Snježnik. Dok se čovjek uspinje kroz Grlo prema Snježniku dignut će sigurno nekoliko puta pogled prema vrhu. I iako mu se čini da gleda prema nečem nedostižnom, sasvim sigurno – u jednom trenutku – uhvatit će ga tuga, a ta će tuga biti sve veća kako se bude uspinjao i približavao domu na Snježniku.
Umjesto žamora planinara, mirisa čaja ili možda čak i pjesme, na stijeni ispod vrha dočekat će ga tišina.
Zato je možda i bolje na križanju 40 minuta udaljenom od vrha odabrati umjesto puta kroz Grlo, onaj preko Grebena, pa doći odmah na vrh, bez da se prolazi pored doma.
📌 PROČITAJTE JOŠ: Detaljan planinarski vodič: Kako se popeti na Snježnik preko Grebena ili kroz Grlo
Tamo na vrhu onda okretati pogled u krug, na Kvarner, na Guslicu, na guste šume Gorskog kotara, prema Risnjaku i Platku. Samo ne dolje. Ne prema krovu koji se urušava, odnoseći sa sobom u nepovrat i vrijeme i uvjerenja i vrijednosti koje su omogućile da se jedan od najljepših domova u Hrvatskoj izgradi, a onda prepusti propadanju.
Uspon na Snježnik preko Grebena stazom Dragutina Hirca
Preko Grebena se vjerojatno uspeo i poznati prirodoslovac Dragutin Hirc. On je krenuo iz Lazca cestom koja vodi do Gornjeg Jelenja, a zatim se na Srebrnim Vratima odvojio prema Snježniku.
Snježnik je uistinu sestra Risnjaka, ali sestra koja nosi još bjeliju i hladniju haljinu. Dok te Risnjak plijeni svojim ponorima i stijenama, Snježnik te očarava svojim prostranim vidicima i livadama koje u rano ljeto procvjetaju najljepšim planinskim cvijećem, prkoseći oštrome vjetru što neprestano brije s Kvarnera.1
Snježnik kroz povijest: Zašto je Janez Valvasor odavde vidio Tursku?
Hirc nije bio prvi posjetitelj Snježnika. Iako je u to vrijeme planinarstvo u Hrvatskoj bilo u povojima, na ovaj su se vrh vjerojatno u još davnija vremena penjali lokalni pastiri, drvosječe i lovci iz Čabra, Klane i Platka. Njihovi motivi, najvjerojatnije, nisu bili isti oni koji su na Snježnik doveli Janeza Vajkarda Valvasora, kranjskog plemića, geografa, povjesničara, topografa i člana Londonskog društva za unaprjeđenje prirodnih znanosti2. Sam će Janez Valvasor za sebe reći:
Bez hvalisanja i umišljene žudnje za slavom, priznajem da su me znatiželja i žeđ za znanjem oduvijek obuzimale i poticale me da istražujem prirodne rijetkosti ili tajne, kao velikog obožavatelja svih umjetnosti i prirodoslovlja. Nijedan put nikada nije bio predug, nijedna opasnost nije bila prevelika ili napor pretežak da ne putujem gdje god sam naišao na čovjeka željnog učenja. Nada da ćete saznati ili otkriti nešto izvanredno uvijek je činila kiselkast okus slatkim; (…) iz puke radoznalosti i u potrazi za znanjem prirodnih znanosti3.
Valvasor u svom poznatom djelu Slava vojvodine Kranjske opisuje divlje šume Snježnika kao i pogled koji se s vrha stere i širi na sve strane, daleko, daleko, tako da se vidi i Turska4.
Danas se, naravno, svakome je jasno, s vrha Snježnika ne vidi Turska. Međutim, u drugoj polovici 17. stoljeća, kad je slovenski učenjak pisao svoje monumentalno djelo, Otomansko Carstvo bilo je na vrhuncu moći. Njegove su granice zadirale duboko na zapad. Tako su Lika i Krbava tada bile dio Turske.
Turci su čvrsto držali Udbinu i Knin te veći dio unutrašnjosti Dalmacije. Kraj Zadra, Islam Grčki također je bio u sastavu Turske. Tako da je sasvim moguće da je za vedrog dana – kada još nije bilo industrije koja bi zagađivala zrak – Janez Valvasor s vrha Snježnika, visokog 1506 metara, doista vidio granice Turske.
Flora Croatica i botaničko blago pod kamenim vrhom planine Snježnik
Prve službeno zabilježene uspone u svrhu istraživanja izvršili su hrvatski botaničari dr. Josip Schlosser i Ljudevit Vukotinović. Oni su se uspinjali na Snježnik i Risnjak tijekom 1850-ih i 1860-ih godina kako bi prikupili uzorke za svoju knjigu Flora Croatica (1869.). A da je ta flora uistinu bogata, svjedoči dr. Ivan Horvat:
Tamo (na Platku op.a.) smo noćili, a u jutro sam sklopio s gosp. potpredsjednikom ugovor, koji je glasio: na vrhu Snježnika ostaje se najmanje tri sata. Mislio sam za to vrijeme sabrati bilje i proučiti najvažnije livade. Međutim, nije mi treblo tri sata, jer sam se ubrzo uvjerio, da ne bih ni u tri dana sve svršio; zato sam odlučio dogodine doći5.
