Fotografije: Goran Zaborac
Vežite se, polijećemo…
…otkrivamo baštinu, upoznajemo kulturu, istražujemo prirodne ljepote
Subotnje jutro u Rijeci, Na Korzu neuobičajena gužva ispred Stare Name u kojoj se od nedavno smjestila knjižara jedne od najvećih izdavačkih kuća u Hrvatskoj. Unutra, stolovi su pripremljeni i sve je spremno za početak turnira u igri koju smo svi igrali kad smo bili djeca. Samo što je ona sada dobila novo ruho i novo ime: Adamiću, ne ljuti se!
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Prva serija ove igre koju su osmislili i napravili radnici u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja odmah je rasprodana. Planula! Otkud takav interes za nju?
Osim što nas sve vraća u djetinjstvo, neke mirnije i bezbrižnije dane kad je najvažnija stvar bila druženje s prijateljima, djelić tajne uspjeha vjerojatno se krije u liku Adamića, te u samim figuricama kojima se igra, a to su Adamićevi svjedoci.
Pa, tko je bio Adamić, zašto je važan za Rijeku i tko su ti Adamićevi svjedoci koje u novoj inačici igre pokušavamo pospremiti u kućicu? Krenimo redom.
Pri spomenu prezimena Adamić, prva pomisao je Andrija Ljudevit Adamić za koga je engleski putopisac Peter Evan Turnbull je zapisao:
Donji dio grada, nadomak moru, ima dugačku i široku cesti i lijepe ulice s pobočnim odvojcima i lijepim zdanjima. Među svima najljepše je kazalište. Ako pitate tko ga je podigao, odgovor je Gospodin Adamich. Tko je sagradio ostale javne zgrade? Gospodin Adamich. Tko je podigao velike privatne kuće? Gospodin Adamich. Tko je zasadio mnoštvo zelenila, tko je projektirao lijepe ceste, tko je uredio lijepe obale? Tko je, ukratko, učinio sve ono što zadivljuje oko putnika praktičnošću i ljepotom? Dobiva se samo jedan odgovor: gospodin Adamich.1
Pa, ipak, ova se igra ne obraća Andriji, već njegovom ocu Šimunu Adamiću, bogatom trgovcu duhanom koji je vještim ulaganjima u duhansku industriju, te uz malo sreće, stekao znatan imetak.
Negovi sugrađani, kakvi su već bili – ili kakvi smo uvijek – zavidni na njegov uspjeh i naglo bogaćenje, proširili su priču da je Šimun otkrio i zatajio neprocjenjivo blago u crkvici sv. Martina u Martinšćici. Kako je to i tada bilo, kao uostalom i sada kazneno djelo, tako je nesretni Šimun završio u zatvoru. Među Riječanima našlo se njih četrnaest koji su bili spremni lažno svjedočiti i optužiti Šimuna za utaju blaga. Na temelju lažnih optužbi Šimun Adamić osuđen je na zatvorsku kaznu koju je trebao izdržati u Crikvenici.
Srećom, Šimun je imao spretnog i sposobnog sina, Andriju – da, to je onaj po kome je nazvana jedna od najvažnijih ulica u Rijeci – koji je ishodio očevo oslobađanje iz zatvora ni manje ni više nego od cara Josipa II lično.
Kako bi se osvetio, narugao, ali i ostavio trajnu uspomenu na sramotu lažnih svjedoka, Šimun Adamić je na najprometnijoj ulici u gradu, na pločnik uz svoju obiteljsku kuću dao postaviti četrnaest stupića. Na svakom stupiću bio je isklesano lice jednog od lažnih svjedoka. Razvojem grada, ti su stupići uklonjeni s prvobitnog mjesta uz Rječinu i postavljeni u perivoju Guvernerove palače, koja je danas u vlasništvu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka. Godinama kasnije, inspiririle su radnike Muzeja da osmisle i naprave igru Adamiću, ne ljuti se! Uz pomoć stručnjaka s Tehničkog fakulteta, napravljeni su 3D skenovi portreta i pretočeni u figurice za igru.
Iz ove priče možemo izvući dvije pouke. Prvo: nemojte lažno svjedočiti jer biste mogli završiti kao neka figurica u društvenoj igri. Drugo – sudeći prema broju zainteresiranih za igru: družimo se, igrajmo i općenito boravimo više u stvarnom svijetu, sa stvarnim ljudima i stvarnim doživljajima.
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Moglo bi te zanimati
Bubanj, muzika – složno udaraj!
Što povezuje Ljudevita Gaja i ovo primorsko mjesto?
Kamo ćemo večeras? (Disco klubovi koje smo voljeli)
Serije koje smo voljeli 1970.-ih i ’80.-ih
Najduža rijeka koja izvire i uvire u Hrvatskoj
Muziku si mogao ponijeti sa sobom
Dvorac, staklana i Selekcijska stanica za krumpir obilježili su ovo goransko mjesto
Nekadašnji grad kovača i rudara danas traži novu šansu za život
U sedam i petnaest navečer
Ovo primorsko mjesto čuva stari božićni običaj
- Marica Balabanić Fačini, Andrija Ljudevit Adamić – trgovac, graditelj, političar, Adamićevo doba – tragovi vremena, PPMHP, 2005., Rijeka ↩︎
