Put u planine: Risnjak – Snježnik 1. dio: Majica

Tekst: Mirta Mataija

Fotografije: Goran Zaborac

Mogu slobodno reći da sam oduvijek to htjela napraviti. Još od prvog puta kad sam se popela na prvu planinu, a bio je to upravo Risnjak sada već prilično daleke 1997.-e, ali uvijek sam mislila kako ću jednog dana biti u boljoj formi, imati možda pokoji kilogram manje, imati više snage i poneko zrnce dodatnog iskustva. I tako su u očekivanju jednog dana nepovratno prošle godine moga života, a cilj da se u jednom danu popnem na Risnjak i na Snježnik ostajao je kao sjena ili tihi odjek u mojoj podsvijesti. No, godine su donijele mnoge mudrosti između kojih je jedna od najdragocjenijih ona o nepostojanju jednog dana. Jedan dan nije dan u tjednu, dani u tjednu su: ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, subota i nedjelja, a jedan dan nije među njima.

Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju

I bivajući u nekom posebnom sinkronicitetu nakon onog značajnog 21. 12. 2012. kada je prema kalendaru Maja završilo jedno dugo razdoblje tame, toga su se jutra stvari jednostavno posložile. Zabo je trebao ići u Lividragu na potpisivanje ugovora o financiranju HGSS Stanice Delnice, kojoj je pročelnik, a naš pas Cher i ja odlučile smo na koncu ostvariti moju davnašnju želju. Istini za volju, Cher nije nitko ništa pitao, ona je jednostavno krenula sa mnom puna pouzdanja u nas, što je svojstveno samo psima.

Zabotovo druženje sa županom Primorsko goranske županije riješilo je jednu nezgodnu stvar, a to je automobil. Naime, kad bi čovjek na ovaj pothvat išao sam, trebao bi se, ma koji put odabrao, dosta vraćati po cesti do mjesta s kojeg je krenuo i na kojem je ostavio automobil. Ovako, Zabo nas je ostavio u Vilju odakle kreće uspon na Risnjak. Dogovor je bio da se nađemo u Lazcu, livadi koja je otprilike na pola puta od Vilja do Lividrage, a zatim na Platku, odakle ćemo se vratiti kući. Također me je opremio prijenosnom radio stanicom, kako bismo mogli biti u kontaktu i na mjestima nezagađenim mikrovalovima mobitela. Njegova vjera da ću se znati koristiti tim sofisticiranim komadom opreme puno mi je značila.

Majica

Primijetila sam da mi godine više ništa ne znače. Divim se ljudima koji su u stanju točno reći koje godine im se što dogodilo – od najmanje sitnice do najvećih stvari. U mom pamćenju kao da su događaji prošli kroz nekakav filter koji je skinuo oznaku godine sa svih osim s posebnih iskustava. Tako da najtočnije što mogu reći jeste vrijeme od prije nekoliko godina. Prije nekoliko godina predsjednik HPD Petehovac iz Delnica Zoran Majnarić naposljetku je popustio Zabotu i dao izraditi planinarske majice za članove svoga društva. Taj se dobri čovjek, koji je, usput budi rečeno, obišao više planinskih vrhunaca nego što stane u prosječan život, žalio da mora popiti apaurine kad Zabo ide s društvom na izlet, a sve zbog majica. Nadam se da se Zoki sada skinuo s raznobojnih tabletica, kakve sam kao tinejđerica znala krasti noni, budući da zbog Cher više gotovo i ne idemo na društvene izlete, a i majice su napravljene i podijeljene članovima društva koji su te zaboravljene godine platili članarinu.

Ujutro prije polaska bila sam usredotočena na pakiranje, pa sam tako iz ormara izvadila i lijepu svjetlo smeđu majicu s amblemom planinarskog društva čiji sam član. Kako se dosta znojim, nisam je htjela obući odmah, nego sam planirala presvući je u domu na Risnjaku i ostatak puta prijeći u njoj. Zato moram reći da sam s velikim žaljenjem nekoliko tjedana kasnije ustanovila da mi je lijepa planinarska majica koja je našeg dobrog predsjednika Zokija gotovo stajala mentalnog zdravlja, ostala tamo gdje sam je stavila – u ruksaku dok sam ja cijeli put prešla u jednoj drugoj, ni približno tako značajnoj, crvenoj majici. Ako ovo bude ikada čitao, nadam se da će predsjednik imati razumijevanja za moj propust, budući sam toga dana bila sama sa svojim velikim izazovom.

E knjigu Put u planine možeš kupiti na linku:

Put u planine – naruči

Put u planine

Put u planine: Risnjak – Snježnik 4. dio: Snježnik

Put u planine: Risnjak – Snježnik 3. dio: Nedoumica u Lascu

Put u planine: Risnjak – Snježnik 2. dio: Risnjak

Put u planine: Risnjak – Snježnik 1. dio: Majica

Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!

Mirta Mataija

Mirta Mataija rođena je u Rijeci gdje je završila osnovnu i srednju školu, te diplomirala matematiku i informatiku na Filozofskom fakultetu. Zvanje magistrice prirodnih znanosti iz polja matematika stekla je na Matematičkom odjelu PMF-a u Zagrebu. Bavi se snimanjem dokumentarnih filmova i književnošću. Knjige: Ljeto u Jargovu – u pripremi (dobivena potpora na natječaju Ministarstva kulture i medija za 2024.); To nije pas, to je Cher!; Grad (dobivena potpora na Natječaju za poticanje književnog stvaralaštva Grada Rijeke za 2021; Put u planine (Gorančica Novog lista za prozu za 2021.); Težnja za slobodom (pobjednički rukopis natječaja UnderGrad, Gorančica Novog lista za prozu za 2019.)