Jedno od najdojmljivijih sjećanja na ljeta našeg djetinjstva zasigurno su krijesnice. Pamtimo čitave nizove njih poredane po kamenim zidovima, na grmovima raznog aromatičnog bilja, u cvjetnim gredicama. Svojom su zelenkastom svjetlošću ukrašavale ljetne noći i donosile radost isto onako kako lampice tijekom zimskih dana uveseljavaju najmlađe.
Danas, kad smo malo stariji, jednako im se veselimo. Možda zato što su postale rijetke, a time i dragocjene.
No, tko su ove noćne svjetiljke? Kako svijetle i zašto? Jesu li korisne u našim okućnicama i vrtovima ili ih treba ukloniti iz njih? Zašto su danas tako rijetke i što možemo napraviti da im povećamo šanse za opstanak?
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Krijesnice pripadaju porodici Lapyridae, koja je dio reda kornjaša. To znači da su one zapravo vrsta tvrdokrilaca. Tvrdokrilci su najbrojnija vrsta na Zemlji, ne samo najbrojnija vrsta kukaca, nego najbrojnija vrsta uopće. Među kukcima, također su najbrojniji. Svaki četvrti kukac je tvrdokrilaš.
U najpoznatije predstavnike spadaju bubamare, skarabeji i njihovi rođaci balegari - to su oni metalik plavi kukci koji kotrljaju loptice izmeta - jelenak, hrušt i zlatne mare. I dakako, krijesnice.
Širom svijeta živi preko 2000 vrsta krijesnica, a u Hrvatskoj samo dvije. To su ivanjska krijesnica i mala ivanjska krijesnica. Sam naziv - ivanjska, znači da je najveća vjerojatnost da ćemo ih ugledati kako svjetle oko Ivanja, odnosno krajem lipnja i početkom srpnja. Ovo je priča o njima.
Građa mužjaka i ženki je ponešto slična, a ponešto različita. Osnovna razlika je u tome da mužjaci lete, a ženke nemaju krila.
Danju su krijesnice vrlo neugledne. Imaju smeđe ili gotovo crno tijelo, mekano u usporedbi s drugim kornjašima i vrlo duguljato. Tijelo im obavija hitinski oklop. To je čvrsti vanjski omotač koji ima ulogu kostura, ali se za razliku od našeg kostura ne nalazi unutar, nego izvan tijela. Zato se naziva egzoskeletom. Za razliku od našeg skeleta koji raste i razvija se s našim tijelom, egzoskelet ne može rasti. Zato ličinke krijesnice prolaza kroz procese odbacivanja starog i izrastanja novog oklopa. Kada odrastu u kukca s krilima, više se ne presvlače.
Kao što smo rekli, kod krijesnica je iznenađujuće mekan i savitljiv.
Glavni sastojak hitinskog okopa je hitin. Po svom sastavu to je složeni polisaharid, sličan celulozi. Osim kornjaša, hitinski oklop imaju i veliki morski i riječni, te manji rakovi, samo što je kod njih dodatno pojačan kalcijevim karbonatom, tj. vapnencem.
Kako krijesnice svijetle? Tajna kemijske reakcije i hladnog svjetla
Kod krijesnica hitinski oklop je ponešto specifičan. Zapravo slobodno se može reći da je on pravo remek-djelo prirode. Naime, na sadnjem zatku, tako gdje krijesnice svijetle, on nema pignenta koji ostatku tijela daje crnkast ili smeđi izgled, već je proziran i staklast. Djeluje poput stakla na ručnoj svjetiljci. Na taj način omogućuje da svjetlost koju stvara krijesnica prodre kroz oklop i postane vidljiva.
K tome, površina prozirnog dijela hitinskog oklopa nije glatka, već je prekrivena gustom mrežom sićušnih, nagnutih ljuskica koje izgledaju poput minijaturnih crijepova na krovu. Njihova uloga je da reflektiraju svjetlost koja se stvara unutar oklopa u okolinu. Na taj način iskoristivost svjetla kod krijesnice iznosi nevjerojatnih 95%. To znači da gotovo sva energija koja se oslobodi oslobodi u kemijskoj reakciji pretvara izravno u čisto svjetlo, dok se zanemariv dio (manje od 5%) gubi u obliku topline.
Niti jedno rasvjetno tijelo koje je stvorio čovjek nije ni blizu tom postotku iskoristivosti. Kod žarulje s žarnom niti iskoristivost je 5%. Kod fluoroscentnih cijevi 40-50%, a kod LED žarulja oko 50-70%.
Krijesnice uspijevaju 95% energije pretvoriti u svjetlost!
