Fotografije i video: Goran Zaborac
Pozivamo vam da s nama krenete na jedno čarobno mjesto mira i trajanja – crkvicu svetog Jurja iznad Vinodola.
Sveti Juraj – čuvar Vinodola
Iznad ulaza u Vinodolsku dolinu, kao da stražari nad njom, na vrhu brdašca u zadnjim se zrakama sunca kupa crkvica svetog Jurja. Putnici i slučajni prolaznici, oni koji namjerno prolaze ovuda i oni koji tek tumaraju od mjesta do mjesta bježeći od gužve koja preplavi obalu za vrijeme ljetnih mjeseci, svatko tko se cestom diže s magistrale mora ugledati ovo kameno zdanje na vrhu brda ogoljelog od vjetra.
Nekadašnji hodočasnički puteljak kojim bi se na Jurjevo povorka uspinjala, sada je jedva vidljiv kao tanka crta ispisana na obronku obraslom u grmlje, travu, kuš i smilje. Taj je drevni, ali skromni put napušten otkad je krajem 1990-ih do gore asfaltirana cesta. Sada se do vrha može doći i automobilom, ali to ne bismo preporučili iz barem dva razloga. Prvi je taj što je cesta koja vodi gore jako uska i strma, tako da je mimoilaženje s drugim autom na njoj gotovo nemoguće. Drugi razlog ima utemeljenje u svrsi uspona, a ta je savladavanje strmine i otkrivanje svojih granica, uživanje u vidicima koji se otvaraju sa svakim korakom prema gore i prilika da se osluhnu vlastite misli na granici snaga.
Put u “nebo”
Put je zaista izazovan. Na kratkom se usponu dobije velika visina, te se na dijelovima čini da se čovjek penje u nebo. Ima doduše trkača koji pred sebe stavljaju izazov da otrče do gore. Neki uspiju, neki ne, ali sigurno svi uživaju u pokušavanju.
Otprilike kad se prođe prva četvrtina uspona, otvori se predivan pogled na Učku, Krk i sve do Rijeke. Sa svakim korakom pred očima se pojavljuje još jedan komadić slagalice od kojih se sastoji predivna slika Kvarnera. Nakon toga uspon postaje blaži, sve do oštrog lijevog zavoja, otprilike na polovici puta. Tada opet strmina uspori i skrati korake, a more i zemlja zamijene strane, te je more sada s lijeve strane, a vrh s desne.
Vjetar i nedavni požar opustošili su obronke brda, tako da na njima nema niti jednog jedinog stabla. Samo veći ili manji grmovi. Na preživjelima se zeleni lišće, a ovi drugi pružaju gole, kvrgave grane prema nebu kao opomenu. Pred vrhom zamijenit će ih grmovi borovice, ili kako ovdje kažu šmrikvice. To žbunje nevjerojatno bodljikavih iglica, okićeno je plavim bobicama, jako dragocjenim i u proizvodnji alkoholnih pića – borovica, ali i u izradi prirodne kozmetike. Mogu se i žvakati. Okus im je uistinu osvježavajuć i ugodno gorkast, a ljekovita svojstva teško se mogu u ovako kratkom odlomku pobrojati1.
Na vrhu
Kod svakog uspona dolazak na vrh je nagrada sama po sebi. Međutim, tko se uspne na sv. Jurja, bit će obasut nagradama. Prva je vidik. S vrha se pruža predivan pogled. Na zapadu vidi se čitav Kvarner, a na jugoistoku za bistrih večeri moguće je vidjeti sve do Senja. S unutarnje strane kotline, vidi se čitav Bribir sa svojim razbacanim zaseocima. Pod nogama ostaju Jargovo i Sveti Mikula. Malo iznad, uvučen u obronak, nalazi se Podugrinac. Na suprotnoj strani smjestio se Grad Bribir, a oko njega Ugrini, Štale, sv. Vid, Gradac i drugi zaselci.
Cesta koja će presjeći Vinodol
U dolini prostire se zelena, poput mora valovita ravnica, omeđena prostranim vinogradom s jedne i obronkom, koji definira ovalni rub kotline, s druge strane. Visoki betonski stupovi govore da će uskoro ovu netaknutu prirodna oazu presjeći autocesta koja će spojiti Rijeku sa Žutom Lokvom i dalje kroz Liku sa Splitom. Pa čak kad se to i dogodi, kad užurbana suvremenost dotakne ovaj uspavani kraj, čak će i tada, nadamo se, crkvica brojati svoje mirne sate ovdje na vrhu brdašca.
Neizostavna legenda o svetom Jurju i svetoj Barbari
Od davnih vremena u Bribiru se prepričava legenda o svetom Jurju i svetoj Barbari. Ova se dva ranokršćanska sveca vjerojatno nikad u životu nisu srela, ako ni zbog čega drugoga, a ono zato što bi otac svoju kćer Barbaru zatočio u kuli kad bi krenuo na neki put2 strahujući da ne potpadne pod utjecaj kršćana čiji je protivnik bio. Ta činjenica, međutim, nije bila prepreka da se u ovim krajevima stvori vjerovanje prema kojem su sveti Juraj i sveta Barbara bježeći pred neprijateljem dojahali na zapad sve do Vinodola. Došavši do ruba litica koje nadvisuju dolinu, nisu više imali kamo i činilo se da su izgubljeni. Sveti je Juraj tada podboo svoga konja koji je, pak, u veličanstvenom skoku preletio čitavu dolinu i doskočio upravo na vrh brdašca. Tome činu u spomen, već je u 8. stoljeću ovdje je podignuta crkvica.
