Tekst: Mirta Mataija
Fotografije: Goran Zaborac
Već danima razmišljam kako početi tekst o Bribiru. Točnije o Bribirskom kaštelu od kojeg je ostala samo kula Turan. S jedne strane imam podatke o velikašima koji su vladali Bribirom i čitavim Vinodolom, s druge divljenje koje je u knjizi Hrvatsko Primorje opisao Dragutin Hirc. Konačno, imam i pogled koji se otvara dok se uspinjem prema crkvi sv. Petra i Pavla i prolazim grobljem pored ostataka kamenih spomenika, odloženih uz rub, na kojima su natpisi odavno izlizani, izčezli, izblijedjeli od silne kiše, vjetrai vremena. Ti kameni, nijemi svjedoci trajanja, ovdje u Vinodolu.
Sa svakim korakom otvara se pogled na dva tornja, dvije najviše građevine koje su obilježile život i društvene prilike: zvonik od crkve i kula Turan, jedini preostali dio nekadašnjeg kaštela koji je opasavao grad tijekom dugih nesigurnih vremena.
Počet ću, onda onako kako je počeo Dragutin Hirc davne 1891. godine:
Znaš li za najkrasniji kraj hrvatskoga Primorja?
Oj divni, čarni to je Vinodol, gdje su gradovi od davna cvali, gdje je u davnosti stupao Rimljanin i tu blago brao. Vinodol naliči sada veliku razlupanu zrcalu, nu pojedini su mu komadi važni, prevažni. Ima pod njima mnogo vječna praha, a u žarama vječna pepela. Ti se komadi dadu sastaviti u cjelinu, a tada? Tada gledaš u tom zrcalu davnu i dičnu prošlost Vinodola. Na kamenitim vrhovima podigoše se gradovi, sada pusti i mrtvi, nu sa svakoga kamena, sa svakoga listića svjetloga im bršljana čitaš slavnu i davnu im prošlost.
Slavan si mi Vinodole ! Ti si koljevka umjetnika, crkvenih dostojanstvenika, pjesnika, književnika i državnika!1
...i odmah ću probati sastaviti komadić ogledala, razgrnuti pepeo u žarama i doći do slike davne i dične prošlosti VInodola, komadić koji se tiče Bribira. Međutim, ne želim samo sastaviti zrcalo kojim ćemo gledati u prošlost, nego si dati i truda da vidimo kako bi Vinodol mogao izgledati kad bismo vratili dug koji nosimo prema precima koji su ga učinili ne samo slavnim, nego i najkrasnijim dijelom hrvatskog Primorja.
Naseljen od davnina
Stari povjesničari - koji su se njime bavili - drže da je Bribir vrlo staro mjesto. Emil Laszowski navodi historika Bela koji "hoće da je Bribir stari rimski grad Assessia, grad u Japodiji, gdje je stolovao prokonsul.2" Na kojeg se historika Bela poziva Laszowski? Vjerojatno na talijanskog povjesničara Giacoma Filipea Bellia (Jacopo Belli) iz 17. stoljeća. Stariji autori često su ga citirali kada su pokušavali locirati antička naselja, među njima i Assessiju. Danas je dokazano da Assessija sigurno nije nalazila na području današnjeg Bribira. Arheološki nalazi, naime, nedvojbeno su je smjestili na područje današnjeg Benkovca.
Ipak, Bribir je jako star. Ne govori uzalud Hirc o Rimljanima koji su ovuda kročili. Na brdašcu na kojem se danas nalazi crkvica sv. Jurja u prapovijesno vrijeme nalazilo se gradinsko naselje. Vrh 255 metara visokog brda zapravo je prapovijesni nasip. To ukazuje na mogućnost da su vrh brda koristili prapovijesni stanovnici - vjerojatno Liburni - kao utvrđeno naselje ili stražarnicu zbog izvrsnog pregleda nad cijelom Vinodolskom dolinom i kanalom.
Postani pretplatnik, čitaj bez reklama i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Taj je gradinski nasip u rimsko doba vjerojatno služio kao promatračnica čija je svrha bila zaštita ceste koja je prolazila Vinodolom i spajala današnju Rijeku i Senj.
Kako bilo, vrijeme je zamelo tragove i ostavilo ih tek dovoljno da probude znatiželju i razbuktaju maštu.