Budući da krijesnica ne gubi energiju na grijanje vlastitog tijela, njezina se svjetlost u znanosti s pravom naziva "hladno svjetlo". Kada bi krijesnica imala nisku iskoristivost poput ljudskih žarulja, toplina nastala tijekom sjajenja doslovno bi je spržila iznutra.
Četiri ključna sastojka za sjaj krijesnica
Da bi zasvijetlila krijesnici su potrebna četiri ključna sastojka. To su luciferin, luciferaza, kisik i ATP - nema veze s tenisom, već se odnosi na molekulu adenozin trifosfat.
Luciferin je specijalna tvar koja ima sposobnost odašiljanja svjetlosti.Riječ je o relativno maloj, ali složenoj organskoj molekuli koja u svom sastavu krije pet osnovnih kemijskih elemenata: ugljik (11 atoma), vodik (8 atoma), kisik (3 atoma), po dva atoma dušika i sumpora.
Luciferaza je enzim, odnosno bjelančevina koja ubrzava kemijsku reakciju. Dakle, luciferin možemo zamisliti kao gorivo, luciferaza je upaljač bez kojeg gorivo ne može planuti. Naime, bez ovog enzima, reakcija spajanja luciferina i kisika bila bi toliko spora da krijesnica uopće ne bi mogla zabljesnuti.
Pri toj reakciji ATP ima ulogu energije koja pobuđuje luciferin i dovodi ga u kemijski nestabilno stanje u kojem može reagirati s kisikom i zasvijetliti. Kisik, dakle, oslobađa energiju u luciferinu i to oslobađanje doživljavamo kao svjetlost. Već smo rekli da su krijesnice čudesne u iskoristivosti i da se 95% ovako oslobođene energije prevodi u svjetlost.
Prafrazirat ću ovdje slavnog danskog fizičara, nobeovca i jednog od osnivača kvantne fizike: ako vas ovo kako krijesnica svijetli nije šokiralo, onda to niste razumjeli.1
Zašto krijesnice nestaju i kako ih privući u vrt?
Sve tako čudesne, krijesnice su ipak sve rjeđe i rjeđe viđene u našim vrtovima tijekom ljetnih noći. Gdje leži uzrok tome?
Kao prvo, nestaju njihova staništa. Sve više je betona, sve manje grmova, cvjetnih lijeha i povrtnjaka. Upotreba pesticida i drugih kemijskih sredstava u poljoprivredi je jako raširena. Osim toga, krijesnice ne svijetle radi zabave. To je nevjerojatno domišljat način na koji mužjaci i ženke komuniciraju i pronalaze se. Budući je i svjetlosno zagađenje sve veće, parovi se jednostavno ne mogu pronaći. Naime, njihova svjetlost ne može nadjačati umjetnu rasvjetu.
Stoga je manje ličinki, a onda je manje i krijesnica.
S druge strane, svatko tko želi na prirodan način uzgajati vlastiti vrt, trebao bi nastojati privući krijesnice u njega. One su zaiste korisne jer se njihove ličinke hrane raznim štetočinama, od kojih su puževi njihova omiljena hrana. Ne samo da se hrane, nego su ličinke jako proždrljive.
Odrasle krijesnice pomoći će u oprašivanju cvjetova.
K tome, prisutstvo krijesnica u vašem vrtu dokaz je da je vrt čist i da u njemu nema umjetnih gnojiva, pesticida i drugih kemikalija. One su vaša potvrda da je tlo u vašem vrtu zdravo, čisto i prirodno.
Kad sljedeći put vidite krijesnicu, zastanite i udahnite, naklonite se ovom čudu prirode ili čak zadrhtite pred njim. Iako se u suvremenom svijetu uspjeh mjeri nekim drugim valutama, više od svega je važno sačuvati prirodu. Krijesnice su pritom jedno od najvećih njezinih djela.
Naslovna fotografija: Goran Zaborac
Pogledaj i ovo
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Moglo bi te zanimati
T1 – znak mira na četiri kotača
Crkva sv. Duha iznad Baške bila je središte istoimene bratovštine
Biljka čije ime obećava zdravlje
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
“Tisuću Malih Briga”
Most koji je u najtežim trenucima povezao sjever i jug Hrvatske
Anića kuk – mitska stijena hrvatskog alpinizma
“Ja sam Dalmacija” – rečenica koja je obilježila jednu karijeru, jedan grad i jednu epohu
Zoološki vrt na Marjanu – već je sto godina mjesto susreta s divljim životinjama i blagom
Černobilska tragedija – lekcije koje nismo naučili
- Neils Bohr je rekao: "Oni koji nisu šokirani kada se prvi put susretnu s kvantnom teorijom, nikako je nisu mogli razumjeti." ↩︎
