Tekst: Mirta Mataija
Fotografije je ustupio Pomorski i povijesni muzej hrvatskog Primorja u Rijeci koji je vlasnik istih
Prije nekog vremena, dok sam prolazila Korzom, vidjela sam grupu turista okupljenih oko vodiča ispod gradske ure. Zanimljivo, dok je nekolicina uperila poglede u vodiča, ne bi li u žamoru riječke svakodnevice razabrali riječi vodiča, većina ih je okrenula tornju leđa i hvatala “selfije”. Gdje su bili, vjerojatno će otkrivati kad se vrate doma.
Postani pretplatnik i otključaj pristup ekskluzivnom sadržaju
Ne znam što bi na ponašanje turista rekli gradski oci koji su se s pažnjom, a vjerojatno i ponosom odnosili prema satu ugrađenom u samom gradskom tornju. U toranj je, najkasnije krajem 17. stoljeća ugrađen sat kao što pokazuju grafike iz tog vremena. Zapisi dalje govore da je 1784. godine Kapetansko vijeće u Rijeci “kod najboljeg ljubljanskog urara” naručilo novi javni sat1. Naručeni sat bio je zanimljiv po tome što je imao brojčanike za sve četiri strane.
Koliko je taj sat koji je izradio “najbolji ljubljanski urar” bio točan, ne znam, ali riječke kapetane očito nije zadovoljio. Zato su već 1873. odlučili da riječki toranj zaslužuje točniji sat. U tu svrhu su dali kupiti i u gradski toranj ugraditi novi sat za koji Dragutin Franić navodi “bila je to ura na bečkoj izložbi, te su se po njoj ostale ure ravnale.2” Može se, dakle, reći, da je krajem 19. stoljeća Rijeka imala najtočniji javni, gradski sat…
…na koji turisti nisu niti pogled svrnuli, nego su ga gledali na ekranima mobilnih telefona.
Mi nećemo biti poput turista.
Satovi kao spoj znanosti, vještine i umjetnosti
Riječki gradski toranj sa satom
autor Goran Zaborac
Nema puno problema na koja su ljudi usmjerili napore iz toliko različitih područja kao što je to bilo pri razvoju satova. U ovom su pothvatu sudjelovali matematičari, najvještiji obrtnici, fizičari, ali i umjetnici.
Pa kako zapravo funkcionira mehanički sat? Satni mehanizam sastoji se od sedam dijelova. To su oscilator, zaprečnica, glavni zupčanici, pogonski mehanizam – utezi ili glavna opruga, zupčanici kazaljki, mehanizam za navijanje i mehanizam za namještanje kazaljki3.
Glavni dio sata je oscilator. Oscilator mu daje “takt”, odnosno mjeri vrijeme. Oscilator je srce svakog sata. Obzirom na oscilator postoje dvije vrste satova: satovi s njihalom i satovi s nemirnicom. Satovi s njihalom u principu su točniji od ovih drugih, ali su veći i neprikladni za prenošenje. Izum nemirnice, a posebno izum zaprečnice, omogućio je izradu manjih satova, prijenosnih, džepnih i konačno ručnih satova. Kako sve to radi?
Najprije, potrebna je energija koja će pokrenuti sat. Ta je energija dovitljivo pohranjena ili u utezima ili u glavnoj opruzi. Poput satova s njihalom, satovi koje pokreće energija pohranjena u utezima su precizniji jer je sila ujednačena za svaki položaj utega. To je prednost, a nedostatak je opet u njihovoj veličini i nemogućnosti prenošenja.
U doba mog djetinjstva mnoge su kuhinje, pa tako i naša, na zidovima imale malene drvene satove, takozvane kukavice. To su bili satovi pokretani utezima, s njihalom kao oscilatorom. Svakog jutra trebalo je povući utege do vrha i tako osigurati kukavici dovoljno energije za jedan dan besprijekornog rada. Zauzvrat, na svaki puni sat kukavica bi glasanjem “ku-ku ku-ku” objavila točno vrijeme.
S druge strane, džepne satove, ručne i kaminske satove, putne i satove budilice pokreće energija pohranjena u opruzi. Kad se sat navija, zapravo se steže opruga oko osovine za koju je pričvršćen jedan njezin kraj. Kad je opruga tako navijena, ona se želi izravnati i tako proizvesti silu koja će pokrenti satni mehanizam, odnosno oscilator. Međutim, kao što znamo iz iskustva, kad ne bi postojalo ništa drugo u satu, opruga bi se opustila brzo, u nekoliko trenutaka i na taj način bila bi potpuno neupotrebljiva za ravnomjerno i učinkovito pokretanje sata.
