Tekst: Mirta Mataija
Fotografije: Goran Zaborac
Na strmim liticama
Svaka je pećina za se skoro vrh, na koji se težko uspeti, jer silne stiene osovce padaju, nu kad si se uzpeo, pregledavaš ih na daleko nazrievaš strašne razpukline, špilje i jamurine: gledaš orijaške jele i smreke, te napokon zuriš izmučen od čuda u grobnoj tišini, koja u ovom kraju vlada1.
Postani pretplatnik, čitaj bez oglasa i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Dok sam stajala na vrhu stijene visoke dobrih 40-ak metara, a meni se činilo beskonačno visoke, vjerojatno sam dijelila taj osjećaj koji je opisao Dragutin Hirc u kultnoj knjizi Gorski kotar. Sve uokolo, što se moglo vidjeti bili su vrhovi izbijeljenih stijena između vitke crnogorice toliko izmiješani i stopljeni kao da su zajedno izrasli iz zemlje.
Brojni izletnici i u naše vrijeme vjerojatno posjećuju Golubinjak iz istih onih motiva koji su i slavnog prirodoslovca doveli ovamo.
Hoćeš li, da se čudiš i diviš, da možda vidiš što je strašno, velebno, divlje, a ti se potrudi do drugoga čudovišta lokvarske okolice, do njezinih dolomita2.
Pa iako su danas u Golubinjaku uređene brojne staze, ipak se ono velebno i divlje nije se moglo ukrotiti. Stijene i spilje, kamene stube, smreke izrasle na okomitim liticama, te prevaljena, natrula debla koja preprečuju put, sve je to i danas ovdje, jednako strašno i baš zbog toga zadivljujuće.
Čak i Lokvarci s jednakim ponosom i oduševljenjem pričaju o Golubinjaku i danas kao što su to oduvijek činili. ...pak i sam Lokvarac do njih te upućuje i njihovo ime s nekim ponosom izgovara...3
Golubinjak je pod od zaštitom od 1961. godine
Do Golubinjaka iz centra Lokava vodi cesta koja je zapravo stara trasa Lujzijane. Budući je dio te dionice potopljen 1954. zbog gradnje Lovarskog jezera, to je ovaj dio ostao izvan nove rute. Sada, prolazeći ispod nove ceste, vodi do Golubinjaka. Obrubljena je drvoredom stoljetnih stabala kestena.
Do Golubinjaka se može doći i silaskom s nove trase Lujzijane. Kojim god putem da se ide, dođe se do masivnih stupova koji podupiru vijadukt na autoputu Rijeka-Zagreb. Kad se prolazi vijaduktom iz Rijeke prema Zagrebu, s desne strane, vide se vrhovi silnih tamnozelenih smreka nalik na namreškano more što se penje prema cesti, dostižući njezinu visinu i spremno da je proguta kad mu se pruži prilika.
Iako nad njim prolazi autoput, na neki tajanstven način u Golubinjaku se i dalje može doživjeti ona ista grobna tišina koja je očarala Hirca prije gotovo 150 godina. Upijaju li to stabla nepotrebnu buku ili je odbijaju vapnenačke stijene, ne znam. Možda mahovina pruža mekan tepih zvučnim valovima, te ih umiruje, uspavljuje i utišava.
Od 1961. godine Rješenjem Zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu, ovo je područje pod zaštitom kao park-šuma. Zaštita se odnosi na šumsku zajednicu smreke, jele i bukve, specifične oblike u kraškim stijenama, poput amfiteatra od stijena koje su i kod Hirca i kod mene i kod tolikih drugih ljudi izazvale strahopoštovanje, te na speleološke objekte, Golubinju i Ledenu spilju.
Ledena spilja čuva svježinu čak i za najtoplijih dana
Uređena staza, označena putokazima, penje se prema ulazu u Ledenu spilju. Odmah od ulaza, tlo se dosta strmo spušta, te pri silasku treba biti oprezan. Brzo se dođe do prve dvorane iz koje se, kad se podigne glava, vidi ulaz nalik na dva oka. Stoljetne smreke nadvile su se nada nj i čini se da ne rastu u visinu, nego horizontalno kako bi sakrile ulaz od neželjenih pogleda i sačuvale svježinu spilje.
