Tekst: Mirta Mataija
Fotografije: Goran Zaborac
“Tu je to negdje. Dobro gledaj,” rekao mi je Goran dok je vozio Kupskom magistralom od Čabra prema Brodu na Kupi. Cijelim putem s lijeve ceste strane tekla je Čabranka sa svojim umjetno stvorenim slapovima i pregradama. 13 kilometara njezinog toka definiralo je granicu između Hrvatske i Slovenije.
Mi smo naumili pronaći ušće Čabranke u Kupu. Prošli smo Plešce, pa Zamost. Sa Slovenske strane smjestila se Osilnica. Malo naprijed pustili smo auto na ugibalištu i spustili se pješice ispod mosta. Tu se se spajale Dvije rijeke: Čabranka i Kupa. Zapravo, kad se pogleda tok, čini se kao da Kupa utječe u Čabranku jer joj dolazi gotovo pod pravim kutom. No, Kupa je veća i bogatija vodom, tako da u daljnjem toku rijeka nosi njezino ime. Ovdje Kupa skreće udesno, te određuje dalje granicu između dvaju država.
Ušće Čabranke u Kupu – privlačno mjesto za ribiče
Kut pod kojim Čabranka utječe u Kupu zbunio je ranije istraživače, te su izvor Kupe smještali u Čabar. Gdje je izvirala rijeka koja je u takozvanu Kupu utjecala zdesna, nisu znali, a što se ne zna, može se svakako tumačiti. Tako nam Dragutin Hirc svjedoči da “nam ni izvor na zemljovidima ne bijaše točno označen. Što se izvorom Kupe još sada obično označuje, jak je potok Čabranka, koji od svoga vrela, pa do sela Hrvatsko, prama susjednoj Kranjskoj medjaši1“
Bilo je i maštovitijih tumačenja. Profesor Umlauf u geografiji Austro-ugarske monarhije piše da Kupa izvire iz jedne spilje u podnožju slovenskog Snežnika(!). U topografiji F. J. Fras (Zagreb, 1850.) piše da je izvor u podnožju gorja Segina u čabranskoj gospoštiji. Dalje, na Mayerovom zemljovidu alpskih zemalja (1878.) izvor je označen čak kod Prezida. Izvor Kupe imenovao je Kraj-Bach, iako takvog potoka tamo niti nema. Niti vojne karte nisu preciznije. Na Kružićevoj karti (1861.) “ocrtan je izvor dobro, ali loše označen, jer što zove Izvor Kupe, potok je Krašićevica.2” Na Paulinijevom zemljovidu Hrvatske i Slovenije nije označen izvor, na Steklasinu zemljovidu izvor je dobro označen, ali nedostaje Kupeško jezero “kao i na svim kartama koje do sada razgledasmo.3“
Zanimljivo je da je u vrijeme kad su kartografi proizvoljno označavali izvor rijeke Kupe, istraživač David Livingstone već otkrio i na kartu ucrtao Viktorijine slapove (1855.), označena su dva izvora Nila – Plavog (iznad jezera Tane u Etiopiji) i Bijelog (Viktorijino jezero, 1866.), te izvor rijeke Kongo. Giuseppe Verdi napisao je neka od svojih najvećih djela poput Trubadura i Travijate (1853.), a dovršavao je Aidu (1871.). Opera Nikola Šubić Zrinski riječkog skladatelja Ivana Zajca već je bila praizvedena u Zagrebu (1876.).
Kupom nizvodno
Viseći most preko Kupe prije obnove – u daljini Loška stijena
Po dužini Kupa je treća hrvatska rijeka. Duže od nje su Sava i Drava. Ako se gledaju rijeke koje imaju i izvor i ušće u Hrvatskoj, onda je Kupa sa svojih 296 km najduža. Za razliku od izvora za koji se nije točno znalo gdje se nalazi sve do relativno nedavno, sama rijeka bila je poznata već u antici. Rimljani su je zvali Colapis. Na njezinu ušću u Savu izgradili su moćnu Sisciu, današnji Sisak.
Ali vratimo se natrag u Gorski kotar, mjesto gdje se Kupa rađa, te se djetinjasto zaigrana pjeni i žubori granicom dvaju država, u njezin gornji tok. Ovdje se Kupa probija kroz klisure, te je na mjestima uska, duboka i brza. Duž njezine lijeve obale smjestila su se slovenska mjestašca Osilnica, Grintovec u blizini kojega se nalazi viseći most, Bosljiva Loka i Mirtoviči. Na hrvatskoj strani nizvodno od slovenskih naselja, nanizali su se Gašparci, Kuželj, Grbajel i Guče Selo. Iznad kanjona izdižu se, poput strogih stražara Loška i Kuželjska stijena.
