Vežite se, polijećemo…
…otkrivamo baštinu, upoznajemo kulturu, istražujemo prirodne ljepote i donosimo mrvicu inženjerstva…
Baš kao i ove godine i tada je bio lijep dan, nebo vedro, a pred nama Prvi maj. Unatoč idealnim uvjetima da se praznik rada provede na otvorenom, iz svih tada postojećih zvučnika slala su se upozorenja da ostanemo u kućama, a izlazimo samo u slučaju potrebe. Pa što se to tako strašno bilo dogodilo te davne 1986.? Ako želimo biti kratki, reći ćemo samo: Černobil.
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Dakako, danas znamo da je to bio najgori ikada zabilježeni incident koji je uključivao nuklearnu elektranu. Općenito, ovo je bila najgora katastrofa koje je uključivala nuklearnu tehnologiju, koja je u atmosferu ispustila više radioaktivnog materijala od bombe bačene na Hirošimu. Kako je uopće došlo do nje?
26. travnja 1986. u noći s petka na subotu, u jedan sat i 23 minute, došlo je do katastrofalne eksplozije na reaktoru broj četiri u černobilskoj elektrani. Do eksplozije je doveo niz pogrešaka, te loša konstrukcija same elektrane.
Te noći radnici su provodili test u kojem su htjeli utvrditi mogu li turbine pri gašenju sustava osigurati dovoljno električne energije kako bi sustav za hlađenje reaktora mogao funkcionirati do paljenja dizelskih agregata. Turbine su nastavile raditi, ali nisu osigurale dovljno struje za hlađenje.
S druge strane, prilikom izvođenja eksperimenta operateri u reaktoru nisu ostavili dovoljan broj kontrolnih šipki. Ove su šipke bile napravljene od bor-karbida. Uloga bor-karbida je da apsorbira neutrone i time uspori ili zaustavi nuklearnu reakciju. Međutim, vrh kontrolnih šipki u dužini od 4,5 metara bio od grafita. Grafitni nastavci dodatni su na kontrolne šipke prvenstveno radi ekonomičnosti. Da nije bilo tog grafitnog dijela, u kanalima u kojima se nalaze kontrolne šipke u jezgri reaktora – dok su šipke izvučene – bila bi voda koja hladi reaktor. Voda ujedno i apsorbira neutrone, pa usporava reakciju. Grafitni nastavak na kontrolnim šipkama služio je tome da istisne vodu iz kanala dok su kontrolne šipke izvučene, te tako omogućiti da reaktor radi s većom snagom koristeći manje obogaćeno, a time i jeftinije gorivo.
Problem ovog dizajna je bio u tome što je grafitni nastavak bio kraći od dužine kanala, te se u njima ipak nalazilo oko 1,25 metara vode kad bi šipe bile izvučene, a prvi je u tu vodu ulazio grafitni vrh.
U vrijeme nesreće, dakle, rađen je eksperiment koji je pokazao da turbine ne mogu osigurati dovoljno snage za hlađenje raaktora. Operater je, stoga pritisnuo tipku za hitno gašenje reaktora. Tada su u kanale počele ulaziti kontrolne šipke koje su trebale zaustaviti nuklearne reakcije u jezgri. Točnije, u 1,25 metara vode prvo je ušao grafitni vrh kontrolne šipke. On je – umjesto da je uspori, potaknuo reakciju. Time je oslobođena ogromna količina energije koja je naglo podigla temperaturu u jezgri reaktora koju voda više nije mogla ohladiti. Tlak pare postao je takav da je raznio poklopac reaktora. Grafit s kontrolnih šipki rasprsnuo se i prekrio poklopac reaktora stvarajući time iznimno visoku temperaturu vatre koja se rasplamsala. Gašenje je bilo gotovo nemoguće.
Kroz poklopac u atmosferu su izbačene ogromne količine radioaktivne tvari. Stvorio se radioaktivni oblak koji se – nakon što je prvobitno krenuo na istok – nakon nekoliko dana rasprostro nad čitavom Evropom.
