Nakon što je zimska skijaška groznica, potaknuta pričama o norveškim mornarima i inženjerskom geniju Ivana Rožmana, trajno zarazila Mrkopalj i Sunger, bilo je samo pitanje vremena kada će se taj val proširiti ostatkom Gorskog kotara. U ovom, drugom nastavku naše trilogije o zaboravljenim goranskim letačima, selimo se nekoliko kilometara sjevernije, na obronke Skradskog vrha.
Povijest skijaške skakaonice u Skradu priča je o velikim snovima, još jednom legendarnom skandinavskom imenu, ali i o borbi koju su goranski sportaši morali voditi protiv nepredvidljivog protivnika: ćudljive planinske klime.
Hansenov inženjerski potpis na Sevskim Njivama
Godine 1935., u jeku opće skijaške euforije, skradski sportski entuzijasti odlučili su da njihovo mjesto, smješteno podno moćnog Skradskog vrha, zaslužuje vlastiti skakački hram. Kako ništa ne bi prepustili slučaju, u pomoć su pozvali još jedno legendarno skandinavsko ime – Norvežanina T. T. Hansena. Hansen, koji je u to vrijeme boravio u Hrvatskoj kao skijaški instruktor i stručnjak za nordijske discipline, osobno je trasirao i vodio izgradnju skakaonice na lokaciji Sevske Njive.
Inženjerski gledano, Hansen je odradio vrhunski posao. Skakaonica je imala sjajan prirodni profil, zaštićen od jakih udara vjetra, i projektirana je za skokove preko 30 metara.
Kad priroda uzme karte u svoje ruke
No, sudbina je te prve godine odlučila testirati goransko strpljenje. Zima 1935. donijela je sve osim onog najvažnijeg: snijega. Pomno pripremljeno drveno zaletište ostalo je golo, a Hansenova skakaonica morala je pričekati iduću zimu 1936./1937. kako bi na njoj konačno poletjeli prvi natjecatelji.
Skakaonica na Sevskim Njivama preživjela je turbulentne godine Drugog svjetskog rata i dočekala svoju renesansu u ranim pedesetim godinama. Postala je poprište lokalnih prvenstava na kojima su snage odmjeravali najbolji skakači iz Delnica, Mrkoplja i Skrada. Ta sportska priča svoj je vrhunac i konačni završetak doživjela u zimu 1954. godine.
Labuđi pijev i rekord Josipa Šporera koji nitko nije premašio
Na natjecanju koje će se pokazati kao posljednje na ovoj lokaciji, na zaletište je stao legendarni delnički skakač Josip Šporer Pepi (čovjek čije ime zlatnim slovima stoji upisano u povijesti goranskog sporta). Šporer se u savršenom stilu odrazio s Hansenova stola, preletio Sevske Njive i doskočio na 31,5 metar. Bio je to novi rekord skakaonice, ali i naznaka kraja.
Nakon te 1954. godine, interesi su se promijenili, financije su presušile, a ćudljiva planinska klima sa sve toplijim zimama učinila je održavanje preskupim. Skakaonica pod Skradskim vrhom je napuštena i do danas uglavnom zaboravljena. Danas, tek rijetki planinari koji skrenu s utabanih staza prema Sevskim Njivama mogu u reljefu terena prepoznati neprirodnu, pravilnu strminu. To je sve što je ostalo od skakaonice i njenog tvorca, Norvežanina Hansena.
U idućem, trećem i posljednjem nastavku, vodimo vas u samo srce goranskog skijanja – u Delnice. Otkrijte dramatičnu priču o skakaonici na Vučniku koja je pukla pod težinom rekorda te o kultnom Japlenškom vrhu, remek-djelu s kojeg se doskakalo ravno na – nogometni teren.
Ako ti je ova priča bila zanimljiva, prijavi se na naš besplatni tjedni newsletter!
Foto: Goran Zaborac
Pogledaj i ovo
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Moglo bi te zanimati
Mali Div – prostraniji, urbaniji i svestraniji od glavnog konkurenta
Schlosserov dom na Risnjaku: Povijest i sudbina planinarskog doma
Pogled na drevnu gradinu u Driveniku
Bribirski navlački: Tradicionalna vunena obuća
Obični žućak i nema tako običan život
Dug samo 3,05 metara postao je legenda koju obožavamo i danas
Glisiranje ili udobna plovidba – oblik trupa određuje performanse brodice
Nit’ je jela, nit’ je smrča – uskliknuo je 1875. Josip Pančić kad ju je konačno ugledao
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 2. dio