Loška stijena
U Kuželju se nalazi zanimljiva autobusna stanica. Zaljubljenici u knjigu i pisanu riječ uredili su je kao knjižnicu na otvorenom. Dobro, ne baš na otvorenom jer su knjige smještene ispod strehe, u kućici koja služi kao čekaonica rijetkim putnicima koji čekaju još rjeđe autobuse što povezuju Kupsku dolinu s Delnicama i dalje sa svijetom.
Nakon Čabranke, u Kupu u njenom gornjem toku utječe još nekoliko rječica i potoka, a sve utječu s hrvatske strane. Veće među njima su Velika i Mala Belica, te Kupica.
Još nizvodno smjestio se Brod na Kupi, nekadašnji posjed velikaške obitelji Zrinski. Tu je Petar Zrinski 1651. godine sagradio kaštel. Nažalost, Petar je zbog dobro poznate urote Zrinsko-Frankopanske smaknut u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. zajedno sa svojim šogorom, Franom Krstom Frankopanom. Njegova smrt značila je i kraj najmoćnije hrvatske obitelji. Zanimljivo je da je istraživač i putopisac Dragutin Lerman, koji je od 1882. do 1896. četiri puta sudjelovao u ekspedicijama u porječju Konga, 1893. godine otkrio na rijeci Couilou (Kwilu) slapove kojima je dao ime Slapovi Zrinski4. To ime, koje nose i danas, u dalekoj afričkoj divljini čuva uspomenu na obitelj koja je Hrvatskoj dala 60 potkraljeva i banova5.
Brzak na gornjem toku Kupe
Kao što sam spomenula u gornjem toku Kupa je divlja. Tvori nebrojene brzake, virove, slapiće i slapove koji privlače ljubitelje adrenalina i raftinga. Posebno mjesto gdje brzak prelazi u slap, a k tome još stvara i vir među zaljubljenicima u aktivnosti na vodi znano je kao Račkov slap.
Gdjegod je voda uspjela malo proširiti korito, tamo je odmah rijeka plića i pitomija. Na jednom od proširenja nalazi se lijepa plaža Pretiske. Zbog klimatskih promjena i sve toplijih goranskih ljeta, Kupa bude dovoljno topla da u njoj mogu uživati i ne-baš-tako-hrabri- kupači. Kolika bude temperatura vode, ne znam, ali vjerujem da Pretiske nude ugodan odmak od prenatrpanih plaža duž morske obale.
Mi ćemo s mjesta na kojem smo ostavili auto, na ugibalištu pored mosta i ušća Čabranke u Kupu, krenuti stazom prema Kuparima i izvoru Kupe. Tko zna jesu li mostovi preko rijeke popravljeni, obnovljeni je li staza prohodna i dokle ćemo doći.
Postani pretplatnik i čitaj bez reklama
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
- Dragutin Hirc, Gorski kotar: slike, opisi i putopisi, Tiskara Rijeka 1993, pretisak iz 1898. ↩︎
- ibid ↩︎
- ibid ↩︎
- Hrvatska enciklopedija: Lerman, Dragutin, pristupljeno 20. siječnja 2026 ↩︎
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_IV._Zrinski, pristupljeno 20. siječnja 2026. ↩︎
Još iz iste kategorije
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
“Čudiš se i diviš, možda vidiš nešto strašno” – park šuma Golubinjak
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 2. dio
Brodogradilište u Kraljevici 1. dio – Aurora i Stella Matutina
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola – rušenje Kaštela (4. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (3. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (2. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (1. dio)
Bubanj, muzika – složno udaraj!
Što povezuje Ljudevita Gaja i ovo primorsko mjesto?
Najduža rijeka koja izvire i uvire u Hrvatskoj
Dvorac, staklana i Selekcijska stanica za krumpir obilježili su ovo goransko mjesto
Nekadašnji grad kovača i rudara danas traži novu šansu za život
Ovo primorsko mjesto čuva stari božićni običaj
Od 1989. i stranci mogu na ovaj otok, ali se moraju držati jednog pravila
Kraj, gdje je romantika divlja, niema; gdje ćemo se diviti, pa prirodu bilo i strahom promatrati
Otok koji je admiral Persano smatrao Gibraltarom Jadrana i nikad ga nije osvojio
Najviše naselje u Hrvatskoj
