Noćni manevri na vratima i ljetno "izbacivanje" iz kuće
Jedna od odluka koju smo Goran i ja donijeli vezano za odgoj naše Cher, bila je da joj nećemo dopustiti da spava s nama u krevetu. Doduše, kad je bila mala loptica, jedva smo se držali te odluke. Pogotovo kad bi počela cviliti i grepsti po stranicama kreveta.
Kad to ne bi upalilo, počela bi gristi mliječnim zubićima sve ono za što je mislila da bi nama moglo biti važno, a sve kako bi nas natjerala da ustanemo iz kreveta i - po mogućnosti - uzmemo nju u krevet.
Ali bili smo odlučni. Jednom ju je Goran, kad je bila izuzetno uporna u svom "nagovaranju", izbacio iz sobe. Trebam li reći da je do jutra izgrebla vrata tako da im je skinula i boju i gornji sloj furnira ili što se već lijepi na površinu vrata.
Drugi put je, jedne ljetne večeri, završila čak izvan kuće. To je bilo zadnje što sam vidjela prije nego što sam zaspala. Goran je ponosno rekao da je ne može slušat i da ju je "bacio" van. Kad sam se nekih pola sata kasnije probudila, Cher je bila u sobi.
"Ništa ne pitaj," kratko je prokomentirao Goran.
🐾 Želite još priča o našoj osebujnoj tornjakici? Knjigu "To nije pas, to je Cher!" možete naručiti izravno na LINKU. Unesite dašak njezine čarolije u svoj dom!
Elegantne noge i prvi pokušaji penjanja na krevet
No, Cher je stasala. Iako joj je do pune težine trebalo gotovo tri godine, visinu je dobila brzo. Visinu i elegantne, duge noge. Čim je shvatila da može, počela se sama penjati na krevet. Na njenu nesreću, još je bila tako nevješta da bi nas pri tom penjanju probudila, pa bismo je vratili na pod. Tamo je, uostalom, bio njezin krevet koji joj se - istini za volju, nikad nije sviđao.
Cher je brzo naučila kako se lagano popeti i na naš krevet – sasvim lagano i nečujno, da nas ne probudi. Kako je uspijevala toliko kila tako nježno smjestiti između nas, to ne znam. Nekako je uspijevala.
To je bilo kratko.
Lekcija je brzo naučena
Naime, brzo je naučila kako se lagano popeti, sasvim lagano i nečujno, da nas ne probudi. Kako je uspijevala toliko kila tako nježno smjestiti između nas, to ne znam. Nekako je uspijevala.
Vrhunac se dogodio hladnije jesenske noći. Cher se, po običaju, ušuljala u potpunoj tišini i nije nas probudila. Smjestila se tik do Gorana, a noge koje su u međuvremenu postale izrazito snažne prislonila je na Goranova leđa. I protegnula se.
U polusnu sam samo čula tup udarac i prigušeno negodovanje s poda. Goran je završio na tepihu. Srećom, krevet je bio nizak, pa su stradali samo njegov ponos i snovi o autoritetu. Cher nije ni trepnula; samo je duboko uzdahnula, konačno udobno smještena preko cijele njegove strane kreveta.
Zaključak: Zabrane kod tornjaka vrijede samo ako ih oni smatraju smislenima
Ta nas je noć naučila onome što svaki vlasnik ove pasmine prije ili kasnije spozna. Tornjak će uvijek, baš uvijek, napraviti baš onako kako se njemu čini ispravnim. Kod njih klasične zabrane jednostavno ne važe – osim, naravno, ako ih oni sami ne smatraju potpuno smislenima. A dijeljenje kreveta s čoporom? To je za Cher bilo jedino logično pravilo.
Zanima Vas što nam je Cher još "skuhala"?
Ako ste se prepoznali u ovim "tornjačkim mukama" ili jednostavno želite doznati više o našem životu s genijalnom, tvrdoglavom ljepoticom Cher, sve njezine avanture skupila sam na jedno mjesto.
➡️ [KLIKNITE OVDJE I NARUČITE KNJIGU „TO NIJE PAS, TO JE CHER!“]
i osigurajte si dozu smijeha i ljubavi prema psima!
