Tekst: Mirta Mataija
Fotografije: Goran Zaborac
Tko želi doći i doživjeti Bribir, istinski Bribir, ne kulisu pripremljenu za turiste, nego mjesto koje živi i diše, neka u njega dođe u siječnju ili veljači. Neka planira dolazak za vrijeme mesopusta, dakle u periodu izmađu Sveta tri kralja i Pepelnice. Ako može ostati u Bribiru samo jedan dan, onda neka to bude nedjelja.
Zašto?
Zato što se u Bribiru u mesopusno vrijeme čuva običaj obilaska kuća i pozdravljanja obitelji. Taj pradavni običaj koji povezuje ljude i barem na trenutak izgrađuje zajednicu u vrijeme sveopćeg otuđenja, zadnjih godina održava Udruga za mesopusne običaje Bribir.
Još Hrvatska ni propala
Skoknimo sad na trenutak, ne u pradavna vremena kad je ovaj običaj vjerijatno nastao, nego “samo” dvjestotinjak godina unatrag, u Hrvatsku u prvoj polovici 19. stoljeća.
Hrvatske zemlje su razjedinjene, podijeljene na Hrvatsku, Dalmaciju. Slavoniju, Vojnu Krajinu, Istru i Rijeku. Dok su Slavonija i Hrvatska imale svoje sabore i njima je upravljao ban, Dalmacija, Istra i Vojna krajina su, nakon poraza Napoleona, potpale pod direktnu upravu Beča. Istovremeno su na Rijeku Mađari gledali kao na svoju luku i praktički svoj teritorij.
Ljudevit Gaj – vođa Ilirskog preporoda
Izvor: https://www.bildarchivaustria.at/Pages/ImageDetail.aspx?p_iBildID=9180116
U tim uvjetima nema mjesta za hrvatski jezik u javnom prostoru. Protjeran je iz škola, ureda i kazališta. Do koje mjere je hrvatski zapostavljen govori činjenica da je materinji jezik Ljudevita Gaja, slavnog preporoditelja i vođe Ilirskog pokreta, bio – njemački. Međutim, majka Ljudevita Gaja njegovala je kajkavski jezik, te je njemu naučila i svoga sina. Stoga je on u prvim godinama svoga djelovanja smatrao da je kajkavski izvorni hrvatski jezik, pa je svoje novine Danica Horvatska – za čije je pokretanje 1835. dobio dozvolu od Beča – tiskao na kajkavskom. Ali samo prvi broj. Kasnije je promijenio mišljenje, te je kao osnovu za stvaranje hrvatskog književnog jezika uzeo štokavsko narječje s ijekavskim izgovorom kojim su pisali dubrovački pisci još od vremena renesanse.
U to vrijeme, ne samo da su hrvatske zemlje razjedinjene, već se u Mađarskoj javlja ideja “Mađarske do Jadrana”, dakle, ne samo Rijeka, nego čitava banska Hrvatska je na meti Mađara. Vođa Ilirskog preporoda u tim uvjetima izlaže ideju ujedinjenja Ilira. Pojam Ilir označava pripadnike južnoslavenskih naroda jer se u to vrijeme vjerovalo da su oni potomci Ilira koji su područje tadašnje Dalmacije i Hrvatskog Primorja nastanjivali “oduvijek”.
Horvatov sloga i sjedinjenje
To su, dakle, bile okolnosti u kojima je Ljudevit Gaj napisao svoju najpoznatiju pjesmu Horvatov sloga i sjedinjenje, odnosno Sloga i ujedinjenje Hrvata. Pjesma je poznatija po prvom stihu “Još Hrvatska ni propala”, te mnogi misle da je to njezin pravi naziv.
Iako je napisana nekoliko godina ranije, prvi je put objavljena u listu Danica Horvatska 1835. godine. Inače, baš je u Danici, u 10 broju od 14. ožujka 1835. prvi put objavljena i Horvatska domovina Antuna Mihanovića, koja je kasnije postala Hrvatskom himnom. Gajevu pjesmu Horvatov sloga i sjedinjenje uglazbio je Ferdo Livadić.
7. veljače 1835. u zagrebačkom kazalištu u međučinu izvedbe predstave Josefa Schweigerta “Die Magdalenen-Grotte bei Ogulin” izvedena je uglazbljena pjesma danas bismo rekli autorskog dvojca Gaj-Livadić. Otpjevana na hrvatskom jeziku, u vrijeme buđenja nacionalne svijesti i pod snažnim pritiscima Mađara i Beča, doživjela je burne ovacije. Toliko da je izvedena čak deset puta zaredom. U kasnijim izvedbama iste predstave, redovito je izvođena1.
Natrag u Bribir
Na kraju dužna sam još samo reći kakve veze imaju Bribir i Horvatov sloga i sjedinjenje.
