Iako zvuči kao narodni izraz za prijevaru, sakupljanje magle (engl. fog harvesting) stvarna je, prastara i u modernoj inačici iznimno učinkovita ekološka tehnologija.
Što je sakupljanje magle i kako točno funkcionira?
Ideja koja stoji iza ove tehnologije je sakupljanje mikroskopskih kapljica vode i to na način da se hvataju u posebne mrežaste konstrukcije. Te se konstrukcije postavljaju okomito na smjer vjetra i u pravilu su fiksirane, odnosno ne mogu se okretati kako vjetar puše.
Postoji nekoliko razloga za to. Jedan je jednostavnost konstrukcije, te nastojanje da čitav sustav skupljanja vode bude pasivan, odnosno da za svoj rad ne treba struju niti neki drugi oblik energije. Osim toga, budući da se konstrukcije postavljaju na mjestima gdje udari vjetra dosežu i olujne vrijednosti, ona mora biti čvrsta. Fiksna konstrukcija čvršća je i otpornija na vjetar od pomične.
Kako bi bila učinkovita, prije same izgradnje, meteorolozi provode mjerenja smjera i brzine kroz duži vremenski period. Na taj način pruža se dovoljno podataka da se odabere položaj i smjer koji će biti najučinkovitiji.
Kada magla, nošena vjetrom, prođe kroz gustu mrežu, sitne se kapljice spajaju u veće i pod utjecajem gravitacije klize prema žlijebu. Kroz žlijeb otječu u spremnik gdje se sakuplja voda.
Od znanstvenih mjerenja na Zavižanu do preživljavanja u pustinji Atacama
Svrha sakupljača magle na Zavižanu je isključivo znanstvena. Budući da magla u sebi nosi čestice nošene vjetrom iz udaljenih industrijskih zona, Zavižan je važna postaja za mjerenje prekograničnog onečišćenja zraka1. Dimenzije mrežice su otprilike 1 m kvadratni što je dovoljno da se sakupi vode u maloj menzuri za znanstvena mjerenja.
Dijagram sakupljača magle
Autor: By Liu277339840 – Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=150228751
Nasuprot Zavižanu, postoje i veliki sustavi sakupljača magle koji služe za opskrbu vodom stanovnika pustinjskih područja poput pustinje Atacama u Čileu.
Camanchaca: Magla koja omogućuje život i proizvodnju piva
Pustinja Atacama jedno je od najsuših mjesta na Zemlji. Kiša ovdje ponekad godinama ne pada. Stoga ova tehnologija koja skuplja gustu maglu koja dolazi s Pacifika – lokalno zvana camanchaca – omogućuje život tamo gdje bi inače bio nemoguć.
No, tamošnji sustavi neusporedivo su veći od ovog na Zavižanu.
Atacama Desert Cnetre tamo je postavila goleme zidove mreža od po 40 do 50 m². Oni su spojeni u sustave koji skupljaju vodu. Na taj način moguće je sakupiti dovoljno ove tekućine o kojoj ovisi sav život na Zemlji dovoljno za čitava naselja, za uzgoj povrća, pa čak i za proizvodnju lokalnog piva.
Pivo iz pustinje Atacama zove se Atrapaniebla (što u doslovnom prijevodu sa španjolskog znači upravo “Sakupljač magle”). Proizvode ga braća Miguel i Marco Carcuro u Čileu, a pivo je steklo svjetsku slavu jer se za njegovu proizvodnju koristi isključivo čista voda prikupljena iz guste pustinjske magle camanchaca. Prema riječima stručnjaka, zbog specifičnih minerala iz oblaka ovo pivo ima jedinstvenu teksturu i svježinu. Tako je, ironično, “prodavanje magle” u Čileu postalo vrhunski i održivi ekološki biznis.
Povijest tehnologije: Od glinenih vrčeva Inka do modernih mreža
Iako se ova tehnologija možda čini modernom ili čak suvremenom, ideja je zapravo jako stara. Štoviše, potječe od Inka koji su uočili da se na listovima drveća kondenziraju kapljice vode. Ispod stabala postavljali su velike glinene vrčeve u koje bi kapala čista voda. Taj je “trik” omogućio preživljavanje u najsušim zonama Južne Amerike.
Slične prirodne metode koristila su i plemena na Kanarskim otocima te u afričkoj pustinji Namib.
Revolucija profesora Espinoze i globalni utjecaj UNESCO-va patenta
Moderna era sakupljanja magle započinje 1950-ih godina u Čileu. Čileanski profesor fizike Carlos Espinoza2 konstruirao je prve najlonske mrežaste ploče s ciljem da zaustavi širenje pustinje i pomogne lokalnoj poljoprivredi. Svoj je izum patentirao 1963. godine3, a kasnije je prava prepustio UNESCO-u kako bi se ova jednostavna i jeftina tehnologija mogla slobodno koristiti u siromašnim i sušnim krajevima diljem svijeta – od Nepala do Afrike.
Danas sakupljači magle izgledaju poput velikih napetih odbojkaških mreža. Prema tome sposobne su izvući tisuće litara vode bez ijednog potrošenog kilovata struje.
Stoga, kad sljedeći put čujete da netko prodaje maglu, nemojte odmah pomisliti na najgore. Sjetite sa da o sakupljenoj magli ovisi život u sušnim krajevima naše jedine Zemlje.
Naslovna fotografija: Sakupljači magle na Alto Patache
Autor: Pontificia Universidad Católica de Chile, CC BY-SA 2.0 https://creativecommons.org/licenses/by-sa/2.0, via Wikimedia Commons
url: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c8/Atrapanieblas_en_Alto_Patache.jpg
Pogledaj i ovo
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Moglo bi te zanimati
Što su tunere i kako je tradicionalni tunolov hranio Bakarski zaljev?
Dubrovačka karaka: Povijest i inženjerstvo moćnog jedrenjaka
Leptir prugasto jedarce: Graciozni letač koji skriva nevjerojatnu obranu
Mali Div – prostraniji, urbaniji i svestraniji od glavnog konkurenta
Schlosserov dom na Risnjaku: Povijest i sudbina planinarskog doma
Pogled na drevnu gradinu u Driveniku
Bribirski navlački: Tradicionalna vunena obuća
Obični žućak i nema tako običan život
Dug samo 3,05 metara postao je legenda koju obožavamo i danas
