Tekst: Mirta Mataija
Fotografije: Sanja Janeš Korenjak, Dragan Malnar, Zoran Majnarić i Goran Zaborac
Središnji trg u Čabru. Vikend. Ispred krčme Franje Vrusa i trgovine prekomorskom robom uobičajen metež. Nasuprot krčme, fotografski atelje Ivana Svečnjaka sa staklenim stropom koji bi se svake zime urušio, a Ivan bi ga svakog proljeća popravljao. Između drvara i šumara koji posjećuju krčmu i trgovinu, ističe se jedan samouki slikar, radnik u Turkovoj pilani koji oslikava dna velikih bačvi prizorima iz seoskog života. Na jednoj vidimo žetvu, na drugoj berbu grožđa. Dalje se nižu sajmovi, seoske zabave, crkvene svečanosti i svadbe1.
Mali Vilim Svečnjak ne odvaja se od samoukog slikara. O tome će kasnije reći: Slikao je tako sjajno da sam ja stajao zarobljen čarolijom njegovog umijeća. Moji su me vršnjaci zvali u igru, ali ja se nisam odazivao. Fasciniran neodoljivom i sugestivnom ljepotom prizora, koji su nastajali pred mojim očima iz kista ovog pučkog majstora, nisam se satima micao od njega2.
Teško je zamisliti gungulu i gužvu čabarskog subotnjeg prijepodneva s početka 20. stoljeća dok stojimo na praznim ulicama. Kroz cijelo ovo vrijeme cestom je prošetao jedan pas i prošlo jedno dijete na romobilu. Ne električnom, nego pravom.
Pokušavajući dokučiti koliko je ljudi uopće ovdje živi, Goran i ja gledali smo dimnjake na obližnjim zgradama. Iz većine nije izlazio dim. Stanovi su napušteni, kuće zatvorene. Grad, poput tolikih u Hrvatskoj, vodi grčevitu borbu za opstanak. Grad Čabar ima veliku površinu i obuhvaća naselja poput Gerova, Tršća, Prezida, Parga, Plešci i čitav niz manjih zaseoka i naselja. To područje prema popisu stanovništva iz 2021. broji 3226 stanovnika. Za usporedbu 1991. ovdje je živjelo 5169 stanovnika, 1961. 6720, a 1931 čak 7595 stanovnika. Još je gore ako se pogledaju brojke za samo naselje Čabar u kojem je 1981. živjelo 628 stanovnika, 1991. 597, a 2021. njih tek 3253.
Pogled na Čabar
Foto: Dragan Malnar
Čabar prema svjedočanstvu Belsazara Hacqueta
Jedan od najstarijih opisa Čabra ostavio nam je Belsazar Hacquet u knjizi Oryctographia carniolica, a prenio Dragutin Hirc u svome kultnom djelu Gorski kotar4. Oryctographia carniolica objavljena je 1778, dakle tristo godina prije nego što je, na primjer rođena prva beba iz epruvete ili održana prva novogodišnja utrka u Varaždinu. Belsazar Hacquet, liječnik i kirurg francuskog porijekla živio je i radio u rudarskom mjestu Idriji u doba prosvjetiteljstva. Proučavao je krajeve Kranjske, Istre i okolnih zemalja. Tako se našao u Čabru koji je u to vrijeme bio mjesto rudara i kovača. Kuće koje je ovdje zatekao bile su redom drvene kolibe.
U ono doba obstojahu ondje rudokopi; u Čabru našao je Hacquet kuću upravitelja i nekoliko kuća u kojima stanovahu kovači. K ovom rudokopu spadahu i nekoja sela, koja pripadoše poslie smrti Petra Zrinskoga kr. komori. Radilo se na račun dvora, a rudokopi nosile su na godinu 1400 forinti5.
Klasne razlike postojale su i bile jasno vidljive u vrijeme o kojem svjedoči Hacquet. Tako je, na primjer upravitelj rudarskog ureda u Čabru imao plaću od 400 forinti, besplatan stan i drva, dok su lugari za plaću dobivali jedva 30 forinti. Još su u gorem položaju bili kovači koji su radili za nadnicu. Svaki je kovač k tome imao po četiri pomoćnika i 18-20 šegrta. Stanovali su u vlastitim drvenim kolibama.
Stari je Čabar nestao i ustupio mjesto novom
Čabar – centar
Foto: Sanja Janeš Korenjak
U vrijeme kad je Dragutin Hirc osobno boravio u Čabru, starog je mjesta nestalo. Drvene kolibe zamijenile su visoke i elegantne zidane kuće koje i danas krase centar mjesta.
Staroga je Čabra danas nestalo, mjesto rudarskih koliba, vidimo tu liepe zidanice, gledamo i veliki grad plemića Ghyczya, sastojeći se od jedno- i dvospratnih kuća sa perivojem i umjetnim gojilištem pastrva. U desnom prikrajku grada uzdiže se starodavna kula, vele, da je ostanak lovačkoga dvorca, što ga ovdje imao ban Petar Zrinjski. Usred trga uzdiže se ogromna lipa, koja je mjerila g. 1882. u obujamu 4 metra i 25 centimetara i najomašnija je u Gorskom kotaru6.
Izolirano mjesto skrivene ljepote
Lipe danas više nema. Srušena je prije desetak godina zbog poskoka koji se znao sunčati u njenoj krošnji predstavljajući opasnost za djecu koja su tuda prolazila na putu do škole.
