Trg riječke rezolucije: Svi znaju za prolaz kod Radio Rijeke, ali znate li kakve tajne krije trg iza njega?

Kiša u Rijeci nije neka neuobičajena pojava. Ipak, nije neobično niti da Riječane ona zatekne bez kišobrana. Onda valja naći zaklon i pričekati dok pljusak ne stane. Jedan od najboljih, ako se poput mene prije par dana, zateknete na Korzu je prolaz ispod zgrade Radio Rijeke koji spaja Korzo i Trg riječke reolucije.

Riječani u principu ne znaju imena ulica u svome gradu. To će ponosno istaknuti kao dio identiteta. Tako da je olakotna okolnost ta da taj prolaz i nema službeno ime. Ipak, kad kažete da ste se sklonili ispod Radio Rijeke, svatko će znati gdje ste se sklonili.

S jedne strane ćete ostaviti Korzo, a na drugoj strani prolaza otvorit će se pogled na jedan, ni previše prostran, ali niti sasvim skučen trg. Sama zgrada ispod koje prolazite, sagrađena je sredinom 19. stoljeća i tada je bila poznata kao Casino patriottico. Upravo je jedna prostorija u toj zgradi bila pozornica na kojoj se početkom 20. stoljeća odigrala jedna važna epizoda u riječkoj, a onda i u hrvatskoj povijesti.

Taj će događaj dati ime trgu na koji ćemo zakoračiti čim se nebo “smiluje”, oblaci se rasplinu i nad Rijekom zasja sunce. Dobro došli na Trg riječke rezolucije.

Riječka rezolucija: Kako je u zgradi današnjeg radija krojena povijest

Vratimo se načas u 1905. godinu i zavirimo u Veliku dvoranu reprezentativne zgrade Casino patriottico u kojoj je tada djelovala Hrvatska čitaonica. Datum je 3. listopada 1905. godine. U Velikoj dvorani sastali su se političari iz svih tada razjedinjenih hrvatskih zemalja: Dalmacije, Banske Hrvatske, koja je tada uključivala i Slavoniju, te Dubrovnika.

Među njima se ističe Frano Supilo. Upravo on je par godina ranije, točnije 1900. osnovao Novi list koji i dan danas Riječani ponosno ističu kao svoje novine, makar su od 90-ih na ovamo prošle kroz ruke mnogih, ne riječkih vlasnika.

Tu su Ante Trumbić, splitski odvjetnik i političar (kasnije prvi ministar vanjskih poslova Kraljevine SHS) i Pero Čingrija, gradonačelnik Dubrovnika. Njih četrdesetak donijelo je dokument koji će uzdrmati moćnu Austro-Ugarsku monarhiju. Dokument koji ćemo u povijesti zapamtiti pod imenom Riječka rezolucija.

No, da bismo razumjeli zašto je ovaj događaj bio toliko preloman, moramo se nakratko vratiti u politički kavez u kojem se Hrvatska tada nalazila.

Riječka rezolucija: Kako je u Rijeci stvorena politika novog kursa?

Početkom 20. stoljeća hrvatske su zemlje bile duboko rascjepkane unutar Austro-Ugarske Monarhije, stisnute između bečkog apsolutizma s jedne i agresivne mađarske politike asimilacije s druge strane. Desetljećima se hrvatska politika svodila na pasivan otpor i stalno balansiranje. Međutim, te 1905. godine u Rijeci se rađa potpuno nova ideja, u povijesti zapamćena kao “politika novog kursa”.

Vodeći hrvatski političari iz Dalmacije i Banske Hrvatske shvatili su da se protiv Beča ne mogu boriti sami. Iskoristili su trenutak kada je mađarska oporba ušla u oštar sukob s austrijskim carem oko samostalnosti Mađarske i ponudili im ruku suradnje. U Riječkoj rezoluciji hrvatski zastupnici podržali su mađarske zahtjeve, ali uz vrlo jasne, čvrste i dotad neviđene uvjete: tražili su konačno sjedinjenje Dalmacije s ostatkom Hrvatske, uvođenje potpunih ustavnih i demokratskih sloboda te gospodarsku samostalnost hrvatskih zemalja.

Zašto je to bilo toliko izrazito važno za hrvatski narod?

Domino-efekt koji je ujedinio razjedinjene pokrajine

Prvo, Riječka rezolucija bila je prvi trenutak u modernoj povijesti u kojem su hrvatski političari iz različitih, formalno razjedinjenih pokrajina nastupili s apsolutnim jedinstvom. Bio je to jasan znak da, bez obzira na administrativne granice koje su nam nametnuli tuđinci, pulsiramo kao jedan narod s istim ciljem.

Drugo, ona je pokrenula nevjerojatan domino-efekt. Samo nekoliko tjedana kasnije, srpski političari donose Zadarsku rezoluciju, kojom se pridružuju ovim zahtjevima. Time se otvara put stvaranju velike Hrvatsko-srpske koalicije koja će u godinama koje dolaze postati vodeća politička snaga.

Rijeka, koja je pod mađarskom upravom bila zamišljena kao mađarski izlaz na more i klin zabijen u hrvatsko tkivo, paradoksalno je postala kolijevka modernog hrvatskog zajedništva.