Dolaze Frankopani, piše se Vinodolski zakonik
Bribir je staro hrvatsko mjesto koje se već početkom 13. stoljeća spominje u onodobnim državnim ispravama. Andrija, sin kralja Bele III koji je Frankopanima izručio Modrušku županiju, 1223. istoj obitelji, točnije Gvidu Frankopanu daruje Vinodolsku županiju u kojoj se veličinom isticao Bribir. Time su do tada slobodni seljaci postali kmetovi. Kako bi zadržali dio svojih povlastica i ograničili eventualnu samovolju feudalnih vladara, već 1288. sastavljen je čuveni Vinodolski zakon koji je popisao stare običaje. Bribir su pritom zastupali arcipop Dragoslav, pop Bogdan, satnik Zlonomer i Juraj Gradenić3.
Upravo zbog tog zakona, vjeruje se da je život kmetova u Vinodolu bio kudikamo lakši nego u ostalim područjima Evrope, a ako ne lakši, onda barem predvidljiv. Barem do trenutka dok su se knezovi držali odredaba zakona.
Vinodolski zakon, pisan glagoljicom, jedan je od najstarijih pravnih dokumenata na svijetu. Od pravnih dokumenata na slavenskim jezicima starija je jedino Ruska pravda (Russkaja pravda) iz 1016, sastavljena na poticaj kneza Jaroslava Mudrog.
Iznevjereno obećanje - sporna odluka Nikole IV Frankopana
Mimo ovog zakonika, knez Nikola IV Frankopan 1428. potvrdio je Pavlinima čiji se samostan nalazio u Crikvenici pravo ubiranja trgovine od Jesenove do Črnina i pritom odredio da to i Bribirci plaćaju4. Područje "od Jesenove do Črnina" obuhvaćalo je ključne morske luke i obalni pojas kojem je Bribir prirodno gravitirao. To je današnje područje Selca i Crikvenice. Pravo ubiranja trgovine koje je Nikola dao Pavlinima značilo je da svaki trgovac koji je prolazio tim putem ili iskrcavao robu na obali, porez je morao platiti pavlinskom samostanu sv. Marije.
Ovom odredbom knez je izjednačio Bribirce sa stranim trgovcima. Svaki put kad bi Bribirac htio prodati svoje vino, sol ili drvo na obali, morao je dio zarade dati redovnicima. Bribirci su je doživjeli kao kršenje svojih starih prava zajamčenih Vinodolskim zakonom. To je dovelo do stalnih napetosti između Pavlina i Bribiraca koji su sudskim sporovima pokušavali dokazati da im je knez nepravedno oduzeo drevna prava zajamčena Vinodolskim zakonom. Tko zna jesu li i kada u tome uspjeli?
Zanimljivo je da je od odredbe bila izuzeta jedino bribirska vlastela.
U drugom dijelu vidjet ćemo kako je Bribir nakratko izmaknuo iz ruku Frankopana i došao u posjed kralja Matije Korvina, da bi se ubrzo vratio Frankopanima.
Kula Turan podsjetnik je na slavno doba Vinodola - 2. dio
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
- Dragutin Hirc, Hrvatsko Primorje, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1993., pretisak iz 1891. ↩︎
- Emil Laszowski, Omladina, 1922. https://laszowski.com/wp-content/uploads/2024/03/14.1.8.-Bribir-vinodolski.pdf ↩︎
- Emil Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Matica Hrvatska, Zagreb, 1921. ↩︎
- ibid. ↩︎
Još iz iste kategorije
Snježnik: Uspon preko Grebena i tužna priča o najljepšem domu
Povijesni inženjering: Kako su voda, vjetar i para pokretali ljudsku civilizaciju
Kako nastaju munje: Od gnjeva bogova do znanstvenih objašnjenja
Tajne vodenica: Genijalni inženjering vinodolskih mlinara
Fliš: Tko uništava vinodolske ceste?
Jazavac (Meles meles): Arhitekt divljine koji stoljećima gradi obiteljske utvrde
Agava: Botanički nomad s meksičkim genima
Matić poljana (Gorski kotar): Predivna priroda i legendarna povijest
Gorski ljiljan: cvijet koji je Prometeju ukrao plamen
Što su tunere i kako je tradicionalni tunolov hranio Bakarski zaljev?
Leptir prugasto jedarce: Graciozni letač koji skriva nevjerojatnu obranu
Schlosserov dom na Risnjaku: Povijest i sudbina planinarskog doma
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 2. dio
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
“Čudiš se i diviš, možda vidiš nešto strašno” – park šuma Golubinjak
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 2. dio
Brodogradilište u Kraljevici 1. dio – Aurora i Stella Matutina
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola – rušenje Kaštela (4. dio)
