Tekst: Mirta Mataija
Fotografije: Goran Zaborac
Sunce je završavalo krug po nebu za taj dan. Sjene su postale duže, livada na kojoj je bio stol i roštilj zapala je u hlad. Sunčeva svjetlost još se igrala samo u krošnjama slabašnih stabala na vrhu proplanka što se strmo uzdizao od ruba livade. Otišla sam u auto po debelu jaknu i pomislila kako bi bilo dobro kad bi se moglo nekako spakirati malo svježine i ponijeti je sa sobom kad se budemo vraćali u Primorje gdje već tjednima temperatura ne silazi ispod 30, 32°C, a noću ne pada ispod 27°C.
Dođu ovdje na livadu i srne i lisice, pa čak i medvjedica s malim medvjedićima. Dogega se katkad i uvijek namrgođeni jazavac i nikome od njih ne smetaju kuće što su se nanizale uz vijugavu cestu. Tako i tako te su kuće uglavnom vikendice ili kuće za odmor, a stalnih stanovnika u Begovom Razdolju ima malo. Taman dovoljno za skladan suživot jednih s drugima i s divljim životinjama.
Pogled na Begovo Razdolje iz zraka
Begovo Razdolje poznato je po mnogočemu. To je, na primjer, najviše naselje u Hrvatskoj i jedino stalno naseljeno mjesto na visini većoj od 1000mnm. Obitelj Frančišković ovdje ima farmu krava, što je samo po sebi hrabro u trenutačnoj ekonomskoj orijentaciji zemlje, a još k tome na ovoj nadmorskoj visini dodatno izazovno. Iz Begovog Razdoja potječe prvi hrvatski planinarski vodič, Jakob Mihelčić. U Begovom Razdolju još uvijek stoji najveći hotel u Gorskom kotaru, makar već dugo ne prima goste.
Čuvar sjećanja
Iz Begovog Razdolje staze vode na sve strane, ali mi ćemo za početak ostati u mjestu, točnije u jednoj od prvih kuća kad se cesta popne iz Mrkoplja. U njoj živi Davor. Inženjer strojarstva, bivši pomorac koji je preplovio gotovo sva mora svijeta. Nakon kraha Croatia Linea, vratio se u rodno Begovo Razdolje i postao čuvar sjećanja. Nitko ne zna više anegdota, šaljivih i tragičnih događaja od njega.
Davor priča da prije stotinjak godina u Begovom Razdolju nije bilo niti jedne kune. E, sad zašto?
Zato što je u to vrijeme pariška visoka moda – koju se moralo slijediti i izvan francuske prijestolnice – preferirala odjevne predmete od krzna kune. Tako da su mnogi preprodavači od lokalnih lovaca kupovali kune. Cijena koju bi lovac dobio za kunu bila je jednaka iznosu koji se morao izdvojiti za kravu. Jedna ulovljena kuna vrijedila je, dakle jednu kravu. Kako su kune plahe i vrlo oprezne životinje, nije ih bilo lako uloviti. U tom se poslu, pak, iskazao jedan pas. Toliko je bio vješt u gonjenju kuna da je gazdi osigurao ne samo kravu, nego čitavu njivu. To je njiva smještena uz cestu koja se iz Mrkoplja penje prema Razdolju. Kad je kratak pseći život završio, pokopan uz mnoge počasti je upravo na toj njivi.
Begovo Razdolje – nekadašnji hotel Jastreb, škola, dom i crkva
No, sreća lovaca na kune uskoro se okrenula. Hiroivta kakva je, modna scena zasitila se krzna od kune. Hit je postalo krzno od nerca. Tako da su se kune mogle vratiti u Begovo Razdolje i više nisu morale strepiti za život. Što je bilo s nerčevima, može se lako zaključiti. Reklo bi se dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.
To je samo jedna od mnogih Davorovih priča. U njima oživljavaju kuma Anđa, stric Stipe, lukava Štefa i pomalo naivna Luce. Čitav jedan svijet. Kirijaši i kosci. Hrabri lovci koji ne prezaju pucati na medvjeda kad se ovaj previše približi selu, težakinje iz Primorja s košarama na glavama punim trešanja, grožđa i smokava.
