Tekst: Mirta Mataija
Fotografije: Goran Zaborac
Najviši grad u Hrvatskoj
Delnice su se smjestile na 700 metara iznad mora, što ih čini najvišim gradom u Hrvatskoj. Sa svih strana okružene su obroncima obraslim u predivne šume. U proljeće nježno zelena boja tek prolistalih stabala prošara padine sjajeći se na zlatnom suncu i ističući se između tamno-zelenih četinjača. Prizor je to koji jednostavno mami da se krene, napusti asfalt i zaputi na jedan od vrhova što poput pradavnih stražara bdiju nad živahnim goranskim gradićem.
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Nanizali su se oko Delnica, poput perli na narukvici: Drgomalj, Petehovac i Japlenški vrh. Upravo je popularni Japlenški moj današnji cilj.
Polazeći iz delničkog parka – koji je sam po sebi zaslužio jedan osvrt – prolazeći pored Ledene dvorane, krećem u uspon dugačkim i strmim stepenicama prema Lovačkom domu. S obje strane stepenica ograđeni su prostori za jelene lopatare. Dokono društvo dane uglavnom provodi hraneći se sijenom i izležavajući se negdje na suncu ili u hladu – ovisno o dobu godine i dana.
Iako su, dok sam se ja uspinjala, bili negdje nevidljivi, na njihovu prisutnost jasno ukazuje oguljena kora mladih stabalca. Naime, jeleni koriste podatna stabalca čija se debla još savijaju kako bi očistili rogove od “basta” – suhe kože i dlake koje prekrivaju rogove dok ovi još rastu. Kad temeljito očiste rogove, spremni su za borbu.
Japlenški vrh skriva nekadašnje japlenice – kamene strukture u kojima se izrađivalo vapno
Danas nam je najnormalnije “skoknuti” do dućana koji prodaje boje i lakove i kupiti boju za zidove naših soba, dnevnih boravaka i fasada. Međutim, u imenu Japlenškog vrha sačuvana je uspomena na vrijeme kad su se zidovi krečili vapnom ili japnom kako se kaže u Delnicama i nekim drugim krajevima. Zbog dezinfekcijskih svojstava vapnom se premazivala unutrašnjost betonskih i kamenih cisterni za vodu i šterni. Ne samo to, vapno je korišteno za dezinfekciju štala, podruma i kuća nakon zaraznih bolesti. Njime se premazivala kora stabala kako bi se spriječilo njezino pucanje, ali i prezimljavanje štetnika i mahovine na kori. Vapno je služilo za poboljšavanje svojstava tla budući snižava ph vrijednost zemlje.
Pomiješano s modrom galicom postaje najstariji i najpoznatiji fungicid – Bordoška juha kojom se tradicionalno štitila vinova loza i voćke od bolesti poput plamenjače.
Dakle, vapno je stoljećima predstavljalo materijal bez kojeg je život možda i mogao postojati, ali bi sigurno bio kržljaviji, gladniji i bolesniji. Kako se dobivalo vapno i kakve to veze ima s Japlenškim vrhom?
Naziv Japlenški vrh obuhvaća čitav masiv park šume površine 170 hektara, a ne isključivo sam vrh. Na njemu se nalaze dva važna resursa za proizvodnju vapna: kamen vapnenac i drvo. Kameni blokovi slagali su se u suhozid tvoreći oblik kupole ili bačve. U sredini je bilo ložište. U tom ležištu palila se vatra koja je morala neprekidno gorjeti tri do pet dana stvarajući temperaturu od barem 900°C. Pri tom izgaranju kalcijev karbonat iz kamena pretvarao se u kalcijev oksid, poznatiji kao živo vapno. Živo vapno “gasilo” bi se vodom, te bi se tako dobilo gašeno vapno ili jednostavno vapno.
Na Japlenškom vrhu bilo je mnoštvo tih vapnenica, a najveća ili barem najbolje sačuvana je Sobolova vapnenica. Ona se nalazi na stazi koja spaja Japlenški vrh i Golubinjak, malo dalje od same staze kojom sam pošla do 842 metra visokog vrha.
Najljepši pogled na Delnice i nekadašnja skakaonica
Nekoliko desetaka metara nakon Lovačkog doma, kad šuma već zagrli šetača, otvara se vidikovac s kojeg se pruža najljepši i vjerojatno najviše fotografirani pogled na Delnice. U dnu pogleda ističe se nogometno igralište, a iza njega nanizani su crveni i crni limeni krovovi kuća, kućica i zgrada u čijem se razmještaju tek naziru ulice. Vitki dimnjaci izdižu se iznad krovova, a malo dalje, kuće već grli livada i obronci Drgomlja.
Kao što je šuma i mene toga jutra uhvatila u svoj samotni zagrljaj, tako je gotovo progutala nekadašnje zaletište skijaške skakaonice koja se nalazi upravo tu, malo dalje od vidikovca. Ova 70-metarska skakaonica izgrađena je davne 1947. i godinama je bila jedina prava skijaška skakaonica u Hrvatskoj. Danas šuma pomalo guta njezino zaletište i pretvara je u uspomenu. Uspomenu koja blijedi.