Da bi se opruga moglo iskoristiti kao pokretački mehanizam sata, trebalo je naći način da se ona ravnomjerno i polako odvija. Rješenje za ovaj problem nađen je u zaprečnici. Jednostavno rečeno, to je “naprava koja sprečava da strojni kotač kod navita pera ili utega ne istekne u jednom naletu4” Ona osigurava da se sila iz opruge, tj. pera, ravnomjerno prenosi na oscilator, bez obzira radi li se o satu s njihalom ili satu s nemirnicom.
Složeni satni mehanizam
Satovi kao umjetnička djela
Satni mehanizam s jedne je strane jako domišljat i složen5, a s druge smješten u malena kućišta. Već sama ta činjenice izaziva nas da izrazimo poštovanje prema ljudima koji su ih godinama stvarali, poboljšavali i nastojali učiniti funkcionalnijima.
Ali satovi nisu samo minijaturna remek djela fine mehanike. Oni su nerijetko i umjetnička djela.
Dokaze za ovu tvrdnju nalazim već u katalogu priređenom za izložbu Satovi iz fundusa muzeja Pomorskog i povijesnog muzeja hrvatskog Primorja u Rijeci.
Rijeka je dugo životarila kao gradić koji nikako da se oslobodi zidina što su je stezale i gušile i konačno izađe iz Srednjeg vijeka. Tako je, na primjer, krajem 18. i početom 19. stoljeća Bakar imao više stanovnika od Rijeke čiji broj tada jedva da je prelazio šest tisuća. Toliko sada ima, na primjer, Crikvenica u zimskim mjesecima. Međutim, s razvojem trgovine i industrije Rijeka započinje nagli rast, te se kroz sto godina, do početka 20. stoljeća doseže već preko 50000 ljudi.
U tim uvjetima nastaje građanski sloj koji je dovoljno bogat da u svojim domovima želi imati satove. I to ne samo kao mjerače vremena, već kao umjetničke i ukrasne predmete izrađene prema zadnjoj modi toga vremena.
Pogled u katalog Pomorskog i povijesnog muzeja hrvatskog Primorja u Rijeci
Prilikom jedne od mojih zadnjih posjeta Muzeju prije nego li će započeti obnova Guvernerove palače, pri čemu će se čitava zgrada zajedno s građom, arhivom i izdanjima isprazniti, pored blagajne uočila sam katalog priređen za izložbu 1999., Satovi iz fundusa muzeja. Budući se približavao dan početka radova na zgradi, satovi su premješteni u prostor u kojem će čekati kraj obnove, a meni je ostalo kupiti katalog i zaviriti unutra.
Baš sam nekako u to vrijeme postala svjesna koliko je ljudima oduvijek bilo važno znati točno vrijeme. Počela sam čitati knjigu iz astronomije u kojoj su bili opisani najstariji satovi – oni na vodu, ulje, pijesak, sunčani satovi… Knjiga je pratila nastojanja davnih ljudi i znanstvenika da mjere vrijeme i time daju ritam životu u gradovima u kojima je oduvijek toliko toga trebalo koordinirati kako bi stvari funkcionirale.
Kasnije, kao što sam napisala u prvom dijelu članka – ovdje – znati baš jako precizno točno vrijeme bilo je ključno kako bi se osigurala sigurnost plovidbe.
Kao matematičara zanimala me fizika koja pokreće mehaničke satove, a nakon prelistavanja kataloga uvidjela sam i njihovu umjetničku dimenziju. Za ilustraciju izdvojit ću par satova iz kataloga. Ostali se mogu pronaći u digitanoj zbirci PPMHP, ovdje.
Zidni sat njihalica ©Pomorski i povijesni muzej hrvatskog Primorja Rijeka
Zidni sat izrađen u majstorskoj radionici Josefa Sochora u Rijeci u drugoj polovici 19. stoljeća. Kao pogonsku energiju koristi utege, a kao oscilator služi njihalo. Smješten je u fino izrađeno drveno kućište. Više detalja o satu nalazi se u Digitalnom PPMHP, ovdje .
Podni sat ©Pomorski i povijesni muzej hrvatskog Primorja Rijeka
Kad prostor nije bio problem, kad su stanovi za određenu klasu bili dovoljno prostrani, tada su u modi bili podni satovi. Iako veliki, uklopili su se u prostorije poput komada namještaja. Ovaj podni sat izrađen je u Londonu u drugoj polovici 19. stoljeća. Pogonsku energiju osiguravaju mu utezi, a kao oscilator služi njihalo. I utezi i njihalo smješteni su u središnji dio kućišta. Više o detalja satu nalazi se u Digitalnom PPMHP, ovdje.
