Naslovna fotografija: Goran Zaborac
Vežite se, polijećemo...
...otkrivamo baštinu, upoznajemo kulturu, istražujemo prirodne ljepote i donosimo mrvicu inženjerstva...
Sredinom lipnja počinje cvatnja biljke koja je obilježila kamen, krš, Dalmaciju i Primorje. Biljke čiji miris nastojimo sačuvati u uljima i mirisnim jastučićima. Biljka plavkasto-ljubičastog cvijeta koji se vitko, poput klasa, izdiže iz grma duguljastih zelenkastih listića.
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Naravno, radi se o lavandi. Lavanda miris duguje kemijskim spojevima u cvjetovima i listovima, njih preko 200 od kojih su najvažniji linalil-acetat i linalol, ali o tome ćemo više reći u nekom drugom tekstu.
Taj će nježno-opojni miris osim nas ljudi, privući razne kukce, pčele, bumbare i leptire. Među šarolikim posjetiocima koji će se opijati mirisom i slastiti nektarom njezinih cvjetova pažnju će posebno privući jedan rijedak, ali lijep gost, leptir srednje veličine i žutih krila. To je obični žućak, jedan od najduovječnijih dnevnih leptira koji može poživjeti i godinu dana.
Raspon krila ovog leptira može doseći do šest centimetara. Mužjacima su krila jarko žuta, a ženkama blijedozelena ili bijela. Oba spola imaju po jednu malu, narančastu točku u sredini svakog krila. Donja strana krila kod oba je spola zelenkasta, što im služi za kamuflažu.
Šiljati vrhovi njihovih krila podjećaju na oblik lista.
Njegov životni put počeo je prije otrpilike dva mjeseca kad je ženka polegla jaja na naličja listova krkavine. Kako je krkavina prilično rasprostranjena biljka, tako ćemo običnog žućka naći u Primorju, Gorskom kotaru i drugim krajevima Hrvatske i Mediterana. Ženka leptira u Primorju će potražiti kamenjarsku ili vazdazelenu krkavinu, a u vlažnijim krajevima običnu krkavinu.
Iz jajašca će se za otprilike desetak dana razviti gusjenice. Zanimljivo je da je lišće krkavine jedina hrana koju gusjenice običnog žućka jedu. Dok su još malene, progrist će samo rupice na listovima. Kasnije, kad odrastu, sredit će i cijele listove. Odrasla gusjenica je tamnozelene ili plavkasto-zelene boje što joj pomaže da se stopi s lišćem krkavine. Duga je do 3 centimetra. Tijelo joj je prekriveno crnim točkicama i finim bijelim dlačicama.
Možda će nekome izgledati odbojno, ali njezin put tek je započeo.
Otprilike mjesec dana nakon što se izlegla iz jajašca počinje čudesan preobražaj, jedan od najčudnijih preobražaja u prirodi koji uvijek iznova izazivaju divljenje. Mala će gusjenica najprije isplesti svileni jastučić na prikladnom mjestu na listu. Za njega će se zakačiti sražnjim dijelom tijela. Zatim će oko svoga tijela isplesti tanku, ali snažnu svilenu nit kojom će se dodatno privezati za list kako s njega ne bi pala.
U tom će položaju mirovati otprilike jedan cijeli dan.
Sada se događa prvi dio čarolije. Umjesto da dobije novu kožu gusjenice, ispod stare kože formira se kukuljica. Gusjenica se migolji dok stara koža ne pukne i ne sklizne s nje, ostavljajući na listu gotovu kukuljicu. Zanimljivo, kukuljica bojom i oblikom podjeća na mladi list krkovine. Ta je kamuflaža štiti od predatora.
U ovom stanju gusjenica-leptir provest će između sedam i četrnaest dana. Ovisno o temperaturi. Pred kraj ove faze kukuljica postaje gotovo prozirna, te se kroz nju može nazrijeti boja krila. Kod mužjaka su ona žuta, a kod ženki blijedozelena ili gotovo bijela.
Sada počinje drugi dio čarolije. Leptir počinje "pumpati" svoje tijelo zrakom i tekućinom. Pritisak uzrokuje da kukuljica pukne na točno određenom mjestu – obično kod glave i prsa. Leptir prvo izvuče noge i ticala, a zatim se snažno odgurne kako bi izvukao cijelo tijelo. U ovom trenutku izgleda čudno, krila su mu mala, zgužvana i vlažna. Mora se hitno objesiti za granu ili ostatak kukuljice kako bi pogurao krvnu tekućinu u krila. Tek će mu tada krila poprimiti krajni oblik.
No, prije prvog leta još ih mora osušiti. Iako je izlazak iz kukuljice bio brz, sušenje krila može potrajati satima. Za to vrijeme leptir ne smije pokušati poletjeti jer bi trajno oštetio krila što bi za to krhko biće značilo sigurnu smrt.
Tek kad se krila potpuno osuše i očvrsnu, leptir je spreman za svoj prvi let. Budući je dugo gladovao u kukuljici, najprije će potražiti hranu. Kao gusjenica jeo je lišće, ali sad ima profinjeniji ukus. Potražit će nektar, koji neki nazivaju i hranom bogova.
Mora se priznati da je zadivljujuć put od jajašca do predivnog leptira. Netko je može smatrati i metaforičkim poučkom puta koji ljudi trebaju proći tijekom života. U svakom slučaju, nadam se da ćete odsada na gusjenice gledati s manje gađenja, a puno više divljenja
Pogledaj i ovo
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Moglo bi te zanimati
Povijesni inženjering: Kako su voda, vjetar i para pokretali ljudsku civilizaciju
Toyota Prius: Kako radi legendarni hibrid
Vrila Gacke: Ugroženi prirodni dragulj Like
Kako nastaju munje: Od gnjeva bogova do znanstvenih objašnjenja
Iskonska arhitektura neba: Spektakularne munje iznad Vinodola uhvaćene u objektivu
Audi Quattro: Kako je kultna auto ikona zauvijek promijenila reli i cestovnu vožnju
Tajne vodenica: Genijalni inženjering vinodolskih mlinara
Ford Model T: Legendarni automobil koji je motorizirao svijet
Mazda MX-5 Miata: Povijesni inženjering iza kultnog retro roadstera
