Tekst: Mirta Mataija
Fotografije: Goran Zaborac
Razarači Lika i Triglav u napadu austrijske flote na luku Drač
U dva sata u noći, 29. prosinca 1915. iz luke u Boki Kotorskoj isplovila je mala, ali brza flota predvođena lakom krstaricom Helgoland prema albanskoj luci Drač. Osim lake krstarice u sastavu je bilo pet razarača: Lika, Triglav, Czepel, Tatra i Balaton, najbolje jedinice svoje vrste u svijetu. Cilj je bio uništiti talijanske razarače koji su primijećeni u toj luci.
Međutim, kad su uplovili u luku, tamo nisu zatekli talijanske razarače. Oni su dračku luku napustili večer ranije i krenuli prema talijanskoj obali. Austrijski razarači potopili su jedan teretni parobrod i nekoliko jedrenjaka. Nakon toga brzo su napustili zaljev kako bi izbjegli pogotke topovskih baterija koje su branile luku. No tada je na mirnoj pučini odjeknula eksplozija: razarač Lika naletio je na minu i nestao s površine mora. Uskoro je odjeknula još jedna eksplozija. Nastradao je još jedan razarač, ovog puta Triglav. Za razliku od Like, Triglav je bio oštećen, ali nije potonuo, pa ga je Czepel teglio.
Bio je to vrhunac događaja koji je pokrenut 26. travnja kada je u tajnosti potpisan Londonski ugovor.
Njime su saveznici obećali Italiji velike teritorije na istočnoj obali Jadrana ako pristupe njihovoj strani. Među ostalim, obećali su joj Istru, velik dio Dalmacije i brojne otoke na Jadranu. To su područja koja su danas u Hrvatskoj, a tada su bila dio Austro-Ugarske.
Ne čekajući dugo, Italija je 23. svibnja 1915. Austro-Ugarskoj objavila rat. Time se položaj na moru iz temelja promijenio. Austro-Ugarska je, naime, odjednom morala zaštititi svoje more i dugačku obalu. Jer, osim što je talijanska flota bila jača i veća od flote austro-ugarske, talijanske su luke sada mogle primiti i savezničke brodove – iz Francuske i Velike Britanije. Kako bi popravila svoj položaj, Austro-Ugarska je odmah počela s napadima na savezniče brodove. Jedan od tih napada bio je napad na luku Drač za koji smo vidjeli da je skupo stajao Austro-Ugarsku. Izgubili su dva razarača. Ti su razarači izgrađeni u brodogradilištu Kraljevica.
Ovo je priča o tom brodogradilištu.
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Brodogradilište u kojem je stvarana jaka flota Austro-Ugarske
Dok s vidikovca uz Frankopansku tvrđavu u Kraljevici gledamo ograđeni dio mora i obale na kojoj malo brodogradilište ima koncesiju, teško je zamisliti da je baš tu, baš na tom mjestu ukazom cara Karla VI otvoreno prvo brodogradilište u Austro-Ugarskoj. Nakon arsenala u Trstu, otvoren je arsenal i u Kraljevici. Međutim, Karlo VI je shvatio da arsenal, u kojem se odvijao remont ratnih brodova i njihovo opremanje topovima i drugim naoružanjem, nije dovoljan, već da – ako želi imati flotu, mora imati brodogradilište. Karlo VI bio je prvi vladar koji je shvatio važnost pomorstva za daljnji razvoj trgovine, a time i carstva, te je poduzeo konkretne mjere za stvaranje i ratne, ali i trgovačke flote. Tako je njegovim ukazom 1729. osnovano prvo brodogradilište na istočnoj obali Jadrana. Lokacija nije bila slučajna. Budući se sam car Karlo VI nije previše razumio u brodogradnju, u pomoć je pozvao Edmonda Halleya, kraljevskog astronoma u Velikoj Britaniji, matematičara i fizičara. Dao mu je zadatak da izvidi i odabere najbolje mjesto za novo brodogradilište. Sir Edmond je odabrao Kraljevicu1. Da, to je onaj astronom po kojem se naziva poznati komet. Dobio je ime Halleyev komet jer je upravo on proučavanjem i uspoređivanjem prastarih zapisa o pojavama kometa shvatio da se tu radi o jednom te istom nebeskom tijelu koje ima zatvorenu, eliptičnu putanju tako da pored Zemlje prolazi otprilike svakih 76 godina. Da je sir Edmond Halley dobro odabrao lokaciju za brodogradilište potvrđuje činjenica kako se, otkad je osnovano 1729. prvo brodogradilište, kroz sve ove godine na istom mjestu odvija brodograđevna djelatnost. Čak i nakon sloma brodogradilišta u modernoj Hrvatskoj, koncesiju je zatražila i dobila firma koja je do tada bila kooperant te je nastavila s brodogradnjom.