Kad se nebo smiluje: Zakoračimo na Trg riječke rezolucije

I tako, dok sjedite u prolazu zgrade Radio Rijeke i čekate razvedravanje, zapravo gledate u prostor koji je nekada bio epicentar nacionalnog prkosa. Kada kiša konačno stane i zakoračite na trg koji danas s ponosom nosi ime tog povijesnog dokumenta, shvatit ćete da vas tamo čeka još tajni.

Danas je taj prostrani, a opet nekako skroviti Trg riječke rezolucije postao omiljena, mirna oaza u samom centru grada. Dok njime hodate, primijetit ćete skladan spoj prošlosti i modernog ritma. Zapadnim dijelom dominira monumentalna neoklasicistička Palača Municipija, nekadašnje sjedište riječke gradske uprave. Zgrada je danas najpoznatija kao dom regionalne televizije Kanal Ri, pa se slobodno može reći da ovaj trg doslovno pulsira informacijama – s južne strane kroz prozore Radio Rijeke, a sa sjeverne kroz ekrane lokalne televizije. Odmah do Municipija, u zgradu na broju 4, uselilo se Veleučilište PAR, donoseći na trg stalnu živost.

Ipak, prava čarolija ovog mjesta leži u tome što, dok uživate u opuštenoj atmosferi i žamoru, zapravo stojite na vrhu nevjerojatne povijesne slagalice. Duboko ispod vaših nogu spava antička Tarsatica.

Pročitajte i članak:

Koje sve zgrade okružuju Trg riječke rezolucije i kakve tajne kriju?

Rimska tajna koja spava duboko ispod vaših nogu

Arheološka istraživanja otkrila su da cijeli ovaj prostor spava na bogatim povijesnim slojevima antičke Tarsatice. I dok se najpoznatiji ostaci rimskoga vojnoga zapovjedništva – Principija – nalaze na susjednom Trgu Pul Vele Crikve, šire središte Rijeke neraskidivo je povezano s monumentalnim obrambenim sustavom Claustra Alpium Iuliarum. Taj slavni kasnoantički limes, čiji su masivni obrambeni bedemi štitili samo srce Rimskog Carstva od provala barbarâ, imao je u Rijeci svoja ključna uporišta.

Kažu da je Rijeka poseban grad, a možda je takvim čini baš to skriveno antičko nasljeđe koje prožima temelje trgova kojima svakodnevno koračamo.

Istočnom stranom trga neprikosnoveno vlada predivna Crkva sv. Jeronima i pripadajući samostan, koji danas drže dominikanci. Cijelu su priču započeli knezovi Devinski davne 1315. godine kada su ovdje utemeljili samostan za red augustinaca.

Kroz stoljeća, tihi samostanski posjed s vrtovima pretvorio se u najveći arhitektonski kompleks u gradu, a unutar njegovih debelih zidova i danas se skriva pravi povijesni triler: lapidarij s nadgrobnim pločama riječke elite te dvije gotičke kapele iz 15. stoljeća u kojima su nedavno otkrivene senzacionalne srednjovjekovne freske. Zanimljivo je da je upravo zapadno krilo tog starog samostana u 19. stoljeću prenamijenjeno kako bi nastala današnja Palača Municipija.

Stendarac: Slavni carski dar koji su Riječani proglasili ‘stupom srama’

Glavni, tihi čuvar svih ovih podzemnih i nadzemnih tajni jest Stendarac – kameni stup visok preko dva metra koji ponosno prkosi vremenu na sredini trga. Podignut je 1508. godine kao dar cara Maksimilijana I. Habsburškog u znak zahvalnosti Riječanima. Danas na trgu nalazi njegova vjerna replika, a original se čuva u muzeju.

Među neupućenim prolaznicima i turistima generacijama kruži legenda kako je to zapravo bio jezivi “stup srama” za koji su se lancima vezivali lokalni lupeži i varalice kako bi ih javnost ismijavala.

Iako su se na njemu doista čitali javni proglasi, povjesničari ističu da Stendarac nikada nije služio za kažnjavanje. Naprotiv, on je najvažniji povijesni simbol riječke autonomije, slobode i municipalnih prava, a prekrasan reljef sv. Vida koji u ruci drži maketu utvrđenog grada i danas svjedočit o vječnom prkosu Rijeke.

Kada se idući put u Rijeci nađete bez kišobrana, ne očajavajte. Sklonite se pod Radio Rijeku, zakoračite kroz ovaj bezimeni prolaz i dopustite Trgu riječke rezolucije da vam šapne priče koje su krojile sudbinu našega grada i našeg naroda, dok sjedite točno na granici nekadašnjeg Rimskog Carstva.

Fotografije: Goran Zaborac

Mirta Mataija

Mirta Mataija rođena je u Rijeci gdje je završila osnovnu i srednju školu, te diplomirala matematiku i informatiku na Filozofskom fakultetu. Zvanje magistrice prirodnih znanosti iz polja matematika stekla je na Matematičkom odjelu PMF-a u Zagrebu. Bavi se snimanjem dokumentarnih filmova i književnošću. Knjige: Ljeto u Jargovu – u pripremi (dobivena potpora na natječaju Ministarstva kulture i medija za 2024.); To nije pas, to je Cher!; Grad (dobivena potpora na Natječaju za poticanje književnog stvaralaštva Grada Rijeke za 2021; Put u planine (Gorančica Novog lista za prozu za 2021.); Težnja za slobodom (pobjednički rukopis natječaja UnderGrad, Gorančica Novog lista za prozu za 2019.)