Izvor fotografija: Wikimedia Commons
Vežite se, polijećemo…
…otkrivamo baštinu, upoznajemo kulturu, istražujemo prirodne ljepote
Ovakav je plan: u rano jutro, prije izlaska sunca, na plaži Banja uzet ćemo kajak, u njega ukrcati parabolična zrcala i hidrostatsku vagu, metalne kugle i razna tijela, šestar, ravnalo i kutomjer, te pješčane satove, pa se tiho, neprimijećeni otisnuti od obale i odveslati prema obližnjoj spilji. Još ćemo ponijeti zaigranosti i radoznalost znanstvenika i imat ćemo sve čime je raspolagao Marin Getaldić kada se istim ovim putem iskradao iz Grada kako bi u samoći spilje našao mir potreban za pokuse koje je kanio raditi. U doba kad je Grad još bio Republika.
Nepoznati autor, Portret Marina Getaldića, 17. st. Izvor: Wikimedia Commons, licenca: Public Domain, URL: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/35/Marin_Getaldi%C4%87%2Cportret_u_kne%C5%BEevoj_pala%C4%8Di.jpg/640px-Marin_Getaldi%C4%87%2Cportret_u_kne%C5%BEevoj_pala%C4%8Di.jpg
Marin Getaldić rodio se 2. listopada 1568., godinu dana nakon smrti svoga imenjaka Marina Držića, a 21 godinu prije rođenja Ivana Gundulića. Rođen u plemićkoj dubrovačkoj obitelji, djelovao je u vrijeme kad je i William Shakespeare stvarao svoja najveća djela. Pripadao je učenom krugu okupljenom oko poznate dubrovačke pjesnikinje Cvijete Zuzorić. U taj je krug vjerojatno zalazio još jedan veliki dubrovački izumitelj Faust Vrančić. Surađivao je s Gallileom, dopisivao se sa slavnim francuskim matematičarom Françoisom Vièteom (čije smo formule koristili u srednjoj školi pri rješavanju kvadratnih jednadžbi, sjećate se?), a njegov rad “O analitičkom i sintetičkom u matematici”1 (“De resolutione et compositione mathematica”) iz 1630. u kojem je koristio Vièteovu simboličku algebru za rješavanje geometrijskih problema najvjerojatnije je utjecao na Renea Decartesa i njogovo “otkriće” koordinatnog sustava.
Prijeko potreban mir za svoje pokuse nalazio je tek u spilji do koje se može doći jedino morskim putem.Zbog pokusa koje je izvodio njegovi su ga suvremenici nazivali mađioničarem i smatrali čudakom. Kako je dobio nadimak Bete, nije poznato. Ono što jest poznato je da je zbog vremena koje je provodio u spilji, ona dobila naziv Betina spilja.
Jocelyn Erskine-Kellie , Betina spilja, Izvor: Wikimedia Commons, Licenca: Creative Commons Attribution 2.0, URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?search=betina+spilja&title=Special%3AMediaSearch&type=image
Pa čime se on to točno bavio?
Zavirimo natrag u Betinu spilju i zamislimo da je Marin Getaldić u njoj sam, okružen spravama i zadubljen u rad. Predmet njegove pažnje je parabolično zrcalo u koje nastoji uhvatiti raspršene sunčeve zrake, te ih sakupiti sve u jednoj točki – u žarištu. Temperatura u žarištu jako će narasti, pa će reflektirana zraka zapaliti udaljene predmete, pa čak i istopiti metal. U djelu “Neki radovi o promatranju gorućih zrcala” opisao je kako je brusio i testirao zrcala kako bi postigao savršen fokus, a time i najvišu moguću temperaturu.
Iako su matematičari i prije njega teoretski dokazali da je moguće uhvatiti energiju sunca u žarištu zrcala, Marin Getaldić je bio prvi koji je to uistinu uspio u praksi. Pomoću strojeva za brušenje i poliranje stakla i metala konstruirao je golemo parabolično zrcalo (promjera oko 60 cm) kojim je mogao taliti metal i paliti predmete na daljinu, čime je dokazao snagu koncentrirane sunčeve energije.
A što mu je trebala hidrostatska vaga i zašto ju je usavršio? Oslanjajući se na Arhimedov zakon, u Betinoj – zapravo “svojoj” – spilji radio je pokuse kojima je određivao spacifičnu težinu različitih tijela. U kapitalnom djelu Prometej dopunjen (Prometheus redivivus) iz 1603., kao rezultat samotnih sati posvećenih pokusima objavio je tablicu gustoćaza 11 tvari: zlato, živu, olovo, srebro, bakar, kositar, med, vino, vodu, vosak i ulje. Njegovi su izračuni bili nevjerojatno precizni. Na primjer, za zlato i srebro pogreška u odnosu na moderne rezultate iznosi manje od 1%, dok je kod olova pogriješio za manje od 0,1%!
Izvor: Marin Getaldić, Variorum problematum collectio (1607.), digitalna zbirka HAZU / Javna domena.
Ove će se godine, 8. travnja 2026. napuniti 400 godina od smrti Marina Getaldića. U spomen na njega, ali i kao sjećanje na slavne dane Dubrovnika, kada je Grad bio važna točka na kulturnim, znanstvenim i trgovačkim kartama Evrope, gradsko vijeće Grada Dubrovnika proglasio je 2026. godinu godinom Marina Getaldića.
Njegovo ime nose osnovna i srednja škola u Dubrovniku, astronomsko društvo, također u Dubrovniku, a po latiniziranoj inačici njegovog prezimena – Ghetaldus – zovu se dvije optike: Ghetaldus d.d. iz Zagreba i Ghetaldus Rijeka. Jedini autentičan portret Marina Getaldića čuva se u Kneževom dvoru u Dubrovniku, a jedino sačuvano zrcalo koje je izradio “čuva” se u Nacionalnom Pomorskom Muzeju (National Maritime Museum) u Londonu.2 U godini Marina Getaldića trebalo bi stići u Dubrovnik, ali samo na posudbu.
Dovoljno ili premalo za ovakvog genija?
Moglo bi te zanimati
Satovi – 1. dio
Nebeski labirinti s najljepšim pogledom na Kvarner
Lopar – tajanstvena utvrda na obali mora koja je jednostavno “nestala”
Mjesto koje je Giacomo Casanova smatrao ružnim (a ipak ga je posjetio dva puta)
Kad idete k nama, kod kapelice skrenite…
Tako strašna vrha…
Kako sam dolly pretvorio u slider?
Dolly za bolji pokret kamere – DIY
Zaboravljeni mostovi