Dok su sovjetske vlasti nastojale zataškati događaj, švedski znanstvenici izmjerili su neobično visoku razinu radioaktivnosti. Uskoro su upozorenja došla i do nas, te smo tadašnji Prvi maj, ali i mjesece nakon njega proveli u kućama i zatvorenim prostorima.
Ove godine obilježeno je 40 godina od najgore nuklearne katastrofe u povijesti u kojoj je u atmosferu izbačeno više radioaktivnog materijala nego pri bacanju bombe na Hirošimu. Što smo i jesmo li išta naučili tijekom tog vremena?
Nakon što su u Njemačkoj zatvorene sve nuklearne elektjrane, nakon snažnog agitiranja za takozvanu zelenu energiju, čini se da se “Zapad” opet okreće nuklerkama. Problem je ogromna glad za energijom našeg ekonomskog modela koji na prvo mjesto stavlja profit. Tako i nove tehnologije – poput umjetne inteligencije – gutaju sve više i više energije. U tim uvjetima rješenje koje bi očuvalo prirodu i podržalo život u svim njegovim različitostima i varijantama – bojim se – nije izgledno.
Pogledaj i ovo
Zoološki vrt na Marjanu – već je sto godina mjesto susreta s divljim životinjama i blagom
Zašto je britanska kraljica Ana osnovala Društvo za zemljopisnu dužinu i obećala bogatu nagradu onome tko konstruira dovljno precizan sat?
V1 Travel Corner Takeoff: U dvije minute – Što te očekuje u našem kokpitu
Umjetno jezero savršeno uklopljeno u pejzaž Gorskog kotara
Tko je Marin Getaldić i zašto je Dubrovnik 2026. proglasio njegovom godinom?
Titanic je potonuo prije 114 godina. Zašto nas još uvijek fascinira njegova priča?
T1 – znak mira na četiri kotača
Što znači V1 – u nazivu našeg portala?
Satovi II – Spoj znanosti, precizne mehanike i umjetnosti
Satovi – 1. dio
Otok koji je admiral Persano smatrao Gibraltarom Jadrana i nikad ga nije osvojio
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
Nastala u rigidnom sustavu, postala je simbol slobode, ljubavi i mira
Najbolji automobil svih vremena – prema ocjeni njemačkog časopisa Auto Motor und Sport
Na riječki aerodrom slijetali su avioni na redovitoj liniji iz Toronta, a primio je i Boeing 767-300 ER s nogometašima Milana
Most koji je u najtežim trenucima povezao sjever i jug Hrvatske
Legendarni Fiat 600 – izravni predak popularnog “fiće”
Kako sam dolly pretvorio u slider?
Jezero koje je progutalo jedno čitavo naselje, polje na kojem se uzgajao grah i dio ceste
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
Dolly za bolji pokret kamere – DIY
Černobilska tragedija – lekcije koje nismo naučili
Brodogradilište u Kraljevici 1. dio – Aurora i Stella Matutina
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 2. dio
Biljka čije ime obećava zdravlje
Automobil u kojem se može prevesti košara jaja preko oranice – a da se pritom niti jedno ne razbije
“Tisuću Malih Briga”
“Ja sam Dalmacija” – rečenica koja je obilježila jednu karijeru, jedan grad i jednu epohu
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Moglo bi te zanimati
Biljka čije ime obećava zdravlje
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
“Tisuću Malih Briga”
Most koji je u najtežim trenucima povezao sjever i jug Hrvatske
Anića kuk – mitska stijena hrvatskog alpinizma
“Ja sam Dalmacija” – rečenica koja je obilježila jednu karijeru, jedan grad i jednu epohu
Zoološki vrt na Marjanu – već je sto godina mjesto susreta s divljim životinjama i blagom
Černobilska tragedija – lekcije koje nismo naučili
Legendarni Fiat 600 – izravni predak popularnog “fiće”
