Foto: Goran Zaborac
Vežite se, polijećemo…
…otkrivamo baštinu, upoznajemo kulturu, istražujemo prirodne ljepote
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Nedavno sam zbog jednog snimanja hitno trebala par podataka o crkvici sv. Jurja iznad Jargova. Kako sam bila u stisci s vremenom, obratila sam se sveznajućoj umjetnoj inteligenciji. Pouzdajući se u nju, a i zbog spomenute vremenske stiske, samo sam pročitala i zapamtila tekst koji ću reći na snimanju.
Međutim, koliko god čitala i mjerkala, ovako-onako, jedna riječ mi se nikako nije uklapala u sliku. Riječ “gotička”. Naime, umjetna inteligencija je napisala da se radi o gotičkoj građevini. E, sad, na vrhu brdašca, bez mobitela, nisam imala niti vremena, niti knjigu u kojoj bih provjerila tu informaciju. Zato sam se sjetila najboljeg savjeta koji sam dobila od povjesničarke umjetnosti – moje sestre.
Dok smo još studirale – ona povijest umjestnosti, indologiju i muzeologiju, a ja matematiku, znala me odvesti u šetnju nepoznatim gradom, stati ispred neke građevine i pitati što vidim. U početku ne bih vidjela ništa, ali s vremenom mi je um počeo uočavati sve više i više detalja. Kakva je građevina, visina, kakvi su otvori, kako su “poredani”, je li pregrađivana, ima li tragova da je nadograđivana… Puno se toga vidi kad se odvoji vrijeme za gledanje.
Onda se treba sjetiti jesam li tako nešto već vidjela, gdje, pa iz kojeg je to vremena, koje odlike razdoblja uočavam.
Pogledala sam crkvicu što se opirala vjetru i shvatila sam zašto mi je riječ “gotička” stršala iz opisa. Zato što sam se sjetila gotičkih katedrala. Katedrale u Burgosu koju sam vidjela u živo, pa zatim onih poznatijih u Parizu, Koelnu i Chartresu. Naša uboga crkvica koja duga stoljeća stražari nad Vinodolom nije im ni nalik.
To je niska građevina koja ne stremi u visinu, nema zašiljene lukove, niti tornjeve, otvori su joj uski i mali, te je unutrašnjosti prilično mračna. Izgrađena je od kamena, vrlo grubo klesanog, nemarno ugrađenog u debele zidove, povezanog mortom. Da je pregrađivana i dograđivana vidi se po različitim stilovima i načinu klesanja kamena i zidanja, zatvorenom luku i nadograđenoj apsidi sa stražnje strane.
Izgrađena je na pradavnom lokalitetu, slabo istraženom, koji vjerojatno potječe još od antičkog doba, čemu svjedoče još uvijek vidljiv suhozidni bedem, ali i očuvana predaja da su crkvicu sagradili Grci. Prema istraživanjima, vjerojatno se radi o objektu koji je kad je sagrađen imao vojnu, fortifikacijsku namjenu, a kasnije je prenamijenjen u sakralnu građevinu1.
Iako lokalitet nije u potpunosti istražen, crkvica sv. Jurja, koja je tijekom dugih stoljeća stradavala od bure, potresa, pa čak i njemačkih granata, koja je stoga puno puta pregrađivana i obnavljana, jedna je od najstarijih, ako ne i najstarija sačuvana građevina na području Vinodola.
Za kraj ovog teksta parafrazirat ću Heraklita i reći da je umjetna inteligencija zao svjedok ako isključimo razum. I oči i uši2.
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Mirta Mataija
Moglo bi te zanimati
Pepino na Curku
- Ranko Starac, Crkvica sv. Jurja na “Gradini” između Selca i Bribira, Vinodolski Zbornik 9/2004 https://hrcak.srce.hr/file/480784 ↩︎
- “Oči i uši su ljudima zli svjedoci ako imaju barbarske duše”, Heraklit ↩︎
