Video i fotografije: Goran Zaborac
Grupa izviđača odlučno je koračala cesticom uzbrdo. Zaustavili su se točno kod putokaza koji je putnike usmjeravao prema Sv. Mikuli i Jargovu. Skupili su se i nagnuli glave nad papir na kojem su bile napisane upute. Jedan je momčić iskoračio iz grupe i prišao čovjeku koji se baš tada, protiv svakog očekivanja našao ondje:
“Oprostite, znate li možda gdje je ovdje crkvica…”
Još nije niti izgovorio pitanje do kraja, a grupa ga je odlučno povukla natrag.
Pretplati se i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
“Ne smijemo nikoga pitati! To je protiv pravila. Pogledaj, ovdje piše…”
Na papiru je bila rukom nacrtana ruta na kojoj su bile označene neke značajne točke. Kapelica, pisalo je kod križanja dvaju puteva. Odmah pored, malo naprijed i desno od kapelice pored križića pisalo je “prvi cilj”. Dečki su se zagledali na sve strane, a zatim hrabro krenuli putem kroz šumarak i ubrzo nestali među grajom. Netom iza njih na istom su mjestu stale izviđačice….
Kamenom nadsvođeni izvor vode u Jargovu.
Kod kapelice skrenite lijevo
Ovo je stvarna zgoda koja se zbila ima tome već dosta godina. Prije mobitela, prije GPS-a, prije Google karata, dok su još izviđači učili kako se orijentirati pomoću mahovine, sunca, sata i improviziranih karata na kojima su označeni tek neki istaknuti objekt u okolišu.
Crkvica sv. Barbare iz 1745. godine
Kapelica koja je na toj davnoj karti predstavljala prvi orijentir, na istom mjestu stoji i dan danas; na cesti koja se iznad Selca odvaja od magistrale, kako bi zaokružila i povezala većinu zaselaka Bribira i sam Grad Bribir, te se opet u Novom Vinodolskom spustila na Jadransku magistralu. Kapelica je sagrađena na vrhu uspona, baš na raskršću na kojem se skreće za Jargovo i sv. Mikulu ili nastavlja ravno prema Kosavinu i Bribiru. Kao nekad, tako i danas, putnicima koji ovuda prolaze pješice ili biciklom – ne električnom – baš ovdje nalaze mjesto za odmor i okrjepu nakon dugačkog i varljivog uspona.
Ako produži cestom naprijed, odmah nakon nekih dvadesetak metara, s lijeve strane putnik će ugledati malenu crkvicu. Baš onu koju su tražili izviđači. To je crkvica svete Barbare, izgrađena davne 1745. godine, dakle pred gotovo 300 godina. Čudesno je kako i dalje stoji i usmjerava ljude.
1855 godine bila je kolera u Bribiru
Pronaći baštinu u vlastitom dvorištu
Ono što je blisko, što je blizu, što viđamo svaki dan često smatramo običnim, nevažnim. Nedostojnim pažnje. Nedovoljno vrijednim da zastanemo i pogledamo što je to zapravo, kakva poruka poslana iz davnih vremena od ljudi koji su nekad živjeli, nekad koračali istim ovim stazama, nekad obrađivali istu ovu zemlju – danas zapuštenu, od predaka o čijim životima možemo samo nagađati. Vrijednim ćemo smatrati tek ono na finoj udaljenosti, ne predaleko da bi nam bilo strano, ali niti ono svakodnevno.
Izvor nadsvođen 1920 godine
Umijeće je pronaći baštinu u svom vlastitom dvorištu. Okrenuti se oko sebe, pogledati radoznalim očima, poput djeteta koje tek upoznaje svijet. Pročitati natpise. Poput ovog iznad raspela na cesti za Podugrinac iz kojeg saznajemo da je “1855 u Bribiru bila kolera.” Događaj zacijelo traumatičan za tadašnju zajednicu. Toliko mučan da je zabilježen ne u knjigama, nego u kamenu iznad raspela.
Prema izvoru i perilu
Kad se prođe zadnja kuća u Podugrincu i krene utabanom stazom kroz šumarak, nakon otprilike pet minuta hoda stiže se do nečeg predivnog. Stiže se, naime, do izvora nadsvođenog klesanim kamenom. Na luku iznad vode piše godina 1920. Iz izvora kroz uski kanalić voda otječe i puni kameno perilo. Koliko je blizina vode bila važna u vrijeme prije vodovoda i tekuće vode koja dolazi do svake kuće, može se vidjeti iz same gradnje. To nije hrpa kamena poslagana jedan na drugi, to je brižljivo uređen izvor, sa nekoliko kamenih stuba kojima se može zakoračiti unutra pri nižem vodostaju i zahvatiti dragocjenu tekućinu kalačem ili kablom. To je poruka iz prošlosti koja priča o težnji za ljepotom, ne samo za preživljavanjem, nego za rastom. Za usavršavanjem, za majstorstvom. Kad bismo imali prilike pitati pretke zašto, vjerujem da bi s puno ponosa odgovorili: zato što smo mogli.
