Lekcija o žeđi: Od mladenačkog bunta do planinske staze
Ne znam ima li nešto tako neugodno kao biti žedan i nemati ništa za popiti. Sjećam se kad sam u očajničkom pokušaju da utažim neizdrživu žeđ jedne zimske večeri koja je lebdjela u izmaglici alkoholnih para, dok sam još bila srednjoškolka, bez jedne jedine kune u džepu, pokušavala dlanovima uhvatiti kišu, od koje je moja majica bila potpuno mokra.
Kada voda ostane u automobilu
Ali kiša sada nije padala. Bilo je popodne i više nije bilo ni rose. A voda koju smo trebali uzeti sa sobom ostala je u automobilu. Cher je isplazila jezik u pokušaju da se osvježi. Ona je našla neku zaostalu lokvicu, ali ja više nisam srednjoškolka. Zabo je uvijek podnosio i žeđ i glad puno bolje od mene. Nisam htjela gunđati i tako pokvariti lijepi uspon.
Unatoč tome nisam si mogla pomoći, samo sam mislila o vodi. Svježoj, hladnoj i živoj vodi koja žubori u svom prirodnom toku.
Čovjek i priroda: Zašto smo zaboravili živu vodu?
O vodi koja pada s neba na sva stvorenja dajući im priliku za život. Na sva stvorenja osim na ljude. Mi ljudi svoju vodu ne pronalazimo u prirodi, već je kupujemo u trgovačkim centrima zarobljenu u plastičnim bocama. I kad je naposljetku i kupimo, ostavimo je u automobilu kao nešto potpuno nevažno.
Bila sam jako žedna i malo ljuta, jer se mi činilo da mi ljudi ili nismo s ove planete ili smo se, zavarani svojim ogromnim egom, od nje toliko otuđili da je više uopće i ne razumijemo. I baš kao onaj nesretni engleski kralj Richard III koji je u onom dramatikom nabijenom tragičnom trenutku za konja nudio svoje već izgubljeno kraljevstvo, i ja bih sve bila dala samo za par spasonosnih gutljaja vode.
.
Saznajte više o sakupljačima magle.
Fotografija: Modzzak / Wikimedia Commons / Javna domena (Dizajn naslovnice u Canvi: V1 Travel Corner)
E knjigu Put u planine možeš kupiti na linku:
Put u planine – naruči
Put u planine
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
