Jeste li ih već primijetili?

Vežite se, polijećemo…

…otkrivamo baštinu, upoznajemo kulturu, istražujemo prirodne ljepote

Ako ste od one posebne vrste ljudi, od ranoranilaca, pa još imate sreće da živite negdje na rubu između urbanog i ruralnog, sigurno ste primijetili da je u rano jutro pjesma ptica postala glasnija. Zapravo, prije svitanja ona postaje toliko glasna da se čini da tka zvučni veo kojim se priroda tako rado ogrne u proljeće.

Nisu ptice pjevice jedine vjesnice proljeća. Između natrulog lišća i suhih grančica, nerijetko prkoseći zadnjim udarima zime i mraza koji na vlatima trave crta bijele brkove, proviruju glavice prvog proljetnog cvijeća: elegantne visibabe, mirišljave ljubičice, uspravne preslice, zlaćani jaglaci i bijeli kukurijek. Svi zajedno vjesnici proljeća predstavljaju čistoću, nadu i novi početak nakon dugog zimskog sna, a svaki od njih nosi svoju tajnu preživljavanja.

Tako visibabe, na primjer, mogu stvoriti svoju vlastitu toplinu kako bi otopile snijeg i niknule. Također, one predstavljaju prirodni antifriz: njihove stanice sadrže tvari (AFP – Antifreeze Proteins) koje sprječavaju smrzavanje vode unutar biljke, što im omogućuje da prežive niske temperature. Zanimljivo je da postoji preko 2500 vrsta visibaba kao i njihovi strastveni kolekcionari koji se nazivaju galantofili prema latinskom nazivu za visibabu Galanthus (gala – mlijeko i anthus – cvijet, doslovno mliječni cvijet). Rijetke vrste lukovica dosežu cijene i po nekoliko stotina eura.

Uz visibabe, najpoznatiji i najradije viđen cvijet u proljetnim šumama je ljubičica (Viola odorata) poznata ne samo po skromnosti, već i predivnom mirisu. Miris ljubičice je specifičan jer sadrži spojeve zvane iononi koji privremeno “isključe” naše receptore za miris. Zato nam se čini da ljubičica zamiriše intenzivno, a onda miris odjednom nestane, pa se opet vrati. Simbol skromnosti i poniznosti, ljubičice su bile omiljeni cvijet Napoleona Bonapartea (osobine koje on zasigurno sam nije imao). Stari Grci smatrali su ljubičicu simbolom Atene, a povezivali su je i s božicom ljepote, Afroditom. Vjerojatno ne bez razloga, jer se i danas cvjetovi ljubičice koriste u pripremama razih vodica i tonika. Iako je njezin cvijet jestiv, te se koristi za razne dekoracije, ipak ih radije ostavite tamo gdje ih vidite – u šumama i na livadama, pa čak i u vrtovima, neka mirisom i ljepotom donose radost prolaznicima.

Priroda se budi – tome svjedoče vjesnici proljeća

S druge strane, kukurijek (Helleborus) koji nerijetko raste iz krpica zaostalog snijega po šumskim obroncima, krije mračne tajne. Dugo je smatran biljkom vještica zbog narkotičkih svojstava. Stari Grci koristili su ga u opsadi gradova kako bi otrovali vodu opkoljenih gradova. Naime, cijela biljka je iznimno otrovna. Unatoč tome, nema nikoga tko bi ostao ravnodušan na njegove raskošne cvjetne glave, velike i bijele, širom otvorene i spuštene prema tlu kako bi zaštitio pelud od kiše i snijega. Kukurijek simbolizira otpornost i odlučnost, on fascinira svojom snagom da procvjeta usred mraza.

Još jedan cvijet neizostavan je vjesnik proljeća. To je šafran (Crocus). Poznat i kao najskuplji začin koji se dobije ručnim branjem i sušenjem vrška tučka cvijeta šafrana. Svaki cvijet ima samo tri tučka. Stoga za je za 1 kg začina potrebno ubrati 80.000 do 200.000 cvjetova, pa je razumljivo zašto je tako skupocjen. U antičko doba koristio se i za bojanje odjeće u zlatnu, žutu i narančastu boju. Zbog iznimno visoke cijene proizvodnje, odjeća bojana šafranom bila je rezervirana za kraljevske obitelji, plemstvo i bogate slojeve društva. Ako se netko odvaži i odluči skupiti tučke šafrana za svoj vlastiti začin, mora biti na oprezu jer postoji mogućnost zamjene za izrazito otvoran mrazovac Iako su im cvjetovi slični, mrazovac ima šest prašnika, a šafran tri. Kao i kod ljubičica, najbolje ih je pustiti da rastu, uglavnom u velikim skupinama, pretvarajući običan komadić tla u predivan cvjetni sag.

Svi nabrojani vjesnici proljeća, kao i oni koji nisu stali u ovaj kratki pregled, u Hrvatskoj su zaštićeni. Zato ih je najbolje promatrati, mirisati – ljubičice – i ostaviti u njihovom prirodnom okolišu, u šumama i na proplancima.

Mirta Mataija

Mirta Mataija rođena je u Rijeci gdje je završila osnovnu i srednju školu, te diplomirala matematiku i informatiku na Filozofskom fakultetu. Zvanje magistrice prirodnih znanosti iz polja matematika stekla je na Matematičkom odjelu PMF-a u Zagrebu. Bavi se snimanjem dokumentarnih filmova i književnošću. Knjige: Ljeto u Jargovu – u pripremi (dobivena potpora na natječaju Ministarstva kulture i medija za 2024.); To nije pas, to je Cher!; Grad (dobivena potpora na Natječaju za poticanje književnog stvaralaštva Grada Rijeke za 2021; Put u planine (Gorančica Novog lista za prozu za 2021.); Težnja za slobodom (pobjednički rukopis natječaja UnderGrad, Gorančica Novog lista za prozu za 2019.)