Tekst: Mirta Mataija
Fotografije: Goran Zaborac
Sunce je visilo tek nekoliko centimetara nad Učkom. Nebo se žarilo i presijavalo u crvenim i ljubičastim tonovima, a na moru vrhovi valića zlatili su se, bljeskali i svjetlucali.
Dok smo žurili da uhvatimo zadnji trenutak svjetla i neprekidno mjerkali koliko je još ostalo centimetara na nebu izmešu Sunca i mora, jedan je prolaznik zastao pored table ispred zida koji smo htjeli slikati. Nestrpljivo sam ga u mislima požurivala da se makne kako bi Goran mogao fotografirati ono što smo naumili. Bio je to monumentalan zid čiji je prastari kamen bio tako gladak i sjajan da je na svojoj površini odražavao nebesko rumenilo.
Postani pretplatnik i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Srećom za nas, nekoliko šturih riječi na limenoj tabli i jadan ostatak gotovo urušenog zida nije bio dovoljan da zadrži pažnju prolaznika dulje od nekoliko trenutaka. Nedovoljno da zagolica maštu i probudi radoznalost kao što je to bio slučaj s povjesničarima početkom 20. stoljeća koji su za ovo mjesto pisali da je zagonetno (Gjuro Szabo), te su nagađali i pokušavali iz oskudnih ostataka otkriti njegovo porijeklo.
Jer taj zid, to nije bio bilo kakav zid, bio je to zadnji ostatak nekadašnjeg utvrđenog grada Lopara, kako se čini starijeg od Novog Vinodolskog, od crkvice svetog Martina na istoimenom otočiću nedaleko od obale, starijem od Frankopana i od sjećanja Novljana.
Ostatak zidine utvrde Lopar
Kada je nastao i kome je služio Lopar?
Na korak od mora, dodirujući šetnjicu, ostao je djelić zagonetnog grada Lopara. “Na koncu mi je spomenuti zagonetnu ruševinu sa zagonetnim imenom Lopar kod Novoga.1” piše Gjuro Szabo u djelu Gorski kotar i Vinodol.
Njezin tlocrt je bio peterokutan, s tri izdužene stranice i dvije kraće, koje su, poput krovića zatvarale utvrdu sa sjevera, sijekući se pod oštrim kutem. Istraživanja unutrašnjosti utvrde ustanovila su da je unutarnji zid dijelio utvrdu na dva dijela: veći, četverokutni i manji, trokutasti2. Čitava je utvrda bila još opasana zidom debelim otprilike metar.
Ostatak zidine utvrde Lopar
Na pročelju okrenutom prema moru nalazile su se priljubljene uz kutove utvrde dvije kule. Kako navodi Emilij Laszowski, unutarnje mjere bile su im 3,4×4,9 metara, a po rupama na njihovom zidu zaključuje da su imale dva do tri niska kata3.
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Iako je prihvaćeno da se radi o staroj građevini, nastaloj u antičko doba, njezino je porijeklo ipak donekle tajanstveno. Pisci i istraživači s početka 20. stoljeća pretpostavljali su da se radi o rimskom naselju Ad Turres (dr. J. Brunšmid), odnosno o utvrdi Lopsica koju spominje već Ptolomej i smješta pored Senja. I jedna i druga tvrdnja su do danas opovrgnute. Ad Turres se nalazio na mjestu današnje Crikvenice, a Lopsica na području sv. Jurja.
Drugi istraživači smatrali su da je podignut kasnije, odnosno da su ga podigli Frankopani4. Iako su ga Frankopani zasigurno koristili kao luku, škver, spremište ili stražarnicu i ova je pretpostavka do danas odbačena i zadržana je ona o antičkom porijeklu građevine.
Pogled od Lopara prema moru
“Iz kojega je vremena ova građevina? Ima znakova, koji upućuju na to, da je to rimska građevina, nu opet se drugi tomu protive. Vjerovatnije se čini, da je to sredovječna frankapanska građevina, podignuta u pomorske svrhe, ali zadaća njena nije jasna. Pomišljalo se na škver, nu to je slabo vjerovatno. lli je samo stražarnica ili stovarište robe? Možda će se u kasnije vrijeme to moći odrediti.5“
Zanimljivo je i da u srednjevjekovnim zapisima nema spomena o Loparu. Kao da je ispario iz kolektivne pažnje. A kako bi jedna utvrda, k tome još podignuta na mjestu neprekidnih sukoba između Mletaka, Turaka i Uskoka, odnosno Austrougarske monarhije, kako bi mogla samo tako ispariti?
“Čudo je doista, da se ime toga grada ma ni jednom ne spominie u sredovječnim spomenicima.6“
Zapravo postoji jedan zapis. Taj se odnosi na njegovo uništenje.
