Fotografije: Goran Zaborac
Vežite se, polijećemo...
...otkrivamo baštinu, upoznajemo kulturu, istražujemo prirodne ljepote
S toplijim vremenom priroda se budi. Pjev ptica ispunjava rana jutra, lastavice su zagospodarile nebom, mlado lišće treperi na granama stabala koja su još "do jučer" bila gola. Procvjetale su perunike i narcisi, a zrak miriše od bujnog cvata jorgovana.
No, dok zavlače ruke u grmlje, prvi berači šparoga oprezno provjeravaju štapom je li ta radnja sigurna. Jer uza svu ljepotu prirode u proljeće, pojavile su se i one - zmije. Jedni ih vole, drugi obožavaju, a većinu nas ipak hvata jeza čak i od same pomisli na zmije. Iako znamo da one imaju važnu ulogu u održavanju zdravog ekosustava.
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
U Hrvatskoj živi petnaest vrsta zmija i sve su zakonom zaštićene. Od njih petnaest samo tri su otrovne: poskok, riđovka i planinski žutokrug. U ovom tekstu nećemo pričati o njima. Pričat ćemo o jednoj posebnoj zmiji za koju su naši stari - u vrijeme kad nije bilo zakonske zaštite - govorili da je grijeh ubiti je.
To je crni gad ili gad ili službeno crna poljarica. Najčešća je u Primorju, Istri i na kvarnerskim otocima. Zna je se vidjeti i u vrletima Like i to na rubovima okrenutim prema moru.
To je potpuno crna zmija, može narasti i do metar i pol, vrlo je vitka i jako brza. Odlična je penjačica, pa joj nije problem popeti se na stablo ili uza naizgled potpuno gladak zid. U principu nije agresivna. Njezina obrana sastoji se u bijegu. Međutim... ako se osjeti ugroženom može ugristi. I to ne jednom. Srećom, nije otrovna, a njezin je ugriz tek nešto bolniji od ogrebotine.
Jako cijeni mir, pa izbjegava mjesta na kojima se događa puno aktivnosti, ali svejedno voli biti uz kuće gdje će naći i zaklon i hranu, a hrani se glodavcima i gušterima. Kad nađe mirno mjesto koje će joj osigurati dovoljno hlada preko ljeta, sigurne odstupnice u slučaju opasnosti i temperaturu iznad nule tijekom zime, tu će provesti čitav život. Njezin životni vijek je petnaestak godina.
Izuzetno dobro mapira prostor, tako da točno zna kamo će pobjeći u slučaju da dođe do neželjenog susreta. Ipak, treba joj dati prostora i omogućiti uzmak. Ne je tjerati, ne joj se približavati i svakako je ne gađati kamenjem. Ako je baš treba od nekuda otjerati, najbolje će biti da je se lagano pošprica vodom i dade mjesta da se udalji.
Moguće ju je zamijeniti s poskokom jer i on zna biti crn, iako u većini slučajeva ima cik-cak šare po tijelu. Glavne razlike između neotrovne crne poljarice i otrovnog poskoka su: glava, duljina i oblik tijela, te oblik zjenica.
Glava poljarice je ovalna, a poskok - kao većina otrovnica ima trokutastu glavu,. Također, na vrhu glave ima prepoznatljiv rošćić. Tijelo poljarice je dugačko i vitko, kao što smo rekli, ona je brza zmija. Poskok je deblji i kraći, a usto je i puno tromiji. Osim toga, njegova prva reakcija na susret s ljudima nije bijeg kao kod poljarice, već skrivanje.
E, sad, zjenice poljarice su okrugle i oči su joj veće nego u poskoka koji ima okomite zjenice. Tko ima hrabrosti, neka se dobro zagleda zmijama u zjenice. Mi ostali držat ćemo se stare indijanske mudrosti (koja se, doduše odnosila na zvečarke): svatko nek ide svojim putem, ima dovoljno mjesta za sve.
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Moglo bi te zanimati
Nit’ je jela, nit’ je smrča – uskliknuo je 1875. Josip Pančić kad ju je konačno ugledao
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 2. dio
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
Najbolji automobil svih vremena – prema ocjeni njemačkog časopisa Auto Motor und Sport
Humanitarna projekcija dokumentarnog filma Dom za zauvijek za riječki azil
Na snimanju filma Dom za zauvijek
Na Nebeskim labirintima
Svjedočila je kako izumiru dinosauri, a ne prestaje nas impresionirati ni danas – paprat
Kroz Golubinjak – galerija fotografija
