Pogled na drevnu gradinu u Driveniku

Fotografije: Goran Zaborac

U davna vremena strateški je bilo važno kontrolirati puteve. Sigurni putevi značili su sigurni prolaz ljudi i dobara, što je, pak značilo mogućnost trgovine, a onda i blagostanje za neko područje. S druge strane, kad bi situacija postala nesigurna i neprijateljske se vojske namjerile na neko područje, osiguranje puteva s neke gradine značilo je bolji položaj i veću mogućnost obrane. Strateški, lakše je braniti uski prolaz.

Doduše, ista pravila vrijede i danas. Kontrola puteva, u zadnje vrijeme to je kontrola Hormuškog tjesnaca, znači prevagu u korist jedne zaraćene strane, a na štetu - u ovom slučaju čitavog svijeta.

Zato ne treba čuditi da su drevne obrambene kule podignute upravo na strateškim mjestima s kojih se pružao pogled na puteve i ceste. Ne samo pružao, nego su izgrađene baš tamo gdje su se prolazi sužavali, te je jedina mogućnost porlaska bila lako zapriječena upravo djelovanjem s gradine.

Vinodol je naseljen od davnina. Još od vremena antike, pa i prije antike. Zato ne čudi činjenica da je premrežen putevima, cestama i komunikacijama s jedne strane, a s druge da su na mnogim brežuljcima podizane utvrde. Neke su vremenom bivale napuštene - poput Badnja, dok su druge obnavljane i stalno iznova stavljane u obrambenu funkciju. Dok su, u mirnijim vremenima njezine skučene odaje poslužile kao tamnice za neposlušne kmetove ili druge zatvorenike.

Takva je gradina u Driveniku. Čak je za vrijeme II. svjetskog rata njemačkoj okupatorskoj vojsci služila kao osmatračnica. Međutim, kako je već od 18. stoljeća praktički bila napuštena i ruševna, nije bila pogodna za duži boravak vojske, niti kao zatvor - za razliku od kule u Bribiru koja je služila kao zatvor.

Iako je postojala - u nekoj varijanti - i ranije, izgled sličan današnjem dobila je u 13. stoljeću nakon što je Drivenik, pa i čitav Vinodol došao u posjed krčkih knezova koji su kasnije postali poznati kao Frankopani. U 16. stoljeću velikom pregradnjom utvrda dobiva konačan, prepoznatljiv četvrtasti oblik s četiri visoke okrugle kule na uglovima, što je bio standard obrambene arhitekture tog doba.

Za vrijeme prodora Turaka koji su u svojim osvajanjima zaprijetili čak i ovim krajevima, gradina nije imala samo obrambenu ulogu. Služila kao utočište lokalnom stanovništvu koje se sklanjalo unutar njezinih zidina gdje je pronašlo sigurnost i spas.

Nakon razaranja i paleža, gradina je svaki put obnovljena. Tako je bilo sve do polovice 18. stoljeća, točnije do 1746. godine kada su Turci konačno poraženi i stjerani u granice u kojima su i danas. Tada se život spušta u dolini i gradi se cesta kroz Vinodol. To je cesta kojom se i danas prometuje, a vodi od Bribira do Križišća. Gradina gubi na značaju i propada. Srećom, nije doživjela sudbinu bribirskog kaštela koji je zbog širenja mjesta gotovo u potpunosti srušen krajem 19. stoljeća.

Njezin položaj na vrhu brijega, gdje nije "smetala" širenju mjesta, zaštitio ju je od rušenja. Međutim, obnavlja se tek početkom 21. stoljeća. Danas služi kao ljetna pozornica za koncerte, manifestacije i priredbe u sklopu Vinodolskih ljetnih večeri.

Istražite gradinu Drivenik u foto galeriji.

Smještena na 181 metara visokom brijegu, Gradina Drivenik stoljećima je služila kao kontrolna točka za prolazak kroz Vinodol
S nje se pruža izvanredan pogled na velik dio Vinodolske doline, naročito na put koji iz doline vodi prema moru.
Današnji izgled dobila je u 16. stoljeću kada su tijekom velike pregradnje izgrađene okrugle kule na sva četiri ugla gradine.
Izgradnjom ceste kroz Vinodol 1746. godine gubi na vojnom značenju. Trebat će proći gotovo 250 godina da se shvati njezina važnost kao dijela baštine. Obnovljena je 2011. godine, a od 2018. godine postala je jedan od interpretacijskih centara za projekt Putevima Frankopana.
Danas je obnovljena i stavljena u upotrebu ne više kao vojni objekt, nego kao ljetna pozornica na kojoj se održavaju brojni koncerti, priredbe i manifestacije u sklopu Vinodolskih ljetnih večeri.

Pogledaj i ovo

Vrila Gacke: Ugroženi prirodni dragulj Like

Iskonska arhitektura neba: Spektakularne munje iznad Vinodola uhvaćene u objektivu

Pogled na drevnu gradinu u Driveniku

Na snimanju filma Dom za zauvijek

Na Nebeskim labirintima

Kroz Golubinjak – galerija fotografija

Crkva sv. Duha iznad Baške bila je središte istoimene bratovštine

Anića kuk – mitska stijena hrvatskog alpinizma

Letjeli smo iz Dubrovnika na Krk. Pogled iz aviona je spektakularan

Bribir – mjesto koje živi i čuva svoje nematerijalno blago

Crkvica sv. Jurja iznad Vinodola privlači znatiželjnike, turiste željne mira i istraživače starine

Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!

Mirta Mataija

Mirta Mataija rođena je u Rijeci gdje je završila osnovnu i srednju školu, te diplomirala matematiku i informatiku na Filozofskom fakultetu. Zvanje magistrice prirodnih znanosti iz polja matematika stekla je na Matematičkom odjelu PMF-a u Zagrebu. Bavi se snimanjem dokumentarnih filmova i književnošću. Knjige: Ljeto u Jargovu – u pripremi (dobivena potpora na natječaju Ministarstva kulture i medija za 2024.); To nije pas, to je Cher!; Grad (dobivena potpora na Natječaju za poticanje književnog stvaralaštva Grada Rijeke za 2021; Put u planine (Gorančica Novog lista za prozu za 2021.); Težnja za slobodom (pobjednički rukopis natječaja UnderGrad, Gorančica Novog lista za prozu za 2019.)