Dok se polako, jer drugačije ne možemo, vozimo čabarskim krajem i prolazimo kroz Gerovo i ulazimo u Mali Lug, na samom raskršću, u centru mjesta ugledat ćemo pet metara visoki drveni kip, skulpturu lokalnog junaka, ovdje poznatog kao Petar Klepac. Na ramenu nosi veliku drvenu gredu od kakve je, prema predaji sagradio svoju kuću donijevši gredu prethodno sa Svete Gore. Taj je pothvat upamćen kao neoborivi dokaz njegove nadljudske snage.
Za pojasom Petar Klepac ima malo zvonce. Tko uspije pozvoniti tim zvonom, od legendarnog će junaka dobiti dio njegove snage, dobrote i hrabrosti.
Skulpturu je izradio umjetnik iz Gerova Marijan Leš, to znamo. No, tko je bio taj junak, tko je bio Petar Klepac? U kojem vremenu je živio i čime je zaslužio da sjećanje na njega nadživi čak i same dokaze o njegovu postojanju?
Petar Klepac: Od zaboravljenih vijesti do nacionalnog mita
Iako se danas smatra lokalnim hrvatskim, a u najboljem slučaju goranskim junakom, njegova priča počinje u Sloveniji, točnije u Osilnici. Prvi zapis o Petru Klepcu objavljen je, naime polovicom 19. stoljeća u Kmetijskim in rokodelavskim novicama koje su izlazile u Ljubljani1. U toj se priči spominje kako je Petar Klepac negdje kraj Kraljevog vrha pobijedio najmoćnijeg neprijateljskog junaka te tako zaštitio samog kralja od Turaka, kako je narod često nazivao sve istočne osvajače, pa tako i Mongole. O kojem se kralju radi i o kojoj bitci, u prvom članku ne piše.
Štoviše, autor smatra da to treba istražiti kako u dokumentima, tako i među lokalnim stanovništvom koje zasigurno ovaj događaj čuva u kolektivnom pamćenju. U drugim se nastavcima nagađa da se radilo o Beli IV koji je tuda bježao pred Mongolima sve do Grobničkog polja na kojem se odigrala odlučujuća bitka.
Prema autoru članka Petar Klepac rođen je u Osilnici koja se nalazi na slovenskoj obali Kupe i prema tome pripada Slovencima, makar se Kraljev vrh koji je, navodno, dobio ime po tome što se kralj, bježeći pred Turcima iz Pešte prema Primorju, sklonio na njega. Tu ga je od neprijatelja spasio slovenski junak. Razne su varijante te priče, razna nagađanja, pa je prema nekima Petar Klepac ratovao čak i s Tatarima na istoku Hrvatske. Svima je, međutim, zajedničko da je Petar Klepac živio davno prije njihovog vremena, otprilike sredinom 13. stoljeća.
Pa zašto je onda morao čekati čitavih šest stoljeća da se ispriča njegova priča?
Buđenje naroda: Petar Klepac i Veli Jože kao štit od ugnjetavanja
Da bismo to razumjeli, moramo se vratiti na kraj 18. stoljeća kada je Francuska revolucija označila kraj jedne i početak nove ere u evropskoj povijesti. Naime, do revolucije je legitimitet vlasti proizlazio iz boga i krvne linije. Francuska revolucija nepovratno ruši takvo shvaćanje i uvodi ideju da suverenitet pripada naciji, odnosno narodu. Ali tko je uopće taj narod? Koji su interesi oko kojih se može ujediniti, naročito u uvjetima stvaranja kapitalizma u kojem sve dotadašnje klase zamjenjuju samo dvije: vlasnici sredstava za proizvodnju i radnici.
Da bi prevladali tu proturječnost i stvorili nešto što je nekom narodu zajedničko, intelektualci i umjetnici u prvoj polovici 19. stoljeća počinju istraživati narodnu povijest, mitove, bajke i narodni jezik. Za to su potrebni nacionalni junaci. Slovenci će svoga pronaći u Petru Klepcu, a Hrvati u Velom Joži.
