstva
Tri godine nakon što je posljednja falkuša potonula, na Vis su ponovo mogli stranci bez da su morali tražiti dozvolu. Od kraja drugog svjetskog rata, pa sve do 1989., otok je bio više vojna baza, nego turističko odredište, makar je 60-ih godina u Komiži, tik do mora, izgrađen hotel Biševo.
U drugom svjetskom ratu Vis je okupirala Italija. Međutim, nakon njezine kapitulacije, talijanska vojska se povlači s otoka, a Nijemci ga nikada nisu uspjeli osvojiti, iako su držali obližnju Korčulu. U svibnju 1944. Nijemci su započeli desant na Drvar. Kako piše šef savezničke vojne misije britanski časnik Fitzroy Maclean u knjizi Rat na Balkanu, počelo je prelijetanjem jednog jedinog njemačkog aviona8. Prelijetao je Drvar, ali nije ispuštao bombe. Zapovjednici partizanskih odreda i članovi stranih misija koji su bili s njima, posumnjali su da fotografira teren za skori napad. Tako je i bilo. Napad je započeo 25. svibnja iskakanjem velikog broja padobranaca. Cilj je bio eliminirati Tita i njegov štab, te tako uništiti jedini otpor u zemlji. Glavni cilj nisu ostvarili. Nakon toga, Britanci su evakuirali Tita s najbližim suradnicima u talijanski Bari, otkuda ga je razarač Blackmore prevezao na Vis9.
Tu je Tito, kao i u Drvaru, pronašao pećinu u kojoj su se smjestili on i štab. Obilazak Titove pećine – koja se nalazi blizu Komiže – danas je dio turističke ponude na Visu.
Postani pretplatnik i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Tvornica za preradu ribe iz 1870. i jedan nobelovac
Ali nije tu kraj. Kad se govori o Visu, treba reći da je u Komiži, vjerojatno zahvaljujući brzim falkušama koje su omogućavale odličan ulov, otvorena prva tvornica za preradu ribe na Mediteranu, tvornica Neptun. Osnovana 1870-te punih 133 godine prehranjivala je stanovnike Komiže, da bi 2003. završila u stečaju. Proizvodnu liniju kupila je tvrtka Interfish. Iz srpske su tvrtke naglasili da je ta kupnja bila dugoročno isplativ posao10. Od prerade ribe u Komiži je ostalo nekoliko ruševina i par starih konzervi u Muzeju ribarstva.
Međutim, komiški su ribari neočekivano dobili veliku počast. Ispričat ću to ispočetka. Baš kao mnogi muškarci između dva rata, tako je ribar Matt Martinis napustio svoje obale i krenuo put SAD-a. Sin Ivan pridružio mu se tijekom drugog svjetskog rata. U Novom Svijetu rodio se John, Ivanov sin. E, sad, John Martinis diplomirao je fiziku i vodio tim za istraživanje kvantnih računala. Neću ulaziti u temu kvantnih računala. Samo ću reći da je za svoja otkrića John Martinis ove godine dobio nobelovu nagradu za fiziku.
I sve bi to možda prošlo onako kako nobelove nagrade za fiziku obično prolaze u javnosti, da John Martinis uporno i stalno ne ističe svoje porijeklo. A to je Komiža, otok Vis.
Iz Muzeja ribarstva
Što s turistima?
Jutro nas je u hotelu dočekalo sunčano i mirno. Nakon doručka prošetali smo Komižom. Bilo je taman dovoljno ljudi da se osjeti šušur, metež, da ribarsko mjesto pruži doživljaj ljeta, ali nije bilo gužve. Strani turisti pomiješani s domaćim. Ne znam jesam li bolje razumjela strance koji su pričali engleski i njemački ili domaće ljude. Stranci od 1989. godine mogu slobodno doći na otok, ali se moraju držati važnog pravila: ovdje život teče polako.
Jednog smo čovjeka zatekli ujutro u kafiću. Na volan bicikla objesio je vrećicu iz koje je virio kruh. Mi smo popili kavu i otišli. Čovjek je ostao ispijati kavu. Prijatelji su se izmjenjivali za njegovim stolom. Navečer, kad smo ponovo izašli u mjesto, taj je čovjek još uvijek sjedio za istim stolom, a kruh je i dalje visio u vrećici obješenoj na volan bicikla.
“Još si tu?” dobacio mu je jedan prolaznik.
“A kamo mi se žuri?” odgovorio je.
Zaista, na otoku smo. Na pučinskom otoku. Ratova nema, žice su uklonjene. Turisti su dobro došli u taj komadić raja. Vodiči ih vode do Modre spilje na Biševu ili do Titove pećine, kako tko voli.
Ljeto je. Na obali se peku palačinke. Velike palačinke s Lino Ladom i marmeladom. Na laganom povjetarcu njišu se tri veličanstvene falkuše. Jedna je i na majici koju mi je kao suvenir kupio Goran.
Kamo bi nam se uopće žurilo?
Veličanstvena gajeta falkuša u komiškoj luci
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Pretplati se na naš YouTube kanal.
- jedro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 20.12.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/jedro> ↩︎
- https://gajetafalkusa.com/hr/iz-gajetine-skrinje ↩︎
- https://radio.hrt.hr/radio-zadar/vijesti/dobre-poste-cuvaju-se-kao-najveca-tajna-11172860 ↩︎
- ibid 2 ↩︎
- https://www.nauticka-patrola.hr/komiska-falkusa-barka-hraniteljica-za-ribolov-na-pucinskom-otocju-palagruza/ ↩︎
- ibid 4 ↩︎
- ibid 4 ↩︎
- Fitzroy Maclean, Rat na Balkanu, Stvarnost, Zagreb 1964 ↩︎
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Titova_%C5%A1pilja ↩︎
- https://spasimobisevo.org/fabrika-neptun-vrijedna-industrijska-arhitektura/ ↩︎
Još iz iste kategorije
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (3. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (2. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (1. dio)
Bubanj, muzika – složno udaraj!
Što povezuje Ljudevita Gaja i ovo primorsko mjesto?
Najduža rijeka koja izvire i uvire u Hrvatskoj
Dvorac, staklana i Selekcijska stanica za krumpir obilježili su ovo goransko mjesto
Nekadašnji grad kovača i rudara danas traži novu šansu za život
Ovo primorsko mjesto čuva stari božićni običaj
Od 1989. i stranci mogu na ovaj otok, ali se moraju držati jednog pravila
Kraj, gdje je romantika divlja, niema; gdje ćemo se diviti, pa prirodu bilo i strahom promatrati
Otok koji je admiral Persano smatrao Gibraltarom Jadrana i nikad ga nije osvojio
Najviše naselje u Hrvatskoj
Satovi II – Spoj znanosti, precizne mehanike i umjetnosti
Jezero koje je progutalo jedno čitavo naselje, polje na kojem se uzgajao grah i dio ceste
Vražji prolaz – fragmenti dana 1. dio
Sklad – put do zvjezdane prašine
Satovi – 1. dio
Nebeski labirinti s najljepšim pogledom na Kvarner