Tko zna koliki bi rekord ove skakaonice bio da je na njoj imao prilike skakati Domen Prevc! Ovako, rekord od 72,5 metara drži također slovenski natjecatelj Urban Zamernik. Postavio ga je na zadnjem natjecanju koje je ovdje održano i to prije ravno 20 godine – 2006. na Kupu grada Delnica.
Prema vrhu Japlenškog vrha
Staza nastavlja dalje, sve više i više u šumu. Masiv Japlenškog vrha obilazi gotovo ravno – bez uspona i spusta – sve dok se s nje ne odvoji put prema vrhu. Od odvojka do vrha, kaže markacija, ima dvadeset minuta hoda.
Staza se blago penje prema vrhu u nekoliko velikih serpentina, vijugajući čas lijevo čas desno. Za cijelo vrijeme moga uspona pratio me zvuk helikoptera koji je nadlijetao to područje pripremajući ga za sutrašnju vojnu vježbu. Teško mi pada saznanje da će sutra ovdje, umjesto cvrkuta ptica ovdje odjekivati pucnji školske, ili možda čak i prave municije.
Japlenški vrh proglašen je park-šumom 1953., iste godine kad je i Risnjak zaštićen kao nacionalni park. Status zaštićenog objekta prirode dodatno je potvrđen i upisan u registar 1961. godine. Zaštićeni status prvenstveno je dodijeljen zbog zaštite autohtone šumske zajednice bukve i jele. Šumska zajednica bukve i jele specifična je za Hrvatsku, dok je u većem dijelu Evrope uništena pretjeranom sječom i svođenjem na monokulturu smreke.
Status park-šume osigurava zaštitu dragocjenog prostora. Tako je na Japlenškom vrhu zabranjena komercijalna sječa, a sanitarna se provodi uz strogi nadzor struke. Zbog toga nije neobično da na stazi leže debla stabala koja su stradala ili od vjetra ili od godina. Ta debla treba prekoračiti, preko njih se popeti ili ih jednostavno zaobići.
Ispod gustog pokrova od lišća i krošanja nema cvijeća. Tek poneka plava ili bijela šumarica. Zato paprat dobro uspijeva. Jedra je, zelena i uspravna. Ova pradavna biljka, starija od dinosaura, u sebi sadrži kod kojim možemo tumačiti beskonačnost. Svaka recka na rubu lista paprati nalik je na čitav list. Na svakoj recki dalje, nalazi se manja recka koja je nalik na veću i tako dalje dok dopuštaju vid i zakoni fizike. Taj oblik paprati možda je potakao britanskog matematičara Michaela Barnsleya da osmisli jednostavan matematički model koji rekurzivnim ponavljanjem jednostavnih koraka oslikava list paprati1.
Vrh obrastao u šumu i tišinu
Na vršnom platou nalazi se suhozidna konstrukcija nalik na kupolu. Iako u njoj nitko neće paliti vatre, ostaje kao podsjetnik i skroman znak zahvalnosti generacijama koje su u ovim šumama radile vapno. Klupica pored kamene kupole nažalost je slomljena. I da nije, i da je cijela, ne bih mogla na njoj odmoriti. Iako je dan vedar i sunčeve zrake pronalaze put kroz razgranate krošnje, klupica je, odnosno ono što je od nje ostalo, mokro, vlažno i sklisko od mahovine, gljiva truležnica i mikroskopskih algi.
U crvenoj metalnoj kutiji nalazi se upisna bilježnica, a na kutiji bijelim slovima ispisana je visina i naziv vrha: 842 m, Japlenški vrh. Nekoliko naljepnica svjedoči o planinarima i njihovim društvima koji su ovdje bili.
S Japlenškog vrha nema pogleda. Vrh je zaravnjen i obrastao šumom.
Umjesto pogleda koji oduzima dah, ovdje će se pronaći tišina koja nehotično tjera da se diše tiše, tišina koja i najglasnije misli može utišati.
Pročitaj i ovo
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 1. dio
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
- https://en.wikipedia.org/wiki/Barnsley_fern ↩︎
Još iz iste kategorije
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
“Čudiš se i diviš, možda vidiš nešto strašno” – park šuma Golubinjak
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 2. dio
Brodogradilište u Kraljevici 1. dio – Aurora i Stella Matutina
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola – rušenje Kaštela (4. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (3. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (2. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (1. dio)
Bubanj, muzika – složno udaraj!
Što povezuje Ljudevita Gaja i ovo primorsko mjesto?
Najduža rijeka koja izvire i uvire u Hrvatskoj
Dvorac, staklana i Selekcijska stanica za krumpir obilježili su ovo goransko mjesto
Nekadašnji grad kovača i rudara danas traži novu šansu za život
Ovo primorsko mjesto čuva stari božićni običaj
Od 1989. i stranci mogu na ovaj otok, ali se moraju držati jednog pravila
Kraj, gdje je romantika divlja, niema; gdje ćemo se diviti, pa prirodu bilo i strahom promatrati
Otok koji je admiral Persano smatrao Gibraltarom Jadrana i nikad ga nije osvojio
Najviše naselje u Hrvatskoj
