Naslovna fotografija: Goran Zaborac
Odvažimo li se i odlučimo vrelinu ljetnih dana na moru zamijeniti usponom na neki od vrhova Gorskog kotara, osim svježine nagrada će nam biti i ljepota rascvjetalih planinskih livada, puteljaka i staza. O bogatstvu flore s naročitom pažnjom i udivljenjem progovarao je u svojim knjigama i tekstovima poznati putopisac Dragutin Hirc, opisujući planinske travnjake i stijene kao najdivnije cvjetnjake. Između sveg predivnog, rascvjetalog, šarenog i razigranog cvijeća, poput krunskog dragulja ističe se gorski ljiljan.
Vežite se, polijećemo...
...otkrivamo baštinu, upoznajemo kulturu, istražujemo prirodne ljepote i donosimo mrvicu inženjerstva...
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Uz runolist, gorski ljiljan predstavlja pravi kraljevski nakit, nejljepši ukras divljag krajolika.
Gorski ljiljan zapravo je narodni naziv za lukovičasti ljiljan. Pripada rodu i porodici ljiljana. Znanstveno ime mu je Lilium bulbiferum L.
Kao što mu ime sugerira, raste u gorskim područjima. Može ga se naći uz planinarske staze, na planinskim livadama i travnjacima, na krškim obroncima, te na rubovima šuma. Ističe se visinom - dostiže od 30, pa sve do 80 centimetara visine, i poput plamena žarkom narančastom bojom cvijeta.
Stabljika mu je uspravna, ravna i gusto prekrivena duguljastim i uskim listovima. Za ovakve listove botaničari će reći da su lancetasti, tj. da podsjećaju na koplje ili kirurški noš - lancetu. Najširi su pri dnu, a prema vrhu se postupno sužavaju i završavaju oštrim šiljkom.
Kod stabljika kojie su gusto prekrivene listovima, biljke koriste matematiku. Naime, kut između svaka dva lista nije racionalan broj, tj. razlomak, nego iracionalan broj i to ne bilo koji nego omjer zlatnog reza, broj Φ (Fi). Mjera kuta između dva susjedna lista na stabljici iznosi otprilike 137.5°. Zapravo mjera kuta je iracionalni broj koji u sebi sadrži drugi korijen iz pet. Iracionalnost, odnosno nemogućnost da se korijen iz pet napiše u obliku razlomka ključna je pri osiguravanju sunčeve svjetlosti svakom listu.
Naime, kad bi kut između susjednih listova bio razlomak s nazivnikom nekim cijelim brojem z, tada bi nakon z listova, sljedeći točno prekrio onaj prvi. Međutim, budući da Φ ne možemo prikazati kao razlomak, do ovog šreklapanja neće doći i svaki će list dobiti barem malo sunčeve svjetlosti koja je potrebna za fotosintezu. Ovo je jedan od najfascinantnijih, ali ne jedini primjer primjene matematike u botanici. Za razliku od mnogih koji se pitaju čemu služi matematika, izgleda da cvijeće, drveće i općenito biljke znaju odgovor.
Osim svjetlosti, zlatni rez pomaže ljiljanu s još jednim problemom – vodom. Gorski ljiljan raste na krškim i kamenitim obroncima gdje se voda brzo gubi u tlu. Budući da su mu listovi raspoređeni u savršenu spiralu oko stabljike, oni djeluju kao niz malih žlijebova. Kada padne kiša ili se ujutro stvori rosa, voda ne pada samo ravno na tlo, već klizi s gornjih listova na donje, prateći spiralu ravno prema središtu biljke i njenom korijenu.
Dakle, kada ljeti u planinama ugledate gorski ljiljan, znajte da ne gledate samo predivan divlji cvijet, nego i nevjerojatno precizan, prirodni matematički sustav!
Ali, pustimo matematiku i vratimo se gorskom ljiljanu.
Na vrhu stabljike razvit će se jedan cvijet žarko narančaste do crvene boje koji kao da su ukrali plamen bogu Prometeju. U unutrašnjosti cvijeta, što se puput pehara diže prema nebu, uočljive su karakteristične crne točkice. Iz samog središta čašice izbija šest uspravnih prašnika. Na njihovim vrhovima nalaze se krupne, tamnocrvene ili smeđe primamljive vrećice s peludom (antere). Iako cvijet nema neki izraženi miris, ipak je zbog žarke boje privlačan oprašivačima.
Kako to biva, ljepota je i blagoslov i prokletstvo. Zaslijepljeni njegovo ljepotom u prošlim su vremenima planinari brali ovaj cvijet, te mu značajno smanjili broj.
Iako je već Dragutin Hirc apelirao na suvremenike da čuvaju planinsko cvijeće, da ga ne beru, nego ostave da cvate tamo gdje je najljepše - uz rubove planinskih staza, tek je 2013. Pravilnikom o zaštićenim vrstama gorski ljiljan proglašen strogo zaštićenom vrstom. To znači da ga se ne smije brati, sakupljati, čupati ili rezati, ne smije se namjerno uništavati njegove lukovice ili uklanjati stabljike, te se ne smije organizirati držanje, prijevoz, prodaju ili razmjenu primjeraka uzetih iz divljine.
Za svaki od ovih prekršaja predviđena je kazna. No, moramo se složiti da bi najveća kazna za sve nas bila ta da ovaj vatreni cvijet iščezne s naših planina.
Pogledaj i ovo
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Moglo bi te zanimati
T1 – znak mira na četiri kotača
Crkva sv. Duha iznad Baške bila je središte istoimene bratovštine
Biljka čije ime obećava zdravlje
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
“Tisuću Malih Briga”
Most koji je u najtežim trenucima povezao sjever i jug Hrvatske
Anića kuk – mitska stijena hrvatskog alpinizma
“Ja sam Dalmacija” – rečenica koja je obilježila jednu karijeru, jedan grad i jednu epohu
Zoološki vrt na Marjanu – već je sto godina mjesto susreta s divljim životinjama i blagom