To cvijeće i bilje i danas koje su sakupljali i kojem su se divili stari botaničari i danas se može pronaći na travnatim obroncima tik ispod kamenog vrha. Među njima ističe se uvijek svojom svilenom ljepotom runolist. Ali tu se zlat i ljiljan, encijan i gorska ruža. No, kad se čovjekov pogled nauživa daljina i cvijeća, htio-ne htio spustit će se pod sam vrh.
Planinarski dom Snježnik: Tužni spomenik jednom zanosu
A tamo, pod njegovim nogama, nalazi se tužan spomenik vremenu u kojem živimo. Tamo, na 1490 metara nadmorske visine, savršeno ukomponiran u planinu, nalazi se žalosna ljuštura koja je nekad bila planinarski dom. I to ne bilo kakav planinarski dom, već jedan od najljepših u Hrvatskoj, izgrađen po projektu arhitekta Zdenka Sile, poznatog po sjajnom osjećaju za prostor i vještini uklapanja objekata u divlju prirodu.
Građen rukama i golom snagom planinara okupljenih oko tadašnjeg Sindikalnog planinarskog društva Rijeka od 1947. do 1951. godine. Svečano otvoren 27. srpnja 1950. u to je vrijeme bio rekorder kao planinarski objekt podignut na najvišoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj. Sav građevinski materijal, beton, drvo i vodu riječki su planinari pješice nosili uz strme litice s Platka. Potpuno besplatno i dobrovoljno, vođeni jedino idejom da stvore objekt u kojem će uživati i koji će s ponosom pokazivati planinarskim prijateljima iz čitave zemlje.
Tko zna koje su sve priče u njemu ispričane? Iznad tisuću metara, kažu, štošta je dozvoljeno. Preuveličavanje i hvalisanje kao i snivanje snova koji dotiču zvijezde i nebo.
Nažalost, početkom 2000.-ih grom je udario u dom. Vjerojatno ne prvi grom. No, dok je u socijalizmu dom na Snježniku građen nepresušnim entuzijazmom i dobrovoljnim radom samih planinara, dolaskom kapitalizma taj je društveni zanos posve nestao, pa nakon razornog udara groma više nije bilo nikoga tko bi imao volje i interesa obnoviti ovo planinsko utočište.
Iako se godinama najavljuje rješavanje ovog problema, dom je u znatno lošijem položaju od susjednog Schlosserovog doma na Risnjaku (čija je velika državna obnova službeno pokrenuta). Projekt obnove Snježnika procijenjen je na oko tri milijuna eura te uključuje potpunu rekonstrukciju, no sredstva iz EU fondova nisu odobrena, pa objekt i dalje čeka bolja vremena i rješavanje financijske konstrukcije. Kažu da jedini pomak na terenu predstavljaju početni radovi čišćenja i uklanjanja opasnih dijelova konstrukcije (rušenje).
Mi te radove nismo vidjeli. Kao ni granicu Turske.
Ako i sami želite istražiti ove povijesne staze, nauživati se vidika s vrha i osjetiti surovu ljepotu gorskog krša, prije polaska obavezno proučite naš tehnički vodič i sigurnosne napomene za uspon na Snježnik.
Pogledajte video Put u planine u 4K rezolucii
Naslovna fotografija i video: Goran Zaborac
Pogledaj i ovo
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Moglo bi te zanimati
Brzi vodič kroz vjetrove na Jadranu: Tablica jadranske ruže vjetrova
Ruža vjetrova: Kako nastaju i kakvi su vjetrovi na Jadranu
Od balkanskog „ružnog pačeta“ do holivudske zvijezde: Kako je Yugo osvojio Ameriku
NSU Prinz: Legendarni mališan koji se sklapao u Sarajevu i stvorio moderni Audi
Petar Klepac: mitski junak koji nadilazi granice
Dušni dan: Kako različite kulture kroz povijest slave sjećanje na pretke
Iza objektiva: Kako su urednici portala V1 Travel Corner oživjeli dragocjenu arhivu „Goranskih risova“
Svečana premijera u Rijeci oduševila publiku, film „Goranski risovi“ naših urednika nastavlja put kroz Liku!
TAM 80 T35: Legendarni „Tamić“ koji se vozio B kategorijom
Goranske skakaonice 3. dio: Delnice hvataju korak s Mrkopljem, Sungerom i Skradom
- Dragutin Hirc, Gorski kotar, Tiskara Rijeka 1993., pretisak iz 1898. ↩︎
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Janez_Vajkard_Valvasor ↩︎
- Mihela Melem Hajdarović: Valvasor u Istri: 333 godine od tiskanja knjige Slava Vojvodine Kranjske, Studia lexicographica, 18(2024) 34, STR. 253–256, https://hrcak.srce.hr/file/459452 ↩︎
- Dr. Ivo Horvat, Snježnik, Hrvatski planinar br. 8 i 9., str 181, Zagreb, 1928. ↩︎
- ibid. ↩︎