Postani pretplatnik i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Pokošene livade pune krava i njihovog mukanja. Koke koje gizdavo hodaju cestom ne mareći za prolaznike dok ih iz visine vreba jastreb. Zvonjava zvonaca vezanih oko glava ovana predvodnika stada. Poput pahuljica bijelih ovaca i gusaka…
Najbolje šume su u Begovom Razdolju
Ipak postoji nešto čega se niti Davor ne sjeća. Zabilježeno je u zapisniku sjednice Hrvatskog sabora. Na sjednici Sabora održanoj dana 4. srpnja 1888. zastupnik g. Milan Pavlović dobio je riječ da stavi interpelaciju.
Kad uzmemo u obzir, da ne samo trgovci , nego i narod, jedino su upućeni na to, da si privriede nešto iz izradbe šuma ; kad to uvažimo, pa kad vam kažem, što se je nedavno dogodilo, tada držim, da svatko mora sa žalošću konstatirati, da svaki dan na gorje idemo i da propast je blizu. Najljepši dio šuma, što ih imamo, bukovih i jelovih nalazi se u šumi Jasenik i Begovo razdolje. U tih predjelih bilo je istina | te ga umolila, da se zauzme za to, ne bi li nekoliko siečnja tavljeno na javnu dražbu , nu pošto su ciene odviše visoke udarene, nije u prvi mah nitko hotio dražbovati. Ali poslje se našla jedna domaća tvrdka , koja je mjesto temeljne ciene od 3 for . 45 novč . po 1 kub . met. nudila 3 for. 15 nově . Naši ugovori, koje mi dobivamo, glase tako, da dotični dražbovalci ne smiju druge uvjete staviti, niti promjeniti cienu , nego moraju napisati, da su uvjeti u ugovoru poznati im dobro . Usljed toga, pošto je ta tvrdka nekoliko novčića više ponudila, odbilo je ministarstvo ponudu i dojavilo je, da će dotični drvosjeci biti ponovno na dražbu stavljeni. Nu drugčije se dogodilo. Jedna peštanska tvrdka Neuberger i sin ponudila je izravno kod ministarstva za kub. metar 1 for . , a za drugu vrst drva 2 for. To je preko 50 % manje, nego što su nudjali naši domaći trgovci . Ta tvrdka bila je sretna , te je dobila zbilja pravo , da može raditi u tih šumah tečajem 10 godina i da svake godine mora izraditi najmanje 4000 kub. met. , a to je na godinu 80.000 for. , a na 10 godina 800.000 for. Ja držim , da nas ovo , vis. sabore, mora interesirati , jer mi svi znamo, da po nagodbi ima nam pripasti 45 % , a od toga je blizu 400.000 for. naše imovine .1
Runolist ili bjelolist po Dragutinu Hircu – od 1952. godine strogo zaštićena planinska biljka
Kako je ta stvar kasnije riješena, je li riješena, ostalo je zabilježeno u povijesti, a pouka koji čitam jest ta da su u Begovom Razdolju najljepše i najvrednije šume u Gorskom kotaru.
Desetak godina kasnije, prateći trag medvjeda ranjenog u lovu, Jakob MIhelčić otkrio je Bijele Stijene. Poput obližnjih Samarskih stijena duga su stoljeća bile skrivene od ljudi i njihovog utjecaja u mračnim šumama. Danas su i Bijele i Samarske stijene zaštićene kao strogi rezervati2. Tih godina bilo je drugačije. Jakob Mihelčić je put do vrha Bijelih stijena pokazao istaknutom putopiscu, botaničaru i zaljubljeniku u domovinu Dragutinu Hircu. Putem su našli runolist, koji Hirc zove bjelolist, a Jakob Mihelčić Svileni bjelolistac3. Osupnut njegovom ljepotom Hirc ga je kasnije tražio i našao na Risnjaku. Štoviše, opisao je kako su nabrali bjelolist za poklon drugovima koji nisu toga dana pošli s njima, te kako bi ga sebi zatakli za šešir kao ukras. I runolist danas uživa zaštitu, ali najbolju zaštitu imao je u doba Hirčevih putovanja kad su tek rijetki zalazili u planine i skrovite djelove šuma.
U čast Jakoba Mihelčića, koji je igrom slučaja postao prvi planinarski vodič, sklonište na Bijelolasici nosi njegovo ime.
Kamo dalje?
