Naslovna fotografija: Goran Zaborac
Vežite se, polijećemo...
...otkrivamo baštinu, upoznajemo kulturu, istražujemo prirodne ljepote i donosimo mrvicu inženjerstva...
GRADNJA PLANINARSKE KUĆE H. P. D-a NA RISNJAKU. Ove se godine ima podići nova planinarska kuća tik pod vrhom Risnjaka (1528), ove najviše i najljepše planine u Gorskom Kotaru. Gradnja je započeta prošle jeseni, te su izvedene potrebne predradnje, t. j. izgrađena je cisterna, uređen i izgrađen put do gradilišta, ispaljena vapnenica, posječeno građevno drvo, dopremljen pijesak i građevni materijal na gradilište, a preko zime je u Gornjem Jelenju u društvenoj kući izrađen drveni materijal (vrata, prozori, krovne daščice (šindra) i dr.). Početkom svibnja počinju se kopati temelji i podizati zidovi, te bi se kuća imala dogotoviti u drugoj polovici ljeta i pod jesen otvoriti.1
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Tako je na 157 stranici, 5. broja Hrvatskog planinara 1932. godine najavljen početak gradnje planinarskog doma na najvišoj i najljepšoj planini u Gorskom kotaru - Risnjaku. Sad, ovo najljepšoj može biti stvar subjektivne procjene, ali danas se najvišom planinom Gorskog kotara smatra Bjelolasica koja Risnjak nadmašuje za šest metara. Dakle, u vrijeme gradnje ili nisu potojala dovoljno precizna mjerenja ili se vrh Bjelolasice Kula nije smatrao dijelom Gorskog kotara.
Odmah po otvorenju dom je dobio ime koje i danas nosi, Planinarski dom „Dr. Josip Schlosser Klekovski“.
Dr. Josip Schlosser u svoje je doba bio slavan hrvatski liječnik i prirodoslovac. Iako češkog porijekla, jedan je od najznačajnijih botaničara i istraživača Risnjaka. 1874., kada je osnovano Hrvatsko planinarsko društvo, izabran je za njegovog prvog predsjednika. Tom je izboru, osim ugleda koji je Schlosser imao kao znanstvenik, pridonijelo i njegovo dobro poznavanje planina, osobito Risnjaka. Koliko je bio zaljubljen u planine govori činjenica da je 1876. od austrijskog cara Franje Josipa I. dobio titulu viteza. Pritom je naziv Klekovski sam odabrao, prema planini Klek, a ne - kao što bi netko mogao pomisliti - prema klekovini koje na Risnjaku ima u izobilju.
O njegovoj slavi i ugledu među planinarima svjedoči Dragutin Hirc u legendarnoj knjizi Gorski kotar. Tu opisuje trenutak kad se Josip Schlosser uspeo na Risnjak u svojoj 71. godini. Planinari koji su već bili na livadi na kojoj će kasnije "niknuti" njegov dom, dočekali su ga povicima "živio" i "slava". Uistinu, danas je teško i zamisliti koliko su poštovanje mladi ljudi imali prema njemu. Jer danas se čini da sve počinje od nas i da ničega prije nije bilo.
Barem ne ničeg vrijednog.
Ni tada, te 1932. godine, kad je Risnjak kao i cijeli Gorski kotar bio u sastavu Kraljevine Jugoslavije, gradnja nije prošla bez financijskih poteškoća.
Gradnja je proračunana na D 250.00 do 270.000 (zajedno s nutarnjim uređenjem). Kako je za dovršenje gradnje još potrebno namaknuti oko Din 140.000, H. P. D. središnjica pozvala je u oči Božića sve svoje podružnice (44), da joj priskoče u pomoć, jer je ova planinarska kuća za sve članove H. P. D-a, pa treba da se i zajedničkim silama izgradi; a napose one podružnice, koje same ne grade, a imadu uložene gotovine, neka joj ovu stave na raspolaganje, što im je i dužnost prema slovu i duhu društvenih pravila, po kojima se »sav imutak (plan.) društva ima upotrebljavati u društvene svrhe«, a među ovima u prvom su redu gradnje planinarskih kuća i skloništa. Ujedno se H. P. D. obratilo molbom za potporu nekim gradskim i seoskim općinama, napose u Gorskom Kotaru i Hrvatskom Primorju2.
Kad se danas popnemo na Risnjak, vidimo da je dom sagrađen na idealnom mjestu. Tik ispod vrha, na travnatoj livadi, s pogledom otvorenim prema Kvarneru, Učki, Gorskom kotaru i Velebitu. Tadašnje Ministarstvo šuma i ruda dalo je u koncesiju na 90 godina teren površine 500 kvadrata za gradnju doma. Ovako je opravdano odabir baš tog terena:
Cijeli je dan izvrženo suncu i zaštićeno od sjevera, djelomično od sjevero-istoka, zapada i juga, a od najvišeg vrha udaljeno kojih 10 minuta. Kuća ima biti ljeti stalno otvorena i opskrbljena, pa će služiti i kao visoko gorsko ljetovalište3.
Međutim, povijest je pokazala da je ugovor nadživio državu u kojoj je sklopljen. Naime, samo devet godina nakon izgradnje doma koji je trebao visoko gorsko ljetovalište i posjetitelje usmjeriti na najljepšu planinu Gorskog kotara, počeo je Drugi svjetski rat. Rat koji će po strahotama i žrtvama premašiti sve dotadašnje sukobe koji su prohujali ovim krajevima, a nije ih bilo malo.
Nakon rata, dom će biti potpuno razrušen, a Kraljevina Jugoslavija prestat će postojati. Zamjenit će je Federativna Narodna Republika Jugoslavija,. Novi dom, ovaj kakav je danas izgrađen je 1957. godine, a zadnji put je obnovljen 1988.
Zadnjih desetak godina, dok čeka na novu obnovu, ubrzano propada otkad je zatvoren i u njemu nema domara. Vjerujem da će se ipak naći i novca i volje i energije da se obnovi kako bi ova najdivnija planina Gorskog Kotara, koja je i dosad od svih planina u tom planinskom raju najviše bila posjećivana, dobiti davno željenu i doličnu planinarsku kuću, koja će dostojno reprezentirati hrvatsko planinarstvo i ujedno služiti kao jaka poluga za razvoj planinarstva i turizma ne samo u Gorskom Kotaru, nego i u susjednom Hrvatskom Primorju4.
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Pogledaj i ovo
Moglo bi te zanimati
Zaboravljeni mostovi