U spilji se, naime, može zadržati snijeg i led tijekom čitave godine. Pa i kad nema snijega, temperatura je unutra niska. Stoga je posebno ugodno boraviti u njoj tijekom ljetnih dana kad temperature dosegnu vrijednosti oko 30°C, a Sunce odagna sjene i izbriše hlad. Međutim, i u ljetno doba, a naročito u ostalo vrijeme godine, pri spuštanju u spilju treba biti oprezan jer je staza uvijek prekrivena lišćem, vlažna i skliska.
Dva naziva - isti opis
Na web stranicama nailazimo na prolaz koji se opisuje kao "prolaz širok 4 metra čiji kameni zidovi dosežu visinu do osam metara, a debeli su čak pet metara4". Ovaj se prolaz naziva Paklena vrata.
S druge strane, kod Dragutina Hirca nailazimo na opis "vrata 4 m široka, 8 m visoka, a zidovi 5 m debeli"5. Dragutin Hirc prolaz naziva Lokvarskim vratima.
U Golubinjaku postoji samo jedan ovakav objekt, pa moram zaključiti da je u nekom trenutku prolaz promijenio ime iz Lokvarska vrata - koji mi je draži - u Paklena vrata. Hirc ih dalje opisuje:
Na vratima osoviše se dolomitni kukovi, a po njima jele, smreke, lieske i jarebika. Iza vrata pukla je opet duboka kotlina 40 m široka, opasana visokim stienama6.
Da li zbog duboke kotline ili zbog jačeg dojma kojim se nastoji privući izletnike ili pak zbog nečeg trećeg, za prolaz se uvriježilo ime Paklena vrata.
U Golubinjoj spilji Hirc je zatekao sovu
Na relativno malom prostoru, površine otprilike 50 hektara nalazi se još jedna spilja - Golubinja spilja. Ime je dobila po divljim golubovima, odnosno golubovima pećinarima koji su je do nedavno u velikom broju nastanjivali. Divlji golubovi ili golubovi pećinari preci su svih domaćih vrsta golubova.
Ova je spilja do 60 metara široka, a 20 metara visoka. Pred njom leže odrušeni silni balvani, obrasli debelom mahovinom, tajnocvietnim papratnjačama, zapleteni šikarom, grmljem, zakrčeni trulim smrekama, da se težkom mukom probiješ7.
Golubinju spilju i danas nastanjuju golubovi pećinari. Općenito oni se nastanjuju na morskim liticama, u dubokim klisurama i jamama. U Gorskom kotaru češći je golub grivnjaš. U odnosu na gradskog goluba, golubovi grivnjaši su krupniji i deblji. Na bočnim stranama vrata imaju bijele mrlje obrubljene zelenim i ljubičastim perjem. Imaju svijetložute oči i kljun koji je pri dnu crvenkast, a na vrhu žut.
S dolaskom većeg broja turista i izletnika, stanovnici Golubinje spilje prorijedili su se. Dragutinu Hircu tako je, umjesto goluba, nad glavom prhnula jedna poveća sova koju je, prema vlastitom priznanju, u njezinom staništu uznemirio.
A mi, izletnici i istraživači, moramo isto tako znati da ulaskom u Golubinjak, ulazimo u dom divljih životinja i slobodnih ptica, u stanište crnogorice i prastarih dolomitnih stijena. Zato bi bilo dobro da budemo pažljivi i ne ostavljamo u njemu drugi trag osim otiska duše.
Pogledaj galeriju fotografija Golubinjaka
Na snimanju filma Dom za zauvijek
Kroz Golubinjak – galerija fotografija
Pročitaj i ovo
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
- Dragutin Hirc, Gorski kotar, 1898., Tiskara Rijeka, pretisak iz 1993. ↩︎
- ibid. ↩︎
- ibid. ↩︎
- https://underdreamskies.com/2021/09/24/park-suma-golubinjak-staza-koja-prolazi-pored-svih-ljepota-ove-atrakcije-gorskog-kotara/ ↩︎
- ibid. 1 ↩︎
- ibid. ↩︎
- ibid. ↩︎

























