Fotografije: Goran Zaborac
U davna vremena strateški je bilo važno kontrolirati puteve. Sigurni putevi značili su sigurni prolaz ljudi i dobara, što je, pak značilo mogućnost trgovine, a onda i blagostanje za neko područje. S druge strane, kad bi situacija postala nesigurna i neprijateljske se vojske namjerile na neko područje, osiguranje puteva s neke gradine značilo je bolji položaj i veću mogućnost obrane. Strateški, lakše je braniti uski prolaz.
Doduše, ista pravila vrijede i danas. Kontrola puteva, u zadnje vrijeme to je kontrola Hormuškog tjesnaca, znači prevagu u korist jedne zaraćene strane, a na štetu - u ovom slučaju čitavog svijeta.
Zato ne treba čuditi da su drevne obrambene kule podignute upravo na strateškim mjestima s kojih se pružao pogled na puteve i ceste. Ne samo pružao, nego su izgrađene baš tamo gdje su se prolazi sužavali, te je jedina mogućnost porlaska bila lako zapriječena upravo djelovanjem s gradine.
Vinodol je naseljen od davnina. Još od vremena antike, pa i prije antike. Zato ne čudi činjenica da je premrežen putevima, cestama i komunikacijama s jedne strane, a s druge da su na mnogim brežuljcima podizane utvrde. Neke su vremenom bivale napuštene - poput Badnja, dok su druge obnavljane i stalno iznova stavljane u obrambenu funkciju. Dok su, u mirnijim vremenima njezine skučene odaje poslužile kao tamnice za neposlušne kmetove ili druge zatvorenike.
Takva je gradina u Driveniku. Čak je za vrijeme II. svjetskog rata njemačkoj okupatorskoj vojsci služila kao osmatračnica. Međutim, kako je već od 18. stoljeća praktički bila napuštena i ruševna, nije bila pogodna za duži boravak vojske, niti kao zatvor - za razliku od kule u Bribiru koja je služila kao zatvor.
Iako je postojala - u nekoj varijanti - i ranije, izgled sličan današnjem dobila je u 13. stoljeću nakon što je Drivenik, pa i čitav Vinodol došao u posjed krčkih knezova koji su kasnije postali poznati kao Frankopani. U 16. stoljeću velikom pregradnjom utvrda dobiva konačan, prepoznatljiv četvrtasti oblik s četiri visoke okrugle kule na uglovima, što je bio standard obrambene arhitekture tog doba.
Za vrijeme prodora Turaka koji su u svojim osvajanjima zaprijetili čak i ovim krajevima, gradina nije imala samo obrambenu ulogu. Služila kao utočište lokalnom stanovništvu koje se sklanjalo unutar njezinih zidina gdje je pronašlo sigurnost i spas.
Nakon razaranja i paleža, gradina je svaki put obnovljena. Tako je bilo sve do polovice 18. stoljeća, točnije do 1746. godine kada su Turci konačno poraženi i stjerani u granice u kojima su i danas. Tada se život spušta u dolini i gradi se cesta kroz Vinodol. To je cesta kojom se i danas prometuje, a vodi od Bribira do Križišća. Gradina gubi na značaju i propada. Srećom, nije doživjela sudbinu bribirskog kaštela koji je zbog širenja mjesta gotovo u potpunosti srušen krajem 19. stoljeća.
Njezin položaj na vrhu brijega, gdje nije "smetala" širenju mjesta, zaštitio ju je od rušenja. Međutim, obnavlja se tek početkom 21. stoljeća. Danas služi kao ljetna pozornica za koncerte, manifestacije i priredbe u sklopu Vinodolskih ljetnih večeri.
Istražite gradinu Drivenik u foto galeriji.
Smještena na 181 metara visokom brijegu, Gradina Drivenik stoljećima je služila kao kontrolna točka za prolazak kroz Vinodol
Pogledaj i ovo
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Moglo bi te zanimati
Jeep Willys MB: Nevjerojatna priča o legendi koja je promijenila povijest
Jazavac (Meles meles): Arhitekt divljine koji stoljećima gradi obiteljske utvrde
Jaguar E-Type: Najljepši automobil u povijesti
Sakupljanje magle: Kako ekološka tehnologija pretvara oblake u pitku vodu i pivo
Kultni Wartburg 353: Povijest i tajne simbola Istočne Njemačke
Agava: Botanički nomad s meksičkim genima
Matić poljana (Gorski kotar): Predivna priroda i legendarna povijest
Povijest Porschea 911: Kako je zrakom hlađena legenda postala kultni sportski automobil?
Gorski ljiljan: cvijet koji je Prometeju ukrao plamen