No, vratimo se mi na brodogradilište.
Kroz duge godine dok se austrijska flota stvarala, kao i kod svakog velikog pothvata, bilo je uspona i padova. Prvi brodovi koji su trebali označiti začetak flote, bile su fregate Aurora i Stella mattutina. Njihova priča počela je u trenutku kad je carica Marija Terezija, kćer Karla VI, odlučila da Austrija mora izgraditi flotu kojom će braniti svoje trgovačke brodove od gusara. To je značilo prekid prakse da se alžirskim gusarima plaća danak kako bi propuštali jedrenjake koji su plovili pod carskom zastavom.
Prvobitna ideja da se naoružaju trgovački brodovi odbačena je. Isto tako odbačena je ideja da se izgrade i naoružaju četiri galije. Zapravo, u tim počecima više je argumenata bilo protiv stvaranja flote, nego za njezinu izgradnju. Smatralo se da trgovački jedrenjaci plove na razne strane svijeta, u različito doba godine i dana, te da ih je nemoguće sve štititi. Naime, da bi ih se moglo uspješno braniti, oni bi morali ploviti u eskadri od 50-ak njih – u istom smjeru u isto vrijeme, a to nije bilo moguće dogovoriti. Zato se dugo oklijevalo i premišljalo, vagalo i analiziralo koje rješenje bi bilo najbolje.
Kocka je bačena – gradit će se Aurora i Stella Mattutina
Konačno, kako to i mora biti, carica Marija Terezija odlučila je presjeći i donijela carsku odluku. 28. rujna 1766. donosi zaključak da se hitno krene u izgradnju i opremanje dviju fregata2. Svaka fregata bit će opremljena s po 30 topova. Materijal za njihovu izgradnju naći će se u šumama u zaleđu Rijeke i Bakra. Željezo će se osigurati iz Štajerske, a u Monarhiji također postoji sirovinska osnova za proizvodnju jedara i užarije.
Istim zaključkom carica naređuje da se u Kraljevici uredi arsenal u kojem bi se izgradile rečene fregate, ali i kasnije jedinice za potrebe ratne mornarice. Bio je to velik pothvat. Prvo je trebalo, pored postojećeg izgraditi još jedan navoz, kako bi se paralelno mogle graditi obje fregate. Osim toga, trebalo je obnoviti kaštele – Stari i Novi gdje će se smjestiti majstori, ali i ono što bismo danas nazvali projektantskim uredima.
Zatim, trebalo je dovesti majstore – danas bismo ih nazvali inženjerima brodogradnje, pa nekoga tko će opremiti brod naoružanjem, zatim naći odakle će se i kako dopremiti drvna građa za trup fregata. Dakle, velik je posao stajao između ideje i porinuća borbenih pomorskih jedinica. Njime je upravljala Tršćanska intendanca. To je bio ured Bečkog dvorskog trgovačkog vijeća osnovan 1754. u Trstu radi upravljanja Austrijskim primorjem, područjem koje je obuhvaćalo Akvileju, Trst, Rijeku, Bakar, Kraljevicu, Senj i Pag. Intendanca je stoga bila zadužena za razvoj pomorstva i brodogradnje i predstavljala je vezu između brodogradilišta i dvora u Beču.
Pročitaj i ovo
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 2. dio
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
- https://tehnika.lzmk.hr/brodogradiliste-kraljevica/ ↩︎
- I. Karaman: Kraljevica – ratna luka i arsenal Habsburške monarhije u osamnaestom stoljeću. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 11(1978) 1 ↩︎
Još iz iste kategorije
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
“Čudiš se i diviš, možda vidiš nešto strašno” – park šuma Golubinjak
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 2. dio
Brodogradilište u Kraljevici 1. dio – Aurora i Stella Matutina
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola – rušenje Kaštela (4. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (3. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (2. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (1. dio)
Bubanj, muzika – složno udaraj!
Što povezuje Ljudevita Gaja i ovo primorsko mjesto?
Najduža rijeka koja izvire i uvire u Hrvatskoj
Dvorac, staklana i Selekcijska stanica za krumpir obilježili su ovo goransko mjesto
Nekadašnji grad kovača i rudara danas traži novu šansu za život
Ovo primorsko mjesto čuva stari božićni običaj
Od 1989. i stranci mogu na ovaj otok, ali se moraju držati jednog pravila
Kraj, gdje je romantika divlja, niema; gdje ćemo se diviti, pa prirodu bilo i strahom promatrati
Otok koji je admiral Persano smatrao Gibraltarom Jadrana i nikad ga nije osvojio
Najviše naselje u Hrvatskoj