Pažljivijem slušatelju, onome kog sam na početku teksta pozvala da u Bribiru provede jednu mesopusnu nedjelju, neće promaknuti da se Vinodolom od ranog jutra razliježu taktovi muzike. Samo, ne bilo kakve muzike, već upravo budnice koja je davne 1835. u Zagrebu dočekana ovacijama. Da, radi se o koračnici Još Hrvatska ni propala. To je jedina pjesma, jedina melodija, jedina koračnica koju Bribirska parada izvodi tijekom obilaska i pozdravljanja domaćina i kuća. Upravo se po tome, po toj pjesmi Bribirska parada razlikuje od svih ostalih na koje se može naići u Vinodolu i šire.
Izaziva li i danas, kad je Hrvatska samostalna država, a jezik nam nije zabranjen, već ga, naprotiv treba čuvati pred naletom društvenih mreža i novog univerzalnog jezika – engleskog, budi li ta koračnica i danas iste osjećaje kao one subote, 7. veljače 1835. kod publike u zagrebačkom kazalištu, to ostavljam tebi, putniče da ocijeniš kad čuješ kako stijene ponad Vinodola odjekuju od truba i bubnjeva Bribirske parade.
Pogled na Bribir s vidikovca Slipica
A ako do sada nisi, ovdje imaš priliku pročitati cijelu Gajevu pjesmu Horvatov sloga i sjedinjenje.
Ljudevit Gaj
HORVATOV SLOGA I SJEDINJENJE
1
Još Horvatska ni propala, dok mi živimo,
Visoko se bude stala kad ju zbudimo;
Ak je dugo trvdo spala, jačja hoće bit,
Ak je sada vu snu mala, će se prostranit.
2
Većkrat senja čudne senje slatke radosti,
Kada se joj kažu tenje jake mladosti;
Drugda pako magle crne nju opstiraju,
Kada sestre njoj neverne nju zapiraju.
3
Jenput vidi županije sve ponovljene,
Stare slavne sve banije znova stvorjene;
Vidi, čuje Gorotance, Krajnce dolazit
I s Horvati neprestance tako govorit:
4
“Hoj Horvati, braćo mila, čujte našu reč,
Neće nas razdružit sila baš nikakva već;
Nas je negda jedna mati draga rodila,
S jednim nas je, bog joj plati, mlekom pojila.
5
Kako ćemo majki bolje sad zahvaliti,
Kak da bumo jedne volje se sjediniti;
Jal i nazlob njejne sine su razdružili,
Stare slavne domovine diku zrušili.
6
Ni li skoro skradnje vreme da nju zvisimo,
Ter da stranjsko teško breme iz nas bacimo;
Stari smo i mi Horvati, nismo zabili,
Da smo vaši pravi brati zlo prebavili.”
7
Jenput čuje svoje sine glasno pevati,
Složne glase u visine tako zdigati:
“Braća danas kolo vodi, danak svetkuje,
Horvatska se preporodi, sin se raduje.”
8
V kolu jesu vsi Horvati stare države,
Staroj Slavi verni svati s Like, Krbave,
Krajnci, Štajer, Gorotanci i Šlavonija
Skup Bošnjaci, Istrijanci ter Dalmacija.
9
Vsi Horvati se rukuju i spoznavaju,
Istinski se sad kušuju, reč si davaju;
Neka znaju sveta puki njihov novi zvez,
Hvalit ćeju vnukov vnuki Slavki narod ves.
10
Nudar braćo čaše z vinom sad napunite,
Zdravicu horvatskem sinom vernem napi’te;
Neka žive naša sloga, vsaki pravi Slav,
Pravi sinko roda svoga neka bude zdrav!”
Postani pretplatnik i čitaj bez reklama
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Ferdo_Livadi%C4%87 (Pristupljeno 3.2.2026.) ↩︎
Još iz iste kategorije
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (3. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (2. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (1. dio)
Bubanj, muzika – složno udaraj!
Što povezuje Ljudevita Gaja i ovo primorsko mjesto?
Najduža rijeka koja izvire i uvire u Hrvatskoj
Dvorac, staklana i Selekcijska stanica za krumpir obilježili su ovo goransko mjesto
Nekadašnji grad kovača i rudara danas traži novu šansu za život
Ovo primorsko mjesto čuva stari božićni običaj
Od 1989. i stranci mogu na ovaj otok, ali se moraju držati jednog pravila
Kraj, gdje je romantika divlja, niema; gdje ćemo se diviti, pa prirodu bilo i strahom promatrati
Otok koji je admiral Persano smatrao Gibraltarom Jadrana i nikad ga nije osvojio
Najviše naselje u Hrvatskoj
Satovi II – Spoj znanosti, precizne mehanike i umjetnosti
Jezero koje je progutalo jedno čitavo naselje, polje na kojem se uzgajao grah i dio ceste
Vražji prolaz – fragmenti dana 1. dio
Sklad – put do zvjezdane prašine
Satovi – 1. dio
Nebeski labirinti s najljepšim pogledom na Kvarner