Međutim koliko god bila stara crkvica svetog Jurja, ona ipak nije najstarije zdanje koje je postojalo na vrhu ovog brdašca. Na njemu se, naime, već u pradavna vremena, točnije kroz stoljeća drugog tisućljeća stare ere odvijao nekakav život. Barem tako govore ostaci keramike pronađeni na jednoj od terasa na južnom obronku brda3.
Što se pri skoku dogodilo s Barbarom? Prema toj istoj legendi ona je pri doskoku pala s konja i doskočila u podnožju brijega. Jedna verzija legende kaže da je pritom i poginula. Njoj u čast na tom je mjestu također podignula crkvica, crkvica svete Barbare. Natpisu iznad vrata otkriva da je ona puno mlađa, tj. datira iz 1845. godine.
Mjesto za meditaciju
I dalje čuva Vinodol
Tijekom ljetnih mjeseci crkvica je otvorena, ali ne zbog duhovnih potreba hodočasnika. Razlog je puno svjetovniji. Otkad je, naime, u Jargovu počeo požar koji je zaprijetio Selcu, Crikvenici, pa čak i Novom Vinodolskom, požar koji je u zgarište pretvorio divne površine borove šume, otada se na vrhu sv. Jurja nalaze radnici Hrvatskih šuma koji stražare i paze na dolinu spremni uočiti i najtanahnji dim koji bi zaprijetio isušenoj zemlji. To je ujedno i jedina prilika da se razgleda skromna i mračna unutrašnjost crkvice.
Udahni – izdahni – ponovi
Na kraju, kad se oči nauživaju pogleda, pa još ako smiraj dana ponudi zlatni zalazak sunca, kad se obiđe crkvica i očitaju sve nadogradnje i pregradnje koje su se tijekom dugih stoljeća događale na njoj, najbolje je zastati u miru sa samim sobom i duboko udahnuti. Spojiti se sa samim sobom i osjetiti dah kako struji tijelom odnoseći stres i donoseći spokoj. Udahni, reći će duhovni učitelji, izdahni. Ponovi.
- https://www.plantea.com.hr/borovica/
↩︎ - http://svetabarbara-rude.hr/kapele-1/ ↩︎
- https://hrcak.srce.hr/clanak/480784 ↩︎
Još iz ove kategorije
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
“Čudiš se i diviš, možda vidiš nešto strašno” – park šuma Golubinjak
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 2. dio
Brodogradilište u Kraljevici 1. dio – Aurora i Stella Matutina
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola – rušenje Kaštela (4. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (3. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (2. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (1. dio)
Bubanj, muzika – složno udaraj!
Što povezuje Ljudevita Gaja i ovo primorsko mjesto?
Najduža rijeka koja izvire i uvire u Hrvatskoj
Dvorac, staklana i Selekcijska stanica za krumpir obilježili su ovo goransko mjesto
Nekadašnji grad kovača i rudara danas traži novu šansu za život
Ovo primorsko mjesto čuva stari božićni običaj
Od 1989. i stranci mogu na ovaj otok, ali se moraju držati jednog pravila
Kraj, gdje je romantika divlja, niema; gdje ćemo se diviti, pa prirodu bilo i strahom promatrati
Otok koji je admiral Persano smatrao Gibraltarom Jadrana i nikad ga nije osvojio
Najviše naselje u Hrvatskoj
Satovi II – Spoj znanosti, precizne mehanike i umjetnosti
Pogledaj i ove objave
Put u planine: Risnjak – Snježnik 4. dio: Snježnik
Sjedila sam tako na vrhu u onoj istoj crvenoj majici u kojoj sam ujutro krenula, a Cher mi se u međuvremenu pridružila i baš kao pravi najbolji prijatelj još jednom tog dana prevladala svoje strahove i popela se za mnom…
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
O oružju kojim bi se potopio suparnički brod, a da se pritom ne ugrozi svoj, sigurno su stoljećima razmišljali i snivali mornari, izumitelji i inženjeri. Međutim, nitko u tim razmišljanjima…
Najbolji automobil svih vremena – prema ocjeni njemačkog časopisa Auto Motor und Sport
U njima su se vozili predsjednici, premijeri, estradne zvijezde i obični smrtnici, postala je omiljeno vozilo hitne pomoći i hitnih službi u Francuskoj pa je to još jedna u nizu…
Humanitarna projekcija dokumentarnog filma Dom za zauvijek za riječki azil
U organizaciji produkcijske kuće V1 Travel Corner i Festivala Opatija 25. svibnja 2026. u 18: 00 sati u Centru Gervais bit će održana humanitarna projekcija dokumentarnog filma „Dom za zauvijek“…
Na snimanju filma Dom za zauvijek
Snimanje je bilo s jedne strane užitak, a s druge prilično naporno jer smo morali pratiti ritam volonterki koji uopće nije lagan.