Sat s figurom konjanika ©Pomorski i povijesni muzej hrvatskog Primorja Rijeka
Sat s figurom konjanika. Ovaj sat s fugurom konjanika izradio je riječki urar Ferdinando Busetti oko 1870. godine. Sat pogoni opruga s kukastom zaprečnicom, a kao oscilator služi njihalo. Više detalja o satu nalazi se u Digitalnom PPMHP, ovdje.
Naruči knjigu To nije pas, to je Cher!
Željezničarski sat ©Pomorski i povijesni muzej hrvatskog Primorja Rijeka
Ako je itko u bližoj i daljoj prošlosti morao znati točno vrijeme, onda su to bili željezničari. Pustimo sad to što na našim prugama putnički vlakovi voze toliko rijetko i toliko dugo da za njihovo upravljanje i nije potreban neki baš jako precizni sat. Recimo da je u vrijeme kad je ovaj željezničarski sat nastao i bio u upotrebi to bilo drugačije. Ovo je primjer džepnog sata. Kao pogonsku energiju koristi oprugu, a kao oscilator služi nemirnica. Više detalja o satu nalazi se u Digitalnom PPMHP, ovdje.
Nadam se da će ti ovaj kratak tekst o satovima biti poticaj da potražiš više informacija o ljudima koji su ih stvarali, zamišljali i poboljšavali, o principu i načinu rada mehaničkog sata, te o onima koji su im davali izgled umjetničkih djela. Ako ništa, barem da kad se zatekneš kraj neke gradske ure, da je dobro promotriš sa svih strana, možda pričekaš da otkuca puni sat, pola ili četvrt sata jer sve to, na kraju krajeva, predstavlja materijalizaciju nezaustavljivog ljudskog duha koji će se i s najtežim problemima uhvatiti u koštac i neće stati dok ih ne riješi.
Prati nas na YouTubeu
Pretplati se na naš YouTube kanal.
- Satovi iz fundusa muzeja, Pomorski i povijesni muzej hrvatskog Primorje, Rijeka 1999. ↩︎
- Dragutin Franić, S gjacima kroz Bosnu-Hercegovinu, Crnu Goru, Dalmaciju, Jadransko more, Istru (Trst, Mletke, Rijeku i Hrvatsku), Donja Tuzla 1901, preuzeto iz kataloga Satovi iz fundusa muzeja, Pomorski i povijesni muzej hrvatskog Primorja, Rijeka, 1999. ↩︎
- Tehnička enciklopedija sv. 12 Satni mehanizam, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1992. ↩︎
- Josip Ivanković, Urarski priručnik, Zagreb, 1947., preuzeto iz kataloga Satovi iz fundusa muzeja, Pomorski i povijesni muzej hrvatskog Primorja, Rijeka, 1999. ↩︎
- vidi npr. Tehnička enciklopedija sv. 12 Satni mehanizam, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1992. ↩︎
Još iz iste kategorije
Od “Čuvara obale” do torpeda – kako je stvoreno oružje koje je promijenilo pomorske bitke 1. dio
“Čudiš se i diviš, možda vidiš nešto strašno” – park šuma Golubinjak
Japlenški vrh – zelena oaza iznad Delnica
Brodogradilište u Kraljevici – Aurora i Stella Matutina 2. dio
Brodogradilište u Kraljevici 1. dio – Aurora i Stella Matutina
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola – rušenje Kaštela (4. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (3. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (2. dio)
Kula Turan podsjetnik je na slavno vrijeme Vinodola (1. dio)
Bubanj, muzika – složno udaraj!
Što povezuje Ljudevita Gaja i ovo primorsko mjesto?
Najduža rijeka koja izvire i uvire u Hrvatskoj
Dvorac, staklana i Selekcijska stanica za krumpir obilježili su ovo goransko mjesto
Nekadašnji grad kovača i rudara danas traži novu šansu za život
Ovo primorsko mjesto čuva stari božićni običaj
Od 1989. i stranci mogu na ovaj otok, ali se moraju držati jednog pravila
Kraj, gdje je romantika divlja, niema; gdje ćemo se diviti, pa prirodu bilo i strahom promatrati
Otok koji je admiral Persano smatrao Gibraltarom Jadrana i nikad ga nije osvojio
Najviše naselje u Hrvatskoj