Vodovod Jargovo vjerojatno iz 1920
Još jedno, veće perilo nalazi se u Jargovu. I tamo se nalazi izvor, a preko ceste je špina iznad koje piše “Vodovod Jargovo”! Jargovo, ne Bribir, nego Jargovo. Točna godina kad je špina postavljena, ne može se iščitati jer je napuklina u kamenu sanirana betonom, te je jedna znamenka izgubljena. Vidi se samo 19×0. Za pretpostaviti je da je znamenka koja nedostaje jedinica ili još vjerojatnije dvojka, te je špina postavljena 1920, iste godine kad je nadsvođen izvor u Podugrincu. Nažalost, danas iz špine više ne teče voda. Perilo je napušteno, te tako dijeli sudbinu i ostalih 25 perila u Vinodolu. Tko hoće, tko cijeni, koga zanima što su nam preci ostavili da čuvamo, može u Turističkoj zajednici preuzeti kartu, te pronaći i sakupiti svih 25 pečata. Po jedan pečat za svako perilo. Kako čujem, za svakog donosioca pečata osiguran je mali poklon. Veći poklon je, naravno, to što je zastao, osvrnuo se, osluhnuo i čuo glasove koji Vinodolom lebde od davnina, neprekidno i pronose glas: zato što možemo.
Pogledaj video Nešto zanimljivo tu u blizini… i pretplati se na naš YouTube kanal.
Još iz iste kategorije
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
“Čudiš se i diviš, možda vidiš nešto strašno” – park šuma Golubinjak
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 2. dio
Brodogradilište u Kraljevici 1. dio – Aurora i Stella Matutina
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola – rušenje Kaštela (4. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (3. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (2. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (1. dio)
Bubanj, muzika – složno udaraj!
Što povezuje Ljudevita Gaja i ovo primorsko mjesto?
Najduža rijeka koja izvire i uvire u Hrvatskoj
Dvorac, staklana i Selekcijska stanica za krumpir obilježili su ovo goransko mjesto
Nekadašnji grad kovača i rudara danas traži novu šansu za život
Ovo primorsko mjesto čuva stari božićni običaj
Od 1989. i stranci mogu na ovaj otok, ali se moraju držati jednog pravila
Kraj, gdje je romantika divlja, niema; gdje ćemo se diviti, pa prirodu bilo i strahom promatrati
Otok koji je admiral Persano smatrao Gibraltarom Jadrana i nikad ga nije osvojio
Najviše naselje u Hrvatskoj
Satovi II – Spoj znanosti, precizne mehanike i umjetnosti
Pogledaj i ove objave
Put u planine: Risnjak – Snježnik 4. dio: Snježnik
Sjedila sam tako na vrhu u onoj istoj crvenoj majici u kojoj sam ujutro krenula, a Cher mi se u međuvremenu pridružila i baš kao pravi najbolji prijatelj još jednom tog dana prevladala svoje strahove i popela se za mnom…
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
O oružju kojim bi se potopio suparnički brod, a da se pritom ne ugrozi svoj, sigurno su stoljećima razmišljali i snivali mornari, izumitelji i inženjeri. Međutim, nitko u tim razmišljanjima…
Najbolji automobil svih vremena – prema ocjeni njemačkog časopisa Auto Motor und Sport
U njima su se vozili predsjednici, premijeri, estradne zvijezde i obični smrtnici, postala je omiljeno vozilo hitne pomoći i hitnih službi u Francuskoj pa je to još jedna u nizu…
Humanitarna projekcija dokumentarnog filma Dom za zauvijek za riječki azil
U organizaciji produkcijske kuće V1 Travel Corner i Festivala Opatija 25. svibnja 2026. u 18: 00 sati u Centru Gervais bit će održana humanitarna projekcija dokumentarnog filma „Dom za zauvijek“…
Na snimanju filma Dom za zauvijek
Snimanje je bilo s jedne strane užitak, a s druge prilično naporno jer smo morali pratiti ritam volonterki koji uopće nije lagan.
