Od pradavnih vodenica do Wattovog parnog stroja: kako je povijesni inženjering ukrotio prirodu i pokrenuo prvu industrijsku revoluciju?
Kako je povijesni inženjering ukrotio vodu, vjetar i konačno vatru
Povijesni inženjering i težnja za napretkom. Tijekom čitave poznate povijesti ljudskog roda, od predantičkih vremena, pa sve do današnjeg dana, čini se da ljude vodi jedna te ista misao: kako da si rad učini lakšim. U pradavna vremena domišljati su izumitelji našli način kako da snagom vjetra i vode zamijene ljudsku snagu.
Newsletter
Želite li u miru listati magazin V1 Travel Corner?
Pretplatite se na naš besplatni tjedni newsletter. To je pažljivo birano uredničko pismo koje donosi najzanimljivije priče o prirodi, povijesnom inženjeringu i skrivenoj baštini koje smo objavili tog tjedna. Ostavite svoju e-mail adresu i primajte magazin izravno u svoj sandučić.
Tako su već u starom Egiptu postojali šadufi – genijalne naprave s polugom i utegom koje su služile za podizanje vode i navodnjavanje plodne egipatske ravnice uz rijeku Nil, dok su se kasniji helenistički izumi poput Arhimedovog vijka i prvih hidrauličkih kotača oslonili izravno na snagu vodotoka.
Povijesni inženjering od drevnog Sistana do jadranskih obronaka: Kroćenje vjetra i vode
Kako je mogućnost upotrebe snage vode za pokretanje strojeva, bila više-manje očita, dotle je za kroćenje vjetra trebalo malo više domišljatosti, te su se one pojavile kasnije. Najstarije povijesno potvrđene vjetrenjače u funkciji nastale su u Sistanu, regiji između današnjeg Irana i Afganistana, oko 7. stoljeća n. Kr.
Ove su vjetrenjače imale vertikalnu osovinu za razliku od današnjih s horizontalnom osovnom kakve viđamo posijane po obroncima u zaleđu Primorja i Dalmacije poput svjetlećeg sjemena. Ove davne izgledale su poput zidom zaštićenih tornjeva s prorezima kroz koje je vjetar ulazio i okretao unutrašnje krakove. Služile su prvenstveno za mljevenje žita i pumpanje vode.
HDR tonemapped
Tradicija mlinova u Hrvatskoj: Snaga Rječine
U našim krajevima, prve plivajuće vodenice, odnosno mlinovi na splavima i klasični mlinovi na rijekama u kontinentalnoj Hrvatskoj i Dalmaciji dokumentirani su u 12. stoljeću. Do 19. stoljeća u Hrvatskoj je radilo oko 8.000 vodenica. ascinantan primjer kako je ovaj oblik povijesnog inženjeringa funkcionirao u praksi možete otkriti u našoj priči o tome kako su genijalni vinodolski mlinari ukrotili Suhu Ričinu.
U Rijeci i njezinom zaleđu za razvoj industrije posebno je bila zanimljiva Rječina zbog svog jakog i stalnog vodenog toka. Tako su prvi mlinovi na Rječini spominju već u srednjem vijeku. Osim za mljevenje žita, snaga Rječine koristila se za pokretanje pilana, stupa za obradu tekstila i stupića za ljuštenje pšenice i ječma.
Ne tako davno, dakle, ljudske su se potrebe svodile na ono što rijeka ili vjetar mogu pokrenuti. Za razliku od našeg doba koje neprekidno vapi za energijom koju teško da možemo proizvesti i istovremeno održati sklad s prirodom.
Iako su ove naprave znatno olakšale proizvodnju dobara nužnih za održavanje života i stvaranje civilizacije, ipak su ovisile o hirovitim prirodnim silama: vjetru i vodi. Isto je bilo i s prijevoznim sredstvima, odnosno brodovima koji su se oslanjali prvenstveno na jedra ili snagu veslača.
Parni stroj: Izum koji je promijenio tok povijesti
Stoga su ljudi, u stalnoj težnji za povećanjem i olakšavanjem proizvodnje i prijevoza tražili nova rješenja. Jedno od onih koja su promijenila tok povijesti i započeli novo industrijsko doba je parni stroj.
Kad danas spomenemo parni stroj prva asocijacija je, dakako, James Watt.
Međutim, ideja parnog stroja nije bila izvorno ideja Jamesa Watta jer su prvi parni strojevi konstruirani gotovo čitavo stoljeće prije Wattovog.
Tako je već krajem 17. stoljeća Thomas Savery konstruirao je prvu parnu pumpu za vodu. Desetak godina kasnije, 1712. godine, njegov imenjak Thomas Newcomen vidio je mogućnost primjene parne pumpe i konstriurao prvi pravi parni stroj za izvlačenje vode iz rudnika.
Evolucija tehnologije: Kako je James Watt usavršio stroj
Međutim, industrija će morati pričekati sve do druge polovice odnosno do kraja 18. stoljeća na širu primjenu ovog izuma. Ključne su godine 1769. kada je James Watt konstruirao napredniju verziju parnog stroja i 1781. kada je prilagodio stroj za kružno gibanje, što je omogućilo širu primjenu.
Prvi parni strojevi imali su jedan cilindar koji se za pokretanje stroja morao i zagrijavati i hladiti. Ne treba naglašavati da je to dovodilo do velikih gubitaka energije.
Stoga je James Watt dodao kondenzator. Kad bi para gurnula klip prema gore, preusmjerila bi se u posebnu komoru – kondenzator, gdje bi se hladila i pretvarala natrag u vodu. Zbog hlađenja pare u kondenzatoru nastao bi vakuum koji je povukao klip natrag prema dolje.