Za Begovo Razdolje može se reći da se nalazi na kraju ceste. Barem one asfaltirane. U ovom slučaju kraj ceste ne znači i kraj mogućnosti. Kao da nije dovoljna ljepota planinskog naselja i šuma koje ga obrubljuju, u blizini se prostrlo pregršt prirodnih bisera.
Osim Bijelih stijena, tu su još Samarske stijene, izazovne i predivne, podijeljene u dvije skupine: sjevernu i južnu, svaka sa svojim vrhom, neobičnim oblicima u kojima se prepoznaje indijanska glava, piramida, polica…
Pogled iz Beovog Razdolja na greben Bjelolasice i najviši vrh Kulu
Iz Begovog Razdolja također počinje uspon na najviši vrh Gorskog kotara Bjelolasicu. Kad se dođe do kraja mjesta, gdje prestaje asfalt, nastavi se dalje bijelom cestom otprilike 7 km i dolazi do predjela koji se naziva “Štala” po štali koja je tu još uvijek stoji iako već odavno izvan upotrebe budući su konje u šumama zamijenili traktori i drugi strojevi. Od “Štale” do vrha Bjelolasice vodi dosta strma staza koja sve do pred vrh prolazi kroz šumu. Uspon traje četrdesetak minuta, a vidik s Kule proteže se na sve strane.
U centru Begovog Razdolja odvaja se bijela cesta koja vodi do Matić poljane, mitskog mjesta stradanja 26 partizana tijekom marša preko Kapele u veljači 1944. Matić poljana je spomen područje, a 26 kamenih blokova podignutih u koloni, podjeća ne samo na herojstvo i žrtvu, nego još više na besmisao ratova. Pješačenje od Begovog Razdolja do Matić poljane traje otprilike 40 minuta. Put prolazi kroz predio nazvan Samar jer je nalik na sedlo.
Pogled na Begovo Razdolje
Dokle sežu sjećanja
Povijesna sjećanja na Begovo Razdolje sežu još dalje u prošlost. Sve do 1477. kada se prvi put spominje kao dio posjeda Frankopana.
A moje sjećanje na Begovo Razdolje zahvaća kraj 20. početak 21. stoljeća kada je ovdje radila vučnica, hotel, kada je na dnu skijališta bila otvorena krčma Gorje u kojoj se moglo nešto popiti i pojesti. Sjedili bismo tada u hotelu uz vrući čaj, gledali kroz staklene stijene kakvo je stanje na skijalištu i pada li snijeg. Na poslijetku, uspeli bismo se vučnicom na vrh skijališta i prije spusta pogledali selo, kuće nanizane uz cestu, hotel i metež u dnu skijališta. Sada više ničega od toga nema, sve je zatvoreno. Hotel ne pamti kad su iz njega izašli zadnji gosti, vučnica je stala vrtiti još prije toga. Krčma je zatvorena i daske su zabijene preko stakala.
Samo uporna obitelj Frančišković još uvijek čuva svoju farmu krava.
Matić poljana nalazi se blizu Begovog Razdolja
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Pretplati se na naš YouTube kanal.
- Stenografički zapisnici Sabor kr. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, sv. II, Tiskarski zavod Narodnih novinah, Zagreb 1889. ↩︎
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Bijele_i_Samarske_stijene ↩︎
- https://www.hps.hr/vijesti/24899/nepoznato-o-poznatom-jakob-mihelcic/ ↩︎
Još iz iste kategorije
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
“Čudiš se i diviš, možda vidiš nešto strašno” – park šuma Golubinjak
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 2. dio
Brodogradilište u Kraljevici 1. dio – Aurora i Stella Matutina
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola – rušenje Kaštela (4. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (3. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (2. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (1. dio)
Bubanj, muzika – složno udaraj!
Što povezuje Ljudevita Gaja i ovo primorsko mjesto?
Najduža rijeka koja izvire i uvire u Hrvatskoj
Dvorac, staklana i Selekcijska stanica za krumpir obilježili su ovo goransko mjesto
Nekadašnji grad kovača i rudara danas traži novu šansu za život
Ovo primorsko mjesto čuva stari božićni običaj
Od 1989. i stranci mogu na ovaj otok, ali se moraju držati jednog pravila
Kraj, gdje je romantika divlja, niema; gdje ćemo se diviti, pa prirodu bilo i strahom promatrati
Otok koji je admiral Persano smatrao Gibraltarom Jadrana i nikad ga nije osvojio
Najviše naselje u Hrvatskoj
