Foto: Goran Zaborac
Vežite se, polijećemo...
...otkrivamo baštinu, upoznajemo kulturu, istražujemo prirodne ljepote
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Nama je iz naše perspektive teško zamisliti kako je izgledao život naših prabaka i pranona. Život koji je bio obilježen skromnošću, oskudicom i fizičkim radom. Naročito u krajevima kao što su Primorje i Gorski kotar iz kojih su početkom 20. stoljeća mnogi muškarci počeli odlaziti u Novi Svijet, ostavljajući i zemlju i obitelji ženama na skrb.
Danas, kad nam je sve dostupno, ako ne u dućanu, onda na nekom web-shopu, teško je zamisliti što je značio sajmeni dan i sajam na kojem se moglo kupiti čak i jedan bombon. A naročito nam je teško shvatiti koliko im je značio uskršnji ručak.
Nekad se jelo skromnije i manje, a za post na jelovniku nisu bili odresci od lososa i tune. Ono najbolje što se imalo čuvalo se za posebne dane. Uskrs je bio sigurno jedan takav dan. Tada se na stol dalo sve ono najbolje što se imalo u domaćinstvima, što se uzgojilo na njivama i u vrtovima i othranilo u štalama. To je uključivalo šunku, jaja, mladi luk i sir škripavac.
U Gorskom kotaru tradicionalno se radio želudac, nadjev ili nadelo, a bribirski je prisnac koji je u zadnje vrijeme postao nadaleko poznat, pa čak i dobio svoj festival. U drugim krajevima to su neki drugi specijaliteti u kojima i danas rado uživamo.
Ovdje ćemo dati recepte za prisnac i za želudac onako kako su se prenosili generacijama.
Bribirski prisnac
"Jaja kladeš onuliko kuliko ih imaš." tako bi recept započele naše pranone. Dakle, jasno je da se ništa ne mjeri, nego se prilagođava jajima. To "koliko ih imaš", to je značilo barem deset, a poželjno bi bilo 15-ak jaja.
Dobro ih se istuče u velikoj zdjeli. Ne treba govoriti da bi bilo poželjno da su to domaća jaja po koja se ide u kokošinjac, a ne u dućan. Samo tko da ih nađe u našim modernim selima?
Doda se sir škripavac, panceta koja se prethodno prepržila na masti, odnosno ulju. Mladi luk se nareže na tanke kolutiće - i bijeli i zeleni dio - i umiješa u smjesu. Doda se brašna, onako "od oka". Za to vrijeme se digao kvas, pa se doda i on u smjesu. Zatim se sve dobro primiješa i izlije u namašćenu tacnu u kojoj će se peći oko 40 minuta na 180°C.
Po ovom će specijalitetu mirisati čitava kuća. Jedina je opasnost da će do Uskrsa "nestati" ako ga se radi par dana ranije.
Moguće je napraviti i vegetarijasnku varijantu, bez pancete. Nije pravi bribirski prisnac, ali je isto fino.
Goranski želudac
Slično se radi želudac.
Kruh se izreže na manje kockice i pusti da se malo prosuši. U velikoj se zdjeli istuče 15-ak jaja. Šunka i slanina izrezane na kockice se preprže na ulju, odnosno masti i puste da se ohlade. Zatim se u kruh umiješaju jaja, tako da sav kruh bude žut. Ako treba, doda se još jaja. Doda se prepržena šunka i slanina, soli i papar i sve se dobro, dobro izmiješa.
Ostavi se da stoji barem sat vremena kako bi se svi sastojci proželi i kruh upio jaja i prožeo se mirisom slanine.
Zatim se tom smjesom pune crijeva, prirodna ili kolagenska, otprilike do polovice ili čak i manje jer će jaja nabubriti. Drugi kraj crijeva se zašije. Stavi se u veliku, plitku padelu kuhati. Kuha se dva-tri sata na jako laganoj vatri kako crijeva ne bi pukla. Ako i puknu, ništa strašno. Bit će dobro i tako. Možda ne baš reprezentativno za pokazati, ali jednako ukusno.
U nekim varijantama može se dodati i mladi luk. U nekim krajevima se smjesa ne kuha nego peče, a u nekim se nakon što se skuha još stavi i zapeći u pećnicu. Kako god, u svakom je slučaju jako ukusan, a jedina je opasnost jednaka kao i kod prisnaca - da se pojede prije Uskrsa.
Znaš li za neki drugi tradicionalni uskršnji specijalitet iz nekog drugog kraja? Pdijeli recept.
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