Na taj način postigla se velika ušteda ugljena. Za isti rad, parni stroj Jamesa Watta trebao je 75% manje ugljena u odnosu na prve parne strojeve.
Krajem 18. stoljeća Watt je prilagodio mehanizam koji je pravocrtno gibanje klipa gore dolje u cilindru, pretvarao u kružno. Tako je pokrenuta prva industrijska revolucija.
Povijesni inženjering od vodenog kola do globalnog zatopljenja: Nasljeđe koje i danas živimo
Wattov izum napravio je povijesni rez: industrija se više nije morala graditi isključivo uz rijeke niti je morala čekati povoljan vjetar. Parni stroj je postao univerzalno pogonsko gorivo koje je pokrenulo prvu industrijsku revoluciju. On je upregnuo goleme tekstilne tvornice, ubrzao tkalačke stanove, a ubrzo zatim – kroz lokomotive i parobrode – dramatično smanjio udaljenosti među ljudima i kontinentima. Bio je to trijumf ljudskog uma nad prirodom.
Međutim, ta sloboda od prirodnih hirova imala je svoju mračnu cijenu. Isti onaj ugljen koji je Wattov stroj trošio 75% učinkovitije od svojih prethodnika, zapalio je iskru nezasitnog modernog doba. Masovna proizvodnja, ubrzana urbanizacija i neprekidna eksploatacija fosilnih goriva pokrenule su spiralu zagađenja. Danas, dok se suočavamo s klimatskim promjenama i ekološkom krizom, bolno smo svjesni da nam komfor industrijskog doba upravo dolazi na naplatu. Krug se zatvara, a mi se ponovno okrećemo zaleđu Primorja i Dalmacije, tražeći spas u vjetroelektranama i zelenoj energiji s početka priče.
No, prije nego što je parni stroj promijenio globalnu klimu, zauvijek je promijenio vizuru našega kraja. Kako je točno izgledao trenutak kada je u kanjonu Rječine glasno zahučao prvi parni stroj u ovom dijelu Europe? Kako je riječka Tvornica papira (Smith & Meynier) uspjela spojiti hirovitu snagu vode s novom, parnom tehnologijom i postati industrijski gigant čiji je papir putovao po cijelom svijetu?
U idućem nastavku vodimo vas duboko u povijest Hartere – priče o vizionarima, tehnološkom bumu i stroju od 18 konjskih snaga koji je Rijeku upisao na kartu industrijske revolucije.
Newsletter
Želite li u miru listati magazin V1 Travel Corner?
Pretplatite se na naš besplatni tjedni newsletter. To je pažljivo birano uredničko pismo koje donosi najzanimljivije priče o prirodi, povijesnom inženjeringu i skrivenoj baštini koje smo objavili tog tjedna. Ostavite svoju e-mail adresu i primajte magazin izravno u svoj sandučić.
Iako su inicijali “MB” označavali grad Mlada Boleslav, narod mu je zbog čestih kvarova rane…
Mirta Mataija
Mirta Mataija rođena je u Rijeci gdje je završila osnovnu i srednju školu, te diplomirala matematiku i informatiku na Filozofskom fakultetu. Zvanje magistrice prirodnih znanosti iz polja matematika stekla je na Matematičkom odjelu PMF-a u Zagrebu.
Bavi se snimanjem dokumentarnih filmova i književnošću.
Knjige: Ljeto u Jargovu – u pripremi (dobivena potpora na natječaju Ministarstva kulture i medija za 2024.); To nije pas, to je Cher!; Grad (dobivena potpora na Natječaju za poticanje književnog stvaralaštva Grada Rijeke za 2021; Put u planine (Gorančica Novog lista za prozu za 2021.); Težnja za slobodom (pobjednički rukopis natječaja UnderGrad, Gorančica Novog lista za prozu za 2019.)
Pročitajte urednički osvrt magazina V1 Travel Corner za kolovoz 2026. Donosimo pregled najboljih priča o povijesnom inženjeringu, vinodolskoj baštini i…
Contains information related to marketing campaigns of the user. These are shared with Google AdWords / Google Ads when the Google Ads and Google Analytics accounts are linked together.
90 days
__utma
ID used to identify users and sessions
2 years after last activity
__utmt
Used to monitor number of Google Analytics server requests
10 minutes
__utmb
Used to distinguish new sessions and visits. This cookie is set when the GA.js javascript library is loaded and there is no existing __utmb cookie. The cookie is updated every time data is sent to the Google Analytics server.
30 minutes after last activity
__utmc
Used only with old Urchin versions of Google Analytics and not with GA.js. Was used to distinguish between new sessions and visits at the end of a session.
End of session (browser)
__utmz
Contains information about the traffic source or campaign that directed user to the website. The cookie is set when the GA.js javascript is loaded and updated when data is sent to the Google Anaytics server
6 months after last activity
__utmv
Contains custom information set by the web developer via the _setCustomVar method in Google Analytics. This cookie is updated every time new data is sent to the Google Analytics server.
2 years after last activity
__utmx
Used to determine whether a user is included in an A / B or Multivariate test.
18 months
_ga
ID used to identify users
2 years
_gali
Used by Google Analytics to determine which links on a page are being clicked
30 seconds
_ga_
ID used to identify users
2 years
_gid
ID used to identify users for 24 hours after last activity
24 hours
_gat
Used to monitor number of Google Analytics server requests when using Google Tag Manager