Naslovna fotografija: Goran Zaborac
Vežite se, polijećemo...
...otkrivamo baštinu, upoznajemo kulturu, istražujemo prirodne ljepote i donosimo mrvicu inženjerstva...
Kad se rascvatu cinije, astre i kadulja, kad zamirišu lavanda, matičnjak i ružmarin, na njihovim cvjetovima možete očekivati jednog predivnog, elegantnog gosta. To je još jedan leptir iz bogatog svijeta ovih predivnih kukaca - leptir prugasto jedarce.
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Prugasto jedarce nećete zamijeniti ni sa kojim drugim predstavnikom leptirske vrste. On je jedan od najvećih i najprepoznatljivijih leptira, raspona krila koji može doseći do 80 mm, odnosno 8 centimetara. Krila su mu sivo-žute do bijele boje s uočljivim crnim okomitim prugama i završetkom kojii podsjeća na krila ptice.
Napadača se ovo krhko stvorenje mora čuvati čitav život, kroz sve faze kroz koje će proći, prvo kao jajašce, pa gusjenica, kukuljica i konačno predivni leptir.
Dok je leptir još jajašce, napast će ga mikroskopske ose iz roda Trichogramma. Napad se sastoji u tome da ženka ose položi svoja jajašca izravno u sitna, žućkastozelena jajašca leptira na listu. Ličinka ose pojede zametak leptira iznutra, pa se umjesto gusjenice iz jajeta izleže nova parazitska osa.
Sličan napad doživjet će i gusjenica. U njezino tijelo svoja jajašca polažu parazitske ose i muhe. Iz tih se jajašaca razvijaju ličinke koje se hrane gusjenicom. Najprije će pojesti okolno tkivo, pazeći da ne ošteti vitalne organe kako bi gusjenica što duže ostala na životu i poslužila kao živa hrana. No, sudbina joj je već zapečaćena - na kraju će paraziti pojesti i nju.
Zvuči jezovito, a pogotovo čojveka prođe jeza kad zamisli ovaj scenarij koji podjseća na film Alien. Asocijacija nije slučajna jer je baš to, taj životni ciklus parazitske ose i muhe poslužio kao inspiracija za Aliena.
Međutim, koliko god strašno bilo i koliko god se činilo nepravedno, parazitske ose i muhe zapravo su korisne jer održavaju populaciju gusjenica, ali i drugih neugodnih kukaca pod kontrolom. Među ostalim "domaćinima" u koje će se useliti ličinke parazitskih osa i muha nalaze se kukuruzni moljci i lisne uši. Stoga ove kukce ne bez razloga smatraju vrlo korisnima u prirodi, naročito u biološkom uzgoju bez upotrebe pesticida.
Kad se gusjenica ipak izlegla iz jajašca, položenog na listu jabuke, trešnje, kruške, gloga, trnine, oskoruše, jarebike ili nekog drugog stabla čije listove voli, ona nalikuje na mali ptičji izmet. Ta kamuflaža treba zavarati predatore u fazi dok je gusjenica još bespomoćna. Međutim, iskusnije ptice znat će razlikovati izmet pripadnica svoje vrste od gusjenice, te će se obilno poslastiti kad otkriju hranu.
Kako raste, mlada gusjenica postaje dio prehrane velikih mrava, stjenica i paukova. No, najveća opasnost prijeti joj od čovjeka, točnije od insekticida koji se upotrebljavaju za zaštitu voćaka od nametnika. Dok protiv ostalih predatora ima kakvu-takvu mogućnost obrane, od insekticida se ne može obraniti.
Od predatora se gusjenica brani zanimljivim "oružjem", koje se naziva osmetrij. Osmetrij je obrambeni organ koji, kad je situacija mirna, ostaje skriven unutar njezina tijela, točnije u prorezu odmah iza glave, na prvom prsnom kolutiću. Međutim, ako se osjeti ugroženom, ona naglo povećava krvni pritisak u prednjem dijelu tijela.
Taj pritisak doslovno "preokrene" i istisne osmetrij van, nalik na rukavicu čije prste gurnete prema van. Osmetrij izgleda poput rašljastog zmijskog jezika. Obrambena uloga osmetrija njie samo u izgledu, već i u kemijskom koktelu koji luči. Čim se izbaci, površina osmetrija se prekriva tekućinom intenzivnog i vrlo neugodnog mirisa. Taj miris, bolje rečeno smrad, podjeća na pokvareno voće ili užegli maslac. Njime će gusjenica otjerati predatore.
Popis opasnosti koje gusjenica mora preživjeti da bi došla do faze leptira ovdje ne završava. U njega treba ubrojati ekstremne vremenske prilike poput nevremena i dugotrajne suše. Nevrijeme može baciti gusjenicu s lista, dok će suša uzrokovati sušenje i propadanje listova biljke hraniteljice, te će gusjenica ostati bez hrane.
Kad sve to prođe, kad se obrani od svih predatora i opasnosti, dolazi faza kukuljice. Ovisno o dobu godine, kukuljica će biti zelena ili smeđa. Ljetne kukuljice su zelene kako bi se zamaskirale u zeleno lišće stabala. Zimske su smeđe, nalik na boju grančica s kojih je otpalo lišće.
Ljetna generacija će u fazi kukuljice biti dva do tri tjedna, dok će zimska u njoj prezimiti, prkoseći studeni i mrazu, te će za izlazak čekati proljeće.
Sad dolazi kruna životnog ciklusa - izlazak iz kukuljice i dolazak na scenu leptira prugasto jedarce. Kao što smo rekli to je jedan od najljepših leptira koji će posjetiti vaš cvjetnjak. Njihov let je graciozan i čini se kao da jedre zrakom. Otud su dobili ime. Za razliku od običnog žućka o kojem smo pisatli ovdje, prugasto jedarce kad sleti na cvijet neće sklopiti krila. Ne, držat će ih otvorenima i ponosno pokazivati svoje pruge i šare na njma.
Njihov život traje svega nekoliko tjedana. Zato im je poželjno osigurati barem lijep život: puno slasnog cvjetnog nektara i "napitak" pun mineralnih soli iz vlažne zemlje. Ovo je posebno važno za mužjake koji će zabosti svoja rila u vlažnu podlogu iz koje će piti vodu kako bi iz nje izvukli natrij, minerale i aminokiseline koje ne mogu dobiti iz običnog cvjetnog nektara. Te će minerale tijekom parenja mužjaci predati ženki, a ova će ih koristiti za podizanje nove generacije leptira....
... koje ćemo odsada promatrati s većim divljenjem i poštovanjem.
Pogledaj i ovo
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Moglo bi te zanimati
Prugasto jedarce – užitak za oči, ukras cvjetnog vrta, ali glavobolja za voćare
Mali Div – prostraniji, urbaniji i svestraniji od glavnog konkurenta
Izgrađen je 1932., nazvan po prvom predsjedniku Hrvatskog planinarskog društva, a danas čeka obnovu
Pogled na drevnu gradinu u Driveniku
Navlački – obuća koja je pokretala Bribir
Obični žućak i nema tako običan život
Dug samo 3,05 metara postao je legenda koju obožavamo i danas
Glisiranje ili udobna plovidba – oblik trupa određuje performanse brodice
Nit’ je jela, nit’ je smrča – uskliknuo je 1875. Josip Pančić kad ju je konačno ugledao