Fatalna 1598. godina i još veća nesreća – turizam
“Spomenici zabilježiše tri veće nesreće, koje su u tadanjem ratnom vremenu Novi zadesile. Na 27. augusta 1527. navališe iznenada Turci na Novi, popališe ga i popljačkaše, a biskup jedva živ utječe u Vrbnik na Krku. Ništa bolji niesu u to doba bili od Turaka Mlečani, prisvajajući si izključivo gospodstvo nad jadranskim morem. Njihov admiral Ivan Benbo (Ivan Bembo), goneći g. 1598. Senjske uskoke, navali na Novi i popljaćka ga. Kažu, da je tom zgodom porušen grad Lopar kod Novoga.7”
Pogled na otočić sv. Martin ispred utvrde Lopar
Međutim, ni vojska, ni more, niti vremenske prilike nisu naudile Loparu onako kako su mu sudbinu zapečatile prilike i događanja s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
U to je doba, naime, u Novom Vinodolskom došlo do razvoja turizma. Stanovnici koji su do tada ovisili uglavnom o poljoprivredi zahvaljujući plodnom polju koje se pruža prema Bribiru, počeli su se okretati lakšem načinu zarade – turizmu.
Prvi hotel u Novom Vinodolskom otvoren je 1894. Bio je to hotel Lišanj u istoimenoj uvali, sjeverozapadno od utvrde Lopar. Imao je 8 soba. Kad su ga vlasnici, Ladislav i Marija Potočnjak prodali 1905, nadograđen je na 24 sobe. Međutim, godine 1923. dobio je današnji izgled prema zamisli arhitekta Ignacija Fischera. Tom je prilikom hotel nadograđen na 60 soba, a grade se i vile uzduž obale između hotela i nekadašnjeg utvrđenog grada Lopara.
Građevni materijal tadašnji poduzetnici nalaze upravo u kamenu pradavne građevine. Melju kamen kako bi ga ugradili u hotel i vile. Tu devastaciju zaustavlja upravo Gjuro Szabo svojim autoritetom glavnog konzervatora8. Neke se stvari, izgleda, ne mijenjaju tijekom vremena.
Pogledaj video “Lopar – tajanstvena utvrda pored mora” i pretplati se na naš YouTube kanal.
- Gjuro Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji https://archive.org/details/sredovjecni_gradovi_u_hrvatskoj_i_slavoniji_1920-gjuro_szabo ↩︎
- Andrej Janeš, Nove spoznaje o utvrdi Lopar u Novom Vinodolskom https://hrcak.srce.hr/file/216977 ↩︎
- Emilij Laszowski, Gorski kotar i Vinodol https://archive.org/details/gorski_kotar_i_vinodol_1923-emilij_laszowski/page/n147/mode/2up ↩︎
- Ibid 1 ↩︎
- ibid 1 ↩︎
- ibid 3 ↩︎
- Radoslav Lopašić, Hrvatski Urbari https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QafRxfFFdAnCR0Q7JNPDIA3d6VyL8ltpLf3iotncTbsrvXicBPc5GzzR5cdqX6Gimie7wG0c_yCwevZcGf41Q8l9PsVNXaGfdVjDid6Scpg1uxFzTFAtRiVHAMFm0O74MNZWdJAcjDezK25pqod0Hj1WA0ut6ZE4iXtmbi_8YGOyBicRB766vwozFrGOTdkci8cDrpZFRssrnYLA7J4YuRtdbc5zEJ_nYtULb9-n5mTPqgZxIZ7hPopXHpaBnlvdgprCgvWr ↩︎
- ibid 2 ↩︎
Još iz iste kategorije
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
“Čudiš se i diviš, možda vidiš nešto strašno” – park šuma Golubinjak
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 2. dio
Brodogradilište u Kraljevici 1. dio – Aurora i Stella Matutina
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola – rušenje Kaštela (4. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (3. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (2. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (1. dio)
Bubanj, muzika – složno udaraj!
Što povezuje Ljudevita Gaja i ovo primorsko mjesto?
Najduža rijeka koja izvire i uvire u Hrvatskoj
Dvorac, staklana i Selekcijska stanica za krumpir obilježili su ovo goransko mjesto
Nekadašnji grad kovača i rudara danas traži novu šansu za život
Ovo primorsko mjesto čuva stari božićni običaj
Od 1989. i stranci mogu na ovaj otok, ali se moraju držati jednog pravila
Kraj, gdje je romantika divlja, niema; gdje ćemo se diviti, pa prirodu bilo i strahom promatrati
Otok koji je admiral Persano smatrao Gibraltarom Jadrana i nikad ga nije osvojio
Najviše naselje u Hrvatskoj
