Muziku si mogao ponijeti sa sobom

1980.-te su bile nezamislive godine. To je doba zauvijek zapamćeno kao vrijeme partija, šljokica, velikih frizura i disko kugli. Atmosfera 80.-ih najbolje se može opisati maksimom: “živi kao da sutra ne postoji”.

S malim vremenskim odmakom – koji je u današnjem globaliziranom i povezanom svijetu nezamisliv – trendovi, ideje, moda, filmovi, muzika i tehnologija dolazili su iz Amerike i do nas. Jedna od inovacija tako je do naših prostora došla otprilike sredinom ’80-ih. Ta je inovacija omogućavala da se muzika ponese sa sobom. Svoja muzika, samo za sebe. Za razliku od glomaznih kazetofona koji su se nosili na ramenima, ova inovacija bila je lagana i nosila se za pojasom. Bio je to, naravno, walkman koji je iz temelja promijenio ne samo način na koji smo slušali muziku, nego način na koji smo hodali, trčali, komunicirali jedni s drugima.

Slično kao i većina tadašnjih inovacija i walkman je imao jedan veliki problem. No, prije nego što otkrijemo kakav je to problem bio, hajmo se podsjetiti kako je nastao i što je značio walkman.

Sony je stvorio Walkman 1979. i za to platio

Walkman je zapravo uređaj koji je stvorio i brendirao Sony 1979. To je u biti mali kazetofon koji radi na baterije. Mogao se zakačiti za pojas ili objesiti oko vrata. Nastao je od diktafona koje su koristili novinari, tako što su inženjeri glave za snimanje zamijenili glavom za reproduciranje kazete. Prvi walkman na tržištu se pojavio 1. srpnja 1979. Osmislio ga je inženjer i suosnivač Sonyja Masaru Ibuka koji je tijekom dugih letova volio slušati operu. Međutim, ideja je originalno potekla od brazilsko-njemačkog izumitelja Andreasa Pavela koji je godinu ranije patentirao Stereobelt. Sony se nagodio s Pavelom i platio mu za korištenje njegovog patenta, a nakon tužbe, 2003. priznao ga je za stvarnog izumitelja walkmana¹.

Iako su mnogi bili skeptični kako će na tržištu proći uređaj koji ne može snimati, nema zvučnika i relativno je skup, walkman je postao pravi hit. Na ruku mu je išlo i to što je 1980.-ih populariziran aerobik, trčanje i hodanje. Slušanje muzike tijekom bavljenja tim aktivnostima, učinilo ih je zabavnijim. Zajedno s walkmanom i kazete su postajale sve popularnije, tako da je 1983. godine prvi put prodano više kazeta nego LP ploča. Inferiornije zvukom, kazete su bile praktičnije, a na njih se moglo i snimati. Vjerujem da su mnogi od nas “dežurali” pred kazetofonom čekajući da na radiju zasvira omiljena pjesma kako bi je snimili, pa makar i bez samog početka.

Postani pretplatnik i čitaj bez reklama

A sjećate li se da su se u Trstu kupovale između ostalog i prazne kazete za snimanje? Od 60 ili 90 minuta. Prazne kazete proizašle iz domaćih tvornica nisu bile na cijeni vjerojatno i zbog toga što se prilikom slušanja jedne strane uvijek lagano čula i muzika snimljena na drugoj strani.

Baterije

E, sad da se vratim na problem koji je walkman imao, a koji sam spomenula na početku. Problem su bile – baterije. Tadašnje baterije trajale su koliko je trajalo slušanje jedne strane kazete. U najboljem slučaju, mogle su se poslušati dvije kazete. Nakon toga trebalo ih se zamijeniti novima. Tako da je u džepovima uvijek valjalo imati nekoliko rezervnih baterija. Moglo im se, doduše, produžiti život laganim trljanjem i grijanjem. Ili je to bio mit u koji smo željeli vjerovati?

Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!

Walkman je dugo bio bez ikakve konkurencije. Međutim, dolaskom digitalnih medija, zamijenjen je najprije Discmanom, tj. inačicom walkmana koji je umjesto s kazeta muziku reproducirao s CD-a. Nije stalo na tome. 2004. Apple je predstavio ipod – uređaj na koji je moglo stati 2000 pjesama. K tome, imao je baterije koje su trajale duže i mogle su se puniti. Tako da je walkman kakav smo poznavali otišao u povijest. Mada… mada se još uvijek može naći oglase kojima se prodaju walkmani. Možda se i oni vrate poput LP ploča. Nakon što se zasitimo i umorimo od prevelikog izbora, možda se okrenemo kazetama s desetak pjesama koje smo sami ručno odabrali.

Mirta Mataija

Mirta Mataija rođena je u Rijeci gdje je završila osnovnu i srednju školu, te diplomirala matematiku i informatiku na Filozofskom fakultetu. Zvanje magistrice prirodnih znanosti iz polja matematika stekla je na Matematičkom odjelu PMF-a u Zagrebu. Bavi se snimanjem dokumentarnih filmova i književnošću. Knjige: Ljeto u Jargovu – u pripremi (dobivena potpora na natječaju Ministarstva kulture i medija za 2024.); To nije pas, to je Cher!; Grad (dobivena potpora na Natječaju za poticanje književnog stvaralaštva Grada Rijeke za 2021; Put u planine (Gorančica Novog lista za prozu za 2021.); Težnja za slobodom (pobjednički rukopis natječaja UnderGrad, Gorančica Novog lista za prozu za 2019.)