No, dok je Petar Klepac nastao u narodu pa su ga pisci naknadno oblikovali, Velog Jožu je stvorio Vladimir Nazor s izravnim ciljem nacionalne i političke mobilizacije masa. Zajedničko im je, ipak to da su oba posjedovala nadprirodnu snagu koju su koristili u borbi za svoj narod, protiv neprijatelja, protiv ugnjetača i feudalaca.
Snaga koja ne izvire iz titule, već iz čistoće srca
Kako je Petar Klepac uopće dobio snagu? Predaja kaže da je Petar Klepac bio nezakoniti sin siromašne majke, slabašan i kao takav pogodna meta za lokalne zlostavljače. Drugi pastiri su ga maltretirali, rugali mu se, a vjerojatno su ga i tukli. Prema jednoj verziji priče snagu je dobio od vola kojem je pomogao u borbi protiv drugog vola.
Prema drugoj, snagu su mu podarile vile koje je zaštitio od sunca. Treća verzija kaže da je mali Petar Klepac, očajan zbog maltretiranja kojem je bio izložen i siromaštva u kojem je živio, svakodnevno odlazio na Svetu goru i tamo od Majke Božje tražio da mu podari snagu. Ova mu je konačno, zbog čistoće njegova srca, molitve i uslišila podarivši mu čudesnu moć.
Koja god od ovih verzija bila bliža istini, makar se s odmakom od još nekoliko stoljeća niti jedna ne čini mogućom, bitna poruka priče o Petru Klepcu jest ta da se moć ne stiče rođenjem i ne nasljeđuje društvenim statusom, već se ona zaslužuje moralnom čistoćom. To je bila poruka koju su slovenski i hrvatski preporoditelji htjeli prenijeti svojim narodima: priroda i pravda na njihovoj su strani dok se bore protiv njemačkih ili mađarskih vlastelina koji svoju su snagu, pak, crpili iz oružja, titula i ugnjetavanja. Ova je priča trebala uliti nadu potlačenim narodima da se povijesna nepravda može ispraviti i prevladati.
Junak Kupske doline koji ne poznaje granice
Unatoč ambicioznom početku, pokušaj slovenskih umjetnika, intelektualaca i novinara iz 19. stoljeća da Petra Klepca pretvore u središte nacionalne mobilizacije na kraju je doživio neuspjeh. Umjesto da postane državni simbol s jasnim nacionalnim predznakom, Klepac je u kolektivnoj svijesti ostao ono što je u svojoj biti oduvijek i bio: autentični, lokalni heroj Kupske doline.
Njegov najveći povijesni i kulturni trijumf ne leži u obrani granica od vanjskog neprijatelja, već u činjenici da ga danas kao svoga, s jednakim ponosom i privrženošću, prihvaćaju ljudi s obje strane rijeke Kupe. U vremenima kada državne politike i moderni nacionalizmi crtaju stroge međe na kartama, lik Petra Klepca nadrastao je podjele između Hrvatske i Slovenije i postao neraskidiva spona zajedničkog, prekograničnog identiteta doline Čabranke i gornjeg toka Kupe, dokazujući da potreba ljudi za pravdom, dobrotom i snagom ne poznaje putovnice, nacije ni granične prijelaze.
Naslovna fotografija: Croq, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
Pogledaj i ovo
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Moglo bi te zanimati
Komiža i gajeta falkuša: povijest ribarstva na otoku Visu
Igračke kojima smo se veselili kad bismo ih “našli” ispod bora
Kraj, gdje je romantika divlja, niema; gdje ćemo se diviti, pa prirodu bilo i strahom promatrati
Viška bitka i povijest otoka Visa: Gibraltar Jadrana
Najviše naselje u Hrvatskoj
Mehanički satovi: Spoj riječke povijesti, precizne mehanike i umjetnost
Jezero koje je progutalo jedno čitavo naselje, polje na kojem se uzgajao grah i dio ceste
Vražji prolaz – fragmenti dana 1. dio
Sklad – put do zvjezdane prašine
Mjerenje vremena i pomorstvo: Kako je kronometar spasio oceansku plovidbu
- Marko Smole, Dolina zgornje Kolpe in Čabranke v starih časopisih, Ogranak Matice hrvatske u Čabru, Plešce, 2025. ↩︎
