Foto: Goran Zaborac
Vežite se, polijećemo…
…otkrivamo baštinu, upoznajemo kulturu, istražujemo prirodne ljepote i donosimo mrvicu inženjerstva…
Ako tražimo najstarije biljke, prve među prvima, one koje su prekrivale površinu Zemlje dok još ljudska vrsta nije bila niti ideja u kozmičkogj svijesti, naići ćemo na paprat. O njihovoj starosti govore fosilni ostaci, savršeni otisci u stijenama njihovih listova – koji se do današnjih dana nisu puno promijenili, primitivan način razmnožavanja – sporama, umjesto sjemenom, kao i naslage kamenog uglja – materijala koji se milijunima godina pod pritiskom stvarao u močvarnim područjima od ostataka paprati. Sve to ukazuje na činjenicu da su paprati dočekale i ispratile mnoge vrste, poput dinosaura, pa ih s pravom možemo zvati domaćinima na Zemlji.
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Najstariji do sada otkriveni ostaci paprati stari su preko 400 milijuna godina. To ih smješta u geološko razdoblje devona, odnosno doba riba. U tom razdoblju, kako samo ime kaže, život je cvjetao u vodi, ali prve su biljke počele kolonizirati kopno. Razvili su se prvi korijenski sustavi i sustavi za provodnju vode. To je omogućilo biljkama rast u visinu.
Pojava biljaka značila je početak stvaranja atmosfere i pripremu za nove vrste koje će baštiniti Zemlju. Krajem ovog razdoblja dogodio se i jedan od najvažnijih evolucijskih trenutaka – izlazak na kopno. Prvi kralješnjaci, tetrapodi, izgledali su poput mješanca ribe i guštera. Peraje su im se postupno razvile u udove.
Devon je završio katastrofom poznatom kao jedno od najvećih izumiranja u povijesti Zemlje. Međutim, paprati su preživjele.
Ne samo da su preživjele, već je razdoblje koje je uslijedilo bilo njihovo. U vrijeme karbona, život se iz mora preselio na kopno. Pojavile su se prve šume, ali takve šume, u kojima su rasli takvi gorostasi da se sunčeve zrake vjerojatno i nisu uspijevale probiti do tla. Preci današnjih paprati, koje u najboljem slučaju dosežu visinu metar, metar i pol, uzdizali su se čak do 50 metara u zrak. Toliku visinu danas dostižu tek rijetke, najviše, smreke i jele u Gorskom kotaru i hrastovi u Slavoniji.
Te goleme papratnjače nisu mogle preživjeti promjene koje su u razvoju Zemlje bile neizbježne. Krajem karbona klima na Zemlji postajala je sve suša i hladnija. Moćvare su se isušivale, a razmnožavanje sporama zahtjevalo je stalnu vlagu kako bi bilo efikasno.
S druge strane, pojavile su se biljke, preteče današnjih četinjača, koje su se razmnožavale sjemenkama. U uvjetima koji su vladali krajem karbona, to je bilo puno učinkovitije, pa su polako počele istiskivati papratnjače iz najboljih područja.
Kao odgovor na novu situaciju paprati su se počele smanjivati i dosegle su dimenzije koje imaju i danas. Potomci nekadašnjih divova zadržali su se još u nekim tropskim područjima. Iako ih nazivamo drvenastim papratima, one zapravo, kao i njihovi preci uostalom, zapravo nemaju deblo od drveta. Njihovo deblo gust je snop korijenja koje raste u visinu. Zbog toga te biljke trebaju puno vode, te i danas preferiraju močvarna područja.
U našim šumama takvih orijaša nema. Ovdje će se naći mušku i žensku paprat, bujad – najvišu vrstu koja preferira rubove šuma i često prekrije čitava polja, a može narasti i do dva metra u visinu, obični oslad i jelenak ili jelenski jezik. Jelenak najmanje nalikuje na svoje pretke, ali i na ostale vrste paprati. Njegovi listovi nisu perasti. On ima dugačke, cijele, kožaste listove koji podsjećaju na jezik.
Koju god vrstu paprati ugledate u šetnji šumom ili je čak zasadite u vazi kao ukrasnu biljku, morate znati da imate posla s majstorom preživljavanja, prilagodbe, “živim fosilom” koji je na Zemlji dočekao i ispratio nebrojene vrste, koji je došao ovdje, došao da ostane.
Pogledaj i ovo
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Moglo bi te zanimati
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
Najbolji automobil svih vremena – prema ocjeni njemačkog časopisa Auto Motor und Sport
Humanitarna projekcija dokumentarnog filma Dom za zauvijek za riječki azil
Na snimanju filma Dom za zauvijek
Na Nebeskim labirintima
Svjedočila je kako izumiru dinosauri, a ne prestaje nas impresionirati ni danas – paprat
Kroz Golubinjak – galerija fotografija
“Čudiš se i diviš, možda vidiš nešto strašno” – park šuma Golubinjak
T1 – znak mira na četiri kotača