U odnosu na doba kad je Hirc obišao Čabar, ostala je ista cestovna izoliranost. Do Čabra vode dvije ceste. Prva iz Crnog Luga, preko Gerova, Tršća i Parga, te u novije vrijeme probijena takozvana Kupska magistrala, iz Broda na Kupi kroz Zamost, Plešce i Mandle. Obje su ceste zavojite i na njima prijeti opasnost od odrona i od divljači. Pritom prva savladava velike visinske razlike jer se najprije penje iz Gerova (570mnm) do Tršća (824mnm) u nekoliko oštrih serpentina, a onda se s Parga (840mnm) gotovo obrušava u Čabar (523mnm). Zato se u Čabar ne dolazi slučajno i ne dolazi usput.
Foto Goran Zaborac
No to ne znači da u Čabar ne treba doći jer će se ovdje pronaći mir i trag starine, očuvan i zamrznut, pa će se čak i na praznom trgu lako zamisliti samoukog slikara koji oslikava dna velikih bačava.
Nakon što se prođu zadnje kuće u gradu, što su se sve nanizale na desnoj obali rijeke, planinarskim putem, poslije nekih pet do deset minuta hoda dolazi se do izvora Čabranke. Čabranka ima više većih i manjih izvora, neki spominju tri, neki čak 17. Ono što mi je sigurno poznato jest da se neki nalaze u Hrvatskoj, a drugi u Sloveniji. Čabranka je, tako, prava transnacionalna rječica koja istovremeno i povezuje i dijeli dvije države. Dijeli ih jer čitavim tokom određuje državnu granicu, a povezuje zato što u sebi spaja i nosi vode i jedne i druge zemlje.
Voda silnom snagom prodire iz raspuklih stijena planine Obrh koja zatvara Kupsku dolinu. Pjeni se i vrije, pjeni i vrije dok se obrušava niz ogromne stijene obrasle mahovinom i zaštićene vječnom sjenom. Sve se tako rušeći zaglušujuće huči dok se djelomično ne smiri u jarku u kojem formira tok. Nekada je rijeka pokretala kovačke radione, mlinove i pile, ali od toga je danas ostala samo predaja, vodenica u Zamostu i kovačka radiona u Čabru. Uređeni kao muzeji. Odmah na početku toka Čabranke, nekada je stajao restoran i ribogojilište pastrve nekadašnjeg velikog i snažnog, a kasnije privatiziranog i propalog poduzeća Goranprodukt. U današnje vrijeme služi kao kuća za odmor.
Što je bilo s malim Vilimom Svečnjakom?
U njegovom životu ima više nego dovoljno materijala za posebni tekst, a ovdje ću samo naznačiti neke važnije trenutke u njegovom životu.
Čabar – centar
Foto: Zoran Majnarić
Savladavajući sve nevolje – siromaštvo, glad i dva rata koja su ga zadesila za života, završio je, najprije dva razreda gimnazije na Sušaku, a kasnije Drugu realnu gimnaziju u Zagrebu. Upisao je Likovnu Akademiju, najprije kiparski, a kasnije slikarski smjer. Zbog svojih ljevičarskih uvjerenja više je puta bio hapšen, pa čak i premlaćivan, da bi ga ustaške vlasti konačno osudile na smrt. Međutim, uspio se pomoću lažnih putnih isprava prebaciti u Kraljevicu, a iz Kraljevice na Sušak gdje su ga prijatelji sakrili u kupoli Konta, kultnog riječkog hotela Kontinental. Ispred Konta desetljećima se događao susret riječkih generacija, nesvjesnih drame koja se tijekom rata odigravala u njemu. Vilim Svečnjak na Sušaku je upoznao Martu, pripadnicu bogate češke obitelji, koja odbacuje raskoš i bogatstvo, te se s mladim i siromašnim, ali naočitim slikarom otiskuje u Italiju.
Postani pretplatnik i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Nakon smrti, gradu Čabru pripala je donacija slikarevih radova, te je u prostoru bivšeg dvorca uređen izložbeni prostor. Upravo je on jedno ljeto privukao ovamo mladog studenta slikarstva iz Engleske. Kako li se iznenadio kad je shvatio da u Čabar može doći autobusom, ali iz njega ne može isti dan otići, a nema gdje niti prenoćiti! Da li je krenuo natrag u Delnice pješice, kao što bi radio Vilim Svečnjak kad bi kao student dolazio doma iz Zagreba ili ga je netko primio na noćenje ili, pak, prevezao autom do Delnica, na tebi je da odlučiš i sam napišeš kraj ovog članka.
Pogledaj video s izvora Čabranke i pretplati se na naš YouTube kanal
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Vilim_Sve%C4%8Dnjak ↩︎
- ibid. ↩︎
- https://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cabar ↩︎
- Dragutin Hirc, Gorski kotar: slike, opisi i putopisi, Tiskara Rijeka 1993, pretisak iz 1898. ↩︎
- ibid. ↩︎
- ibid. ↩︎
Još iz iste kategorije
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
“Čudiš se i diviš, možda vidiš nešto strašno” – park šuma Golubinjak
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 2. dio
Brodogradilište u Kraljevici 1. dio – Aurora i Stella Matutina
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola – rušenje Kaštela (4. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (3. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (2. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (1. dio)
Bubanj, muzika – složno udaraj!
Što povezuje Ljudevita Gaja i ovo primorsko mjesto?
Najduža rijeka koja izvire i uvire u Hrvatskoj
Dvorac, staklana i Selekcijska stanica za krumpir obilježili su ovo goransko mjesto
Nekadašnji grad kovača i rudara danas traži novu šansu za život
Ovo primorsko mjesto čuva stari božićni običaj
Od 1989. i stranci mogu na ovaj otok, ali se moraju držati jednog pravila
Kraj, gdje je romantika divlja, niema; gdje ćemo se diviti, pa prirodu bilo i strahom promatrati
Otok koji je admiral Persano smatrao Gibraltarom Jadrana i nikad ga nije osvojio
Najviše naselje u Hrvatskoj
