Ptičice su nastavile pjevati kao da me i nema ovdje i ta je pjesma vratila moju sreću, zamalo izgubljenu na vrhu Kleka.
Teror poučnih staza: Isušivanje zadnje oaze sretne neukosti
Nisam htjela gledati, ali opet nisam mogla ne vidjeti velike table postavljene uz put. Kao neka zlokobna sjenka, kamo god krenem zaskoče me poučne staze. Unatoč mojem opiranju, kao da me svi nečemu žele poučiti. Uspijevam izbjeći reklame, uspijevam izbjeći vijesti, makro i mikro ekonomske analitičare, političke analitičare koji me podučavaju kako se trebam odnositi prema tom i tom sukobu u toj i toj zemlji.
Međutim, limene ploče postavljene uz planinarske puteve ne uspijevam izbjeći. Moja zadnja oaza sretne neukosti pomalo se isušuje.
Lekcija moje none: Priroda kao jedina prava učiteljica
Sjećam se svoje none. Putovale smo autobusom iz Rijeke u Crikvenicu i ja sam kao opsjednuta čitala neku beskrajno zanimljivu knjigu. Bila sam mala i svaki slobodni trenutak koristila sam za čitanje. Priroda je oko nas bila tako raskošna: mlado nježno zeleno lišće tek je bilo propupalo, žuti grozdovi forzicije u prvom cvatu, kristalno plavo nebo, tek izašlo sunce. Sve je to prolazilo mimo mene jer sam čitala o nedostižnim zgodama nekog zaboravljenog junaka.
Moja dobra nona koja nije propuštala priliku upozoriti me na značaj obrazovanja, koja me je štoviše naučila čitati, pisati i računati i prije no što sam krenula u školu, uzela mi je knjigu iz ruku i upozorila da gledam prirodu. Veličanstvenu prirodu. Uzela mi je drugom prilikom knjigu i poslala na livadu da trčim za leptirima, pčelama, pticama. Da osjetim jutarnju rosu na bosim nogama, slatkoću tek ubrane šumske jagode, maline, borovnice, miris bockavog sijena, hladnoću potoka i toplinu pijeska na kojem se za ljetnih večeri svojom srebrnom pjenom nestašno poigrava nemirno more.
Šteta što ljudi koji su postavljali ove ploče nisu imali takve mudre none da ih odvrate od ideje da poučavaju pored takve sjajne učiteljice kakva je Priroda sama.
Izgubljeni u morfologiji i matematičkim prostranstvima
I tako sam naišla na jednu ploču na kojoj su bile objašnjene, kako je pisalo geomorfološke karakteristike značajnog krajobraza, a ja uz sav napor da shvatim, nisam uspijevala dokučiti što bi to trebalo biti. Iz matematike znam da morfologija ima nekakve veze s oblicima. Tako postoje funkcije koje su morfizmi i one čuvaju neka bitna svojstva dok preslikavaju jedan prostor u drugi. (Izomorfni prostori za matematičara su jednaki, znao bi reći profesor Mirko Radić.)
Moja vizija poučne staze: Svijet je iluzija, a ljubav jedina sila
Možda bih i ja trebala postaviti neke poučne ploče uz neki put, negdje gdje ih ljudi neće moći izbjeći. Na mojim pločama bila bi prikazana Platonova kruta tijela, u njih ugnjež eni torusni vrtlozi iz kojih nastaju elektroni i oni vrtlozi koji u neprekidnom pravilnom smanjivanju dimenzija – kao kod Fourierovih redova – implodiraju sami u sebe stvarajući jezgre atoma i još manje subatomske čestice za kojima tragaju alkemičari novog doba koji sebe nazivaju fizičarima. I iz tih svjetlosnih vrtloga koja nalikuju zmiji koja lovi svoj rep i uz malu pomoć matematike, svakome bi bilo jasno da je ovaj svijet, odvojen i podijeljen samo iluzija, maya i da je ljubav jedina sila sposobna stvarati.
Ljubav, a ne novac…
.
Saznajte više o sakupljačima magle.
Fotografija: Modzzak / Wikimedia Commons / Javna domena (Dizajn naslovnice u Canvi: V1 Travel Corner)
E knjigu Put u planine možeš kupiti na linku:
Put u planine – naruči
Put u planine
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